Opis:
To je zeljasta trajnica, niskog rasta. Naraste od 10–30 cm u visinu, s baznom rozetom listova, što je čini pogodnom za ukrašavanje kućnih i poslovnih prostorija. Listovi su dugi 5–25 cm i 2–6 cm široki.
Jaglaci su prve proljetnice koje postoje u različitim bojama, a koje možete saditi u vrtovima odnosno na otvorenom. Jaglaci su načelno vrtno cvijeće, no mogu se uzgajati i kao sobne biljke.
Stanište/nalazište:
Raste na livadama sunčanih i suhih staništa, među grmljem, pašnjacima, na obroncima i rubovima svijetlih, listopadnih šuma. Voli kisela tla na vapnencima.
Liječi:
Jaglac je kao jedna od prvih proljetnih biljaka neobično značajna jer liječi sve katare, prekomjernu sluz, kašalj, gripozne pojave koje se pojavljuju krajem zime i što nadoknaduje u organizmu istrošeni vitamin C. Ljudi sakupljaju jaglac jer znaju kako umirujuće djeluje na srce i živce. Jaglac čisti krv, uklanja iz tijela štetne tvari koje uzrokuju bolesti kostiju i zglobova (reuma i giht) te pomaže stvaranju crvenih krvnih tjelešaca. Neki čak smatraju da štiti od moždanog udara. Jaglac jača srce te pomaže kod srčanih tegoba, lupanja srce i upale srčanog mišića. Odlično je sredstvo za jačanje živaca, ublažava migrene i glavobolje te pomaže kod nemira, nervoze i nesanice. Jaglac regulira neredovite menstruacije. Pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće te pomaže kod bubrežnog i mokraćnog kamenca ili pijeska (to se pogotovo odnosi na čaj od korijena). Jaglac je u cijelosti ljekovita biljka, međutim najljekovitiji dio jaglaca je korijen. Najvažnija ljekovita tvar jaglaca je saponin, zbog kojeg je jaglac vrlo djelotvorno sredstvo protiv kašlja i za iskašljavanje. Listovi jaglaca smatraju se jednim od najbogatijih izvora vitamina C.
Berba biljke:
Vrijeme cvatnje je kraj ožujka do svibnja, što ovisi o položaju staništa. Najviše vitamina C imaju u travnju.
Listove i cvjetove brati u vrijeme cvatnje. Korijenje se skuplja od početka jeseni do početka zime. Korijenje očistiti od zemlje, dobro oprati u hladnoj vodi te sušiti na toplom mjestu.
NAPOMENA: U RH je divlji šumski jaglac zaštićen.
Biljka sadrži:
Jaglac sadrži čitav niz ljekovitih tvari, a u prvom redu saponin koji djeluje na smekšavanje i rastvaranje sluzi, te baš on čini jagorčiku tako vrijednom ljekovitom biljkom. Saponin je uglavnom sadržan u korijenu, ali su spojevi saponina sadržani i u zelenoj čaški cvijeta i u listovima, pa cvjetove treba brati zajedno s čaškom. Osim toga, zelena čaška sadrži vitamin C. U cvjetovima se nalazi uglavnom eterično ulje, gorke ekstraktivne tvari, primula kamfor, jedan glikozid, ciklamin i žuta boja, za koju pučka medicina stalno tvrdi da je ljekovita, ali to ne može pobliže obrazložiti.
Pregled kroz povijest:
Prema dostupnim povijesnim dokumentima njegova ljekovita svojstva nisu bila poznata u antičko doba. Prvi pronađeni zapisi potječu iz 15. stoljeća. U njima se jaglac spominje kao Herba paralisis, jer se najviše koristio kao pomoć kod paraliza koje su nastajale kao posljedica moždane kapi. U nordijskoj mitologiji spominje se kao cvijet nimfa i patuljaka, a u sredozemnim knjigama o ljekovitom bilju prvenstveno kao sredstvo protiv gihta, ali i kao tonik za srce i liječenje rana. Kneipp ga je cijenio kao vrlo dobar lijek kod reumatskih tegoba i tegoba respiratornih organa.
Pripravci i doziranje:
Korijen i cvijet jaglaca koriste se u obliku čajeva ili gotovih ljekovitih pripravaka koji su dostupni najčešće u obliku sirupa.
Kao dnevna doza preporučuje se 1 g korijena ili 3 g cvjetova jaglaca, odnosno odgovarajuća doza gotovog pripravka. Za djecu mlađu od 10 godina primjenjuje se polovica doze za odrasle.
Pripravci jaglaca su u propisanim dozama sigurni za primjenu. Kod osjetljivih osoba mogu zbog iritacije sluznice izazvati želučane tegobe i mučninu, posebno pri nepropisnoj primjeni. Cvjetovi mogu kod nekih osoba izazvati pojavu alergije.
Poslednja izmena:
