Pazite, jedno je vigour a drugo potencija/efekt, dapace i pod vigour moze svasta spadati i nije definirano tocno na sto se misli (vigour kao recimo sposobnost kvalitetnog rasta u nekom normalnom vremenu, za razlicitu genetsku podlogu u razlicitim uvjetima vigour ce biti ovisan o tocki gledista). Zato i pitam jel ima koja studija bas za potenciju.
Drugo, ljudi i biljke nisu isto, iako osnovni principi svejedno stoje. Biljke puno bolje podnose inbreeding, zato ih dosta ima koje su samooplodne (iako obicno postoje mehanizmi koji bar donekle onemogucavaju samooplodnju tj guraju izmjenu gen. materijala sa drugom jedinkom). Nema tu ideoloskih i neznam kakvih cudorednih pravila.
Sto mislite kako su dobiveni psi od vukova? Ili krave koje ne bi u prirodi prezivjele 5 minuta u obliku u kojem su sad? Selekcijom da, ali da bi se odrzale zeljene osobine inbreeding je bio nuzan.
Jednostavno je gotovo nemoguce zadrzati rijetku novu osobinu bez inbreedinga u nekom nama realnom vremenu, u prirodi se to dogadja kroz evolucijske procese koji traju milijunima godina. Pa tako sa evolucijskog gledista divovske trome krave koje treba netko pomusti ili pekinezeri sa degenericnom njuskom ne bi dugo ostali u gene pool-u, ali umjetna selekcija je odrzala te osobine (to je kao sa onog Powerovog quotea sa pocetka, u uzgoju se potkradu lose osobine, ali zapravo to je samo ovisno o tocki gledista sto je zapravo losa a sto dobra osobina).
Mislim, ovo je sad doslovce izmisljanje tople vode, svaka sorta biljaka i zivotinja koja se razlikuje od divljeg tipa je dobivena izmedju ostaloga i inbreedingom. Time se stabiliziraju genotipovi, istina uz realnu mogucnost stvaranja genetickog bottlenecka (sansa da vam neka bolestina pobije cijelu populaciju, koga zanima nek gugla geparde i bottleneck).
Stabilizacija inbreedingom moze ici do vrlo krajnjih granica, danas se za vecinu istrazivanja na misevima i stakorima, kod kojih se gleda npr razvoj karcinoma ili slicne promjene na stanicnoj razini, koriste singenicne linije, tj misevi koji su inbreedani doslovce izmedju "brata" i "sestre" dovoljan broj generacija da postanu geneticki identicni. De facto klonovi. Jer je to jedina pouzdana kontrola za eksperimente.
Istina postoji faza kada se mogu pokazati recesivni losi aleli, ali zato se selekcijom dalje pustaju samo dobri, ono sto je gore c/p sa homozigotima je upravo to, dobiju se recesivni homozigoti ali isto tako se dobiju i pozitivni dominantni, a recesivan se eliminira u potpunosti. samo je uvjet da je selekcija pravilna. Isto rade i seedbankovi/breederi, caka je u tome da imas uvjeta za uzgoj cim vise sjemenki i da radis/znas provesti dovoljno strogu selekciju, samo najbolje od najboljeg ide dalje. Na kraju efikasno dobijes strain koji u sjemenu daje klon (ili nesto jako jako blizu) samoga sebe, i mozes kupcu garantirati sto ce dobiti.
Inace, u uzgoju komercijalnih kultura danas jednostavnije je uzgojiti kulturu tkiva neke dobre biljke nego se zezati sa ovim, ali to je kad se smiju prodavati presadnice,jel.
pa mi lakse da prilozim nesto izvorno, racunam da je razumljivo za sve koji malo prate genetiku, znaju sta su aleli... "A landrace has many different parents and many different gene combinations and weaker useless traits are naturally bred out of the species in favor of the stronger genetics. The problem lies when bad genes are continuously introduced and new better alleles are no longer present in the donors. So when your breeding a plant to itself or when using a single donor for breedig you will end up with more stability in every aspect even the bad ones.
Podpitanje; -riješenje je imati 'Mother Plant' pa svake sezone uzeti klonove sa nje, ili stalno klonirati klonove?? P.S. Super bi bilo da napišeš taj blog!
