Mislite da 6 pari očiju garantira nešto? Djevojka će sad biti pod još većim pritiskom; i možda se na površini neće vidjeti njezino nezadovoljstvo i depresija, ali iznutra će u njoj kuhati još više i problem će postati samo eksplozivniji. Komunikacija će time postati još slabija, nekvalitetnija; problemi još veći i razorniji. Pa na mene je motrilo jedno 20 pari očiju plus policija pa mi nisu mogli ništa, i dalje sam furao svoj film i padao još više u depresiju, doduše spucavali su me tada s nekim sjebanim ljekovima... Motrenje ne znači ništa, samo još veći problem.
Ne biste nikada poslali svoju kći liječniku u mentalnu instituciju jer je čovjek tamo samo broj? Znači, i kad bi slomila nogu, ne biste je poslali da joj stave gips jer je samo broj? Nemojte se molim vas zavaravati... sve su bolesti samo bolesti i SVE su izlječive. Čini mi se da je vas više sram što bi vam kći trebala ići na liječenje. I nemojte misliti da osuđujem - samo potežem pitanja na koja sami ne želite dati odgovore jer vas je strah i jer ne želite sami sebi priznati neke stvari. Još jednom ponavljam - znam o čemu govorim, jer sam bio u gotovo istoj situaciji kao i vaša kći. Jedina je sreća što sam ja muško, vašoj se kćeri mogu desiti mnogo gore stvari od polomljenih kostiju kako je bio slučaj samnom.
Žao mi je što ne vidite dalje od sebe. I da vam se kći ne drogira sad neko vrijeme, vaši, tj. njezini problemi će ostati. Mislite da je čovjek automatski sretan ako nije ni pod jednom drogom?
I što se tiče doktora u ustanovama, tu ste djelomično u pravu... ali oni ne gledaju pacijente kao broj, već kao obrazac, pošto su već vidjeli sve i svašta. Dakle, vaša kći neće biti broj 2348, već 16ogodišnja uživaokinja marihuane s traumom oca u zatvoru. No doktori nisu ni bitni. Bitni su drugi pacijenti. Čovjek je čovjeku lijek, a razgovor sa vršnjacima s istim problemima je nešto čudesno. Tu se povlače pitanja koja čovjek nikad ne bi povukao, a odgovori zrače iskrenošću. Tu i je smisao liječenja u institucijama - razgovor s ljudima koji su u istoj ili sličnoj situaciji.
Još jednom ću vam staviti i sebe na raspolaganje za komunikaciju, pošto preko foruma nema smisla. Na vama je da odlučite djelovati ili ne, ali vjerujte mi u krivu ste. Ja sam prošao sve to, a i moja majka, baš kao i vi... Samo u mom slučaju su bila malo oveća sranja.
Sretno kako god bilo.
