Priča moje supruge - trnovit put prožet liječničkim pogreškama

Hesi Prodavnica Hempatia Organics Nutrients
28.07.2018
32
90
18
49
Samo tuga i bol.... ali moram nastaviti priču. Dakle, danas je tjedan dana od sahrane. Danas je moj rođendan. Danas sam podigao njen smrtni list. Danas sam podigao patike koje mi je naručila kao rođendanski poklon prije nego je otišla na zadnju kemoterapiju u životu. Jebo te led, piše li netko scenarij sa mojim životom ili koji k? Strašno.

Uglavnom, nakon zadnjeg PET/CT-a i ponovne pojave tih dviju metastaza onkolog je bio prilično optimističan (za razliku od njegovog stava s početka priče). Rekao je da je to operabilno i da je to super vijest. OK, operacija se treba obaviti na abdomenalnog kirurgiji. Njen otac je krajem prošle godine operairan u Osijeku na abdomenalnoj kirurgiji. Rutinska operacija bruha. Sjebali su nešto i bruh je ponovo iskočio dva mjeseca nakon operacije. Nakon ostalih pogrešaka koje je ona doživila u Osijeku, odlučili smo da idemo u Zagreb po svaku cijenu. I tako - malo smo tražili preporuke i uvijek je iskakao dr. Jadrijević na poliklinici Merkur. Čovjek radi transplatacije jetre. Pročitali smo priču u novinama kako je jednu curu iz Osijeka (ustvari je iz Valpova, ali udana u Osijeku) spasio - operirao je brojne metastaze na jetri kad je nitko nije htio operirati na način da je jetru izvadio na stol, iskasapio metastaze i vratio ju nazad. Sjedili smo u čekaonici Osječke onkologije da nas prozovu i službeno daju nalaz na kojem stoji da se preporučuje da se obratimo abdomenalnom kirurgu i pričali o opcijama. Spomenuli smo nekoliko pita dr. Jadrijevića, kad nam se jedna cura obratila. Kaže: "Čujem da spominjete dr. Jadrijevića? Imate moju preporuku za njega.". Ja kažem: "Pa da, čitali smo u novinama...." i ona me prekide: "Ako ste čitali u novinama, to sam ja. Mene je operirao, moju je jetru izvadio na stol, isjekao metastaze i vratio ju nazad.". Uglavnom, kaže žena da nam ne trebaju nikakva naručivanja ili veze - on radi ambulantu ponedjeljkom. Predajte uputnicu i primiće vas. Tako je i bilo - idući ponedjeljak smo se pojavili u Merkuru, predali uputnicu, primio nas je dr. Jadrijević i rekao samo: "OK - ja ću to operirati.". Tutnuo nam je neki papirić sa popisom koje sve nalaze moramo prikupiti za pregled kod anesteziologa, te da se s njegovim mišljenjem javimo u njegovu ambulantu za termin. Do idućeg ponedjeljka imali smo sve nalaze, mišljenje anesteziologa i dobili termin 02.07.2018. 01.07. primljena na Merkur, 02.07. operirana. Razgovarao sam sa dr. Jadrijevićem 03.07. ujutro i rekao mi je da je sve očistio i pregledao i da mu se javimo tjedan dana nakon što je otpuste iz bolnice, a kasnije i onkologu.

Tjedan dana nakon otpuštanja iz bolnice bio je 16.07. - doček Vatrenih. Ujutro smo bili na Merkuru na vađenju konaca i pregledu. Kaže dr. Jadrijević - što se mene tiče, sve je OK. Ne morate više dolaziti, javite se onkologu kad se malo oporavite. Još smo stigli otići do trga i malo osjetiti atmosferu, te smo popodne išli kući, u Osijek. Na TV-u smo gledali doček nogometaša. Tužni, pretužni nastavak slijedi...
 
28.07.2018
32
90
18
49
Kako se ona brzo oporavila, javili smo se onkologu 26.07. Čitajući PHD nalaz koji je stigao u međuvremenu, zgrčio je facu. Ja sam isti nalaz pročitao i nije mi se svidio, ali nisam htio paničariti. Dakle, između ostalog stoji: "tumor dopire do ruba resekcije u širini 1,1 cm". Znači, nije odrezano do kraja, do zdravog tkiva. Druga metastaza jeste. Za nju piše da je rub resekcije uredan. Prijedlog onkološkog konzilija - puna kemoterapija, kao na početku priče (FOLFIRI + Erbitux, intravenozno svaka dva tjedna po tri dana u bolnici + onaj tjedan kad nije - sat vremena ambulantno samo Erbitux). Bila je, naravno, tužna, ali je prihvatila. Početak kemoterapije: 02.08. E sad - kako je antikoagulantna terapija bila prekinuta, onkologu sam rekao da su na transfuziji napisali ako dođe do recidiva da se javimo njima kako bi razmotrili ponovno uvođenje tromboprofilakse. I javili se njima. I dobili njihovo mišljenje - uvesti niskomolekularni heparin kao terapiju u vidu Clexan injekcija 60mg 1x dnevno. Prvi dan kemoterapije (03.08. - petak) - sestre zaboravile na Clexan, ali im je ona napomenula i dale su joj. Nikakvih nuspojava od kemoterapija nije bilo. Subota, 04.08. je bila teška - mučnine, povraćanje. Tražila je nešto protiv mučnine, pa joj u početku sestre nisu smjele dati, dok nije došao dežurni liječnik u vizitu. On je odobrio Setronon, ali i nakon što su joj dali - njoj je još dugo bilo muka. Onda su joj još dali i Dexamethazon, jer, navodno, ta kombinacija dobro djeluje protiv mučnine. I djelovalo je - mučnina je kasno popodne prestala. Ja sam uvijek bio uz nju koliko god sam imao vremena. Taj dan baš i nisam - plakala je, a kad ona plače, plačem u sebi i ja. Ali je nakon svakog plakanja činilo se da će zaspati, pa sam odlazio. Bio sam kod nje 5-6 puta po 15-20 minuta. Inače sam znao par sati sjediti uz nju. Mislio sam - ma, dobro - sutra će biti bolje, pa ćemo biti skupa, a sutra je trebala i ići kući. Otišao sam doma oko 18:30, malo počistio kuću da ne dođe u svinjac i legao spavati oko ponoći. U nedjelju ujutro u 07:30 sam primio poziv dežurne liječnice na onkologiji. Kaže, žao joj je što me mora obavijestiti, ali moja supruga je naglo preminula. Rekoh: "Šta? To je neka zabuna, pa ona je OK, dijagnoza je daleko od fatalne!". Kaže doktorica - najvjerojatniji razlog je tromb ili embolija. U dogovoru s njenim roditeljima nismo tražili obdukciju - to je ne može vratiti, a nećemo nikoga tužiti, ukoliko se radi o greški, jer ne želimo se još godinama natezati na sudu.

E sad - zašto? Moja verzija: kad je prvi puta imala trombozu, tromb je bio u lijevoj vratnoj veni. Zato su, kad je prvi put nalaz otišao na transfuziju, uveli antikoagulantnu terapiju, ali i zabranili korištenje lijeve ruke za kemoterapiju do daljnjeg. U lijevu ruku primila je prvu kemoterapiju 5-6 mjeseci nakon početka liječenja, kad se tromb već trebao otopiti. Nakon prestanka s onkološkom terapijom, učinjen je color dopler koji je dokazao da tromba više nema, ali ostao je ožiljak. Ožiljak čini unutarnji rub vene grub, a inače je vrlo gladak i to je idealno mjesto za ponovno stvaranje tromba (to oni zovu retromboza), ako se stvore uvjeti. Ponovna operacija je rizičan faktor - tromboza je jedna od čestih posljedica operacije. Nakon te zadnje operacije nitko nije provjerio da li se tromb možda ponovno stvorio na istom mjestu (propust sa transfuzije). Svoju zadnju kemoterapiju u životu primila je u lijevu ruku...
 
28.07.2018
32
90
18
49
Malo sam zbrzao bio kraj priče, jer sam je kroz suze pisao. Nisam se pribrao, daleko od toga - premalo vremena je prošlo, a vrijeme ionako ne liječi. Tugovat ću do kraja života, ali se nadam da ću se naučiti živjeti s tim.

Jedan propušteni detalj - nakon što joj je bila propisana kemoterapija ponovo, a što je ona prihvatila, ja sam nalaze dostavio na transfuziju. Napisao sam i pismo sa opisom situacije. Spomenuo sam da je imala tromb u lijevoj vratnoj veni, a priložio sam i nalaz color doplera koji pokazuje da tromba više nema, ali ima ožiljak (i suženje), između ostalih bitnih nalaza. Dakle, na transfuziji su imali sve u koverti koju sam im dostavio (a inače imaju i kompletnu povijest na računalu). Nemaju izgovora zašto nisu reagirali na pravi način.
Po meni - trebali su zatražiti novi color dopler lijeve vratne vene (jer je to kritično mjesto) i zabraniti kemoterapiju u lijevu ruku dok ne dođe taj nalaz. Nalaz s transfuzije je došao prije nego je krenula kemoterapija. Samo su preporučili uvođenje Clexan injekcija jednom dnevno. To je OK - to bi otopilo tromb kroz 5-6 mjeseci, ali morali su odraditi i ovo što sam ranije rekao kako ne bi prije toga došlo do fatalne situacije. Nisu, dakle naveli da se ne koristi lijeva ruka i sestra na onkologiji nije znala da je to opasno. Meni nije palo na pamet (kao ni njoj). Jbg, ova priča mi se razvila u glavi nakon što moje supruge nije više bilo. Ali, transfuziolozi, čija je to domena, morali su ovo predvidjeti.

Propust na propust, a tri su bila ključna za ovaj ishod. Da se samo jedan od ta tri propusta nije dogodio, ona bi danas bila živa. Prvi - naopako ugrađen port. Da je ispravno ugrađen, primila bi kemoterapiju u port i ne bi došlo do ovoga. Drugi - da je doktor Jadrijević očistio metastaze do kraja, bila bi na terapiji održavanja Capacetabin tabletama, umjesto intravenozne kemoterapije. I posljednji je taj propust transfuzije.

Nek' mi Kujundžić još malo priča o našem zdravstvu s kojim je većina Hrvatskih građana zadovoljna...
Moju suprugu su ubili. Nije ubojstvo s predumišljajem, ali definitivno jeste iz nehaja.
 
Poslednja izmena:
28.07.2018
32
90
18
49
Upravo sam se vratio iz bolnice sa razgovora s njenim onkologom. Slaže se da je napravljen propust na transfuziji, ali da je možda ni to ne bi spasilo. Da je tromb mogao nastati i u jetri - kod reza, jer je jetra visoko prokrvljeni organ i operacije na jetri su kritične za nastanak tromba. I ukazao mi je na još jedan ogroman propust, ovaj put u Zagrebu, na Merkuru - upravo zbog te činjenice je morala biti na terapiji heparinom (clexanom) minimalno sedan dana nakon operacije, a ona uopće nije dobivala terapiju nakon operacije. Koliko se jebenih propusta dogodilo u dvije i pol' godine liječenja, katastrofa!

No, rekao mi je i još jednu stvar - s obzirom na njenu bolest, odnosno na činjenicu da je dobila metastaze na jetri, imala bi svega još nekoliko godina kvalitetnog života. Kaže da je, iz njegovog iskustva, vjerojatnost preživljavanja jako mala i da bi nakon nekog vremena, godinu, dvije počela rapidno propadati i da bi se mučila. Da smo to znali ranije, ni u ludilu joj ne bih dozvolio da prestane uzimati ulje. Jbg, lako je biti general poslije bitke.
 
19.05.2018
55
211
33
Samo nemoj sebe gristi, prijatelju. U cijeloj ovoj tužnoj priči, jedino ti nisi napravio nikakav propust. Ti si tu bio samo suprug bolesnice. Na tebi je bilo samo to, da joj budeš potpora. A to si radio do zadnjega dana. Pomagao si joj i savjetovao si je onako, kako si znao.

Oni koji su možda napravili krivo (a ne govorim da jesu) su liječnici i bolesnica sama.

Liječnici stoga, što su dužni savjesno i odgovorno raditi svoj posao. Koliko je koji od njih bio neodgovoran a kojemu je jednostavno bio loš dan, ne da se procijeniti. Ali grešaka i propusta je toliko, a nisu svi redom mogli imati "loš dan". Svakako je bilo nesavjesnih, ili su jednostavno generalno gledano nesposobni. U tom slučaju propust leži u sistemu koji svakome omogućava da bude doktor.

Ona je odgovorna za svaku vašu krivu odluku. Nema to nikakve veze s tobom. Njen život - njena svijest - njena odgovornost. Ti si tu samo potpora.
Bilo kakvo razmišljanje o tome kako si ti trebao učiniti ovo ili ono, pa je navesti na ovo i ono ... to ti je goli mazohizam, a i krivo je razmišljanje. Poštuješ li doista neku osobu, nikad joj na silu nećeš lomiti volju.

Dakle, nemoj se gristi.
Grižnja opet dovodi do bolesti.
 
28.07.2018
32
90
18
49
Ma, ne grizem se ja. Možda tako zvuči, ali nisam onaj tip koji ispituje šbbkbb (šta bi bilo kad bi bilo). I slažem se - sustav je nakaradan, dobri doktori su preopterećeni i fizički ne stignu posvetiti se svakom pacijentu, pa se propusti događaju. Ali, zašto, pobogu, toliko njih samo na ovom jednom slučaju.

Inače, sustav na transfuziji u Osijeku je katastrofa - njen slučaj nije vodio jedan transfuziolog, koji bi onda, barem donekle, poznavao povijest. Nego su nalazi uvijek završili kod drugog doktora koji bi, onako ovlaš, jer ne stigne detaljno, pregledao njene prošle nalaze i napisao novi.

Zbog krivog sustava ljudi umiru i to je notorna činjenica.

Pokoj joj duši, neutješan sam, plačem svaki dan. Imala je toliko duha i života u sebi, bila je ultra optimistična.... kad je došla na tu zadnju, kobnu kemoterapiju bila je vedra. Sestra, koja ju je prepoznala, joj je rekla: "Što vi meni dobro izgledate!". Kaže ona: "Pa, tako se i osjećam." I onda se drugi dan ujutro ne probudi.... ne mogu više, tuga i bol su pregolemi.