čini mi se da je najveći problem s thc-om istovremeno i njegova najveća prednost
.
on ti daje slobodu izbora.
možeš bit i iskusit što želiš, no kako nesvijesno prihvaćamo razne dogme
i ograničenja ona nam se obiju o glavu.
npr. disfunkcionalnost...to da nešto što trijezan možeš,
nemožeš napušen ili u višem stanju radit je samo zabluda.
iako jedna koje se meni teško riješit
.samo sam par puta do sad
uspio doć u više stanje napušen i postić to da odbacim pretpostavku disfunkcionalnosti.
tada mi je tijelo sve obavlja samo od sebe na najučinkovitiji mogući način
(priča, međuljudski odnosi, i razni kompleksni procesi)
a da mi svijest neopterećena time istražuje neke više,dublje,suptilinije(kako vam paše) razine.
gubljenje volje za rad(kao i sjebano pamćenje)je samo nuspojava prihvaćanja prethodnog...
jer misliš da nemožeš ništa radit u tom stanju, a da ga pritom ne izgubiš
al istina je da ne samo da možeš radit sve već to možeš još učinkovitije napravit
i uz manji gubitak energije. samo se treba odbacit predrasuda
tako da jedino štetno u thc to što nemože umjesto nas preuzet odgovornost