Na kanabisu se najbolje vidi koliko je opasno i nemoralno pričati i uvjeravati druge u nešto što nije proizašlo iz osobnog iskustva pojedinca.
Odgovornost za velik broj heroinom uništenih života imaju redom crkvenjaci, političari, razni stručnjaci i na kraju krajeva - sami roditelji.
Osnovni problem je što svi oni
bez osobnog iskustva - trpaju kanabis u isti koš sa heroinom. Drugi i još veći problem je što u te nebuloze
uvjeravaju druge, nažalost najviše stradaju djeca.
Nije dijete krivo. Od malena mu pričaju religiozne bajke, a blaženstva nigdje oko njega. Kad se osamostali, normalno je da želi probati i druga stanja svijesti. Tu dolazi do upotrebe opijata i naravno među prvim dostupnima mu je trava.
Sad imamo situaciju da dijete, kojem su cijeli život razni "stručnjaci" govorili kako je trava opasna poput heroina, kad tad
stekne iskustvo napušenosti i spozna realnu benignost konzumacije kanabisa - logično zaključuje : zapalio sam travu i to je zapravo ko da popiješ pivu-dvije.
Sutra će dijete, slijedeći logiku i iskustvo sa kanabisom, probati heroin. Ali
heroin nije usporediv u ničemu sa kanabisom i nije kao par čašica rakije. Heroin izaziva psihičku ovisnost već od prvog konzumiranja a tjelesna dođe jako brzo tako da se bolje ne petljat u to.
Osobno se sjećam moje faze ekperimentiranja sa opijatima, i baš me savjet jednog teškog ovisnika odvratio od intravenoznog kušanja heroina... rekao je : "Dječače, trava, tablete, alkohol, ljepilo, tripovi, to je sve igra prema heroinu - ne zajebavaj se s nečim šta je jače od čovjeka."
Iskrena rečenica jednog običnog ovisnika snažnija mi je zazvonila od raznih knjiga napisanih od strane kvazi stručnjaka koji su o životu najčešće samo čitali.
Sad se vratimo na odgovornost djeteta koje proba i heroin.
Crkva je odgovorna jer propagira spasitelja koji otkupljuje sve naše grijehe i tako umanjuje odgovornost svakog pojedinca za svoje postupke. Bez odgovornosti nema ni slobode. Nerijetko sa oltara "stručnjaci" govore o braku, seksu, pa i drogama, stavljaju kanabis i heroin u isti koš. Govore o "drogama" s takvim samouvjerenjem ko da su Kieth Richards glavom i bradom!. Zli jezici bi pomislili da svjesno stvaraju materijal za razne vjerske komune u kojima se nesretnici pokušavaju rehabilitirat.
Političari su odgovorni jer imaju moć izmijeniti nepravedne zakone i omogućiti kvalitetno obrazovanje u školama. Ali naravno ne rade ništa, jer da su humanisti ne bi se na prvom mjestu ni bavili politikom. A svaka politička stranka/organizacija uvijek ima interese stranke ispred istine odnosno prava pojedinca. Nepravedni zakon jednu banalnu biljku stavlja u narko-kriminalni milje, djetetu je od istog dilera dostupna danas trava - sutra heroin - preksutra ručna bomba.
Razni "stručnjaci" prvenstveno doktori i tzv psiholozi su odgovorni jer im, kao i političarima, pripadanje određenoj organizaciji ne dozvoljava da govore istinu. Znanstveno je dokazano da apsolutno svaka biljka na planeti ima istovremeno svojstva lijeka i otrova. Đaba im sve mrtve knjige - čitanje o kanabisu nije isto što i pušenje kanabisa. Dok su učili ne bi li stekli status stručnjaka život im je promakao ispred nosa.
Sad se postavlja pitanje
treba li osuđivati sve te crkvenjake, političare i ostale kvazi životne stručnjake?
Naravno da ne,
jer su i oni nekad bili djeca - žrtve svojih roditelja. Iskreno poštivanje, tolerancija, ljubav, strpljenje, jednostavnost...to su stvari koje prema djetetu trebaju ići od roditelja. Nemoguće je zahtjevati poštovanje od djeteta ako roditelj prvi ne poštuje djetetovu osobnost. Odgojite djecu u istini, ljubavi i jednostavnosti i učinili ste dovoljno za sve svjetske probleme.
Da se vratim na početnu tezu, isključivo uvjeravati druge u nešto što nije proizašlo iz osobnog iskustva je nemoralno i opasno, a usudio bih se dodati i da sama potreba uvjeravanja nema korijen u istini, već u nekom unutrašnjem neskladu, strahu koji se prenosi s generacije na generaciju. Stigmatizacija kanabisa je samo mali djelić općeg "problema" modernog društva.
Kanabis je u usporedbi sa ostalim dječjim priručnim opijatima (razne kućne tablete, ljepilo, alkohol), realno
najmanje štetan opijat.
Inače, dječja sklonost opijatima seže u rano djetinjstvo - razne ljuljačke, vrtilice, ringišpili drugačije tjeraju krv po tijelu i to je djeci interesantno, zato se često vrte ko zvrkovi - uživaju u vrtoglavici, narkomančići mali.
edit: svjestan sam da je i sve ovo moje napisano u jednakoj mjeri neistina kao i svaka druga izgovorena/napisana riječ o bilo čemu. Najbliže istini o jednoj biljci možemo doći iskustvom sađenja, uzgoja, branja te konzumacije...sve ostalo izgovoreno ili napisano - tek je neistina.