Na osnovu rada jednog od utjecajnijih svjetskih intelektualaca,
američkog lingviste Noama Chomskog, sastaljen je popis deset strategija
manipulacije putem medija, "zakona" i ''udruga''
1) Preusmjeravanje pozornosti
Pozornost javnosti preusmjeravati s bitnih problema na nevažne.
Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali
vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
2) Stvaranje problema
Ova metoda se naziva i "problem-reakcija-rješenje". Treba stvoriti
problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i
prenositi nasilje s namjerom da javnost lakše prihvati ograničavanje
slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne
države.
3) Postupnost problema
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je
postepeno, "na žličicu", mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle
izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku,
bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom
mijenja, a da to ne budi svijest o (neželjenim) promjenama.
4) Odlaganje
Još jedan način pripremanja javnosti na nepopularne promjene je da ih se
najavljuje mnogo ranije unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu
težinu promjena jer se prethodno privikavaju na samu ideju o promjeni.
Osim toga i "zajednička nada u bolju budućnost" olakšava njihovo
prihvaćanje.
5) Upotreba dječjeg jezika
Kad se odraslima obraćaju kao da govore djeci, postižu se dva učinka:
javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije
djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi
i prilikom reklamiranja.
6) Buđenje jakih emocija
Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi u izazivanju
kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest
zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog
registra omogućuje pristup nesvjesnom pa je kasnije moguće na tom nivou
provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati
određena ponašanja.
7) Neznanje
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima
razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja
nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da
bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8) Velićanje gluposti
Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti
ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk.
Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.
9) Stvaranje osjećaja krivice
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za
vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili
nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac (ili čak
cijela nacija), opterećen osjećajem krivice, odustat že od traženja
pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10) Zloupotreba i manipulacija znanja
Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju
između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i stvarno koriste,
vladajuće elite. "Sistem", zaslugom fizike, biologije, neurobiologije i
praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na
fizičkom i na psihičkom planu.
Izvor: Monitor
američkog lingviste Noama Chomskog, sastaljen je popis deset strategija
manipulacije putem medija, "zakona" i ''udruga''
1) Preusmjeravanje pozornosti
Pozornost javnosti preusmjeravati s bitnih problema na nevažne.
Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali
vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.
2) Stvaranje problema
Ova metoda se naziva i "problem-reakcija-rješenje". Treba stvoriti
problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i
prenositi nasilje s namjerom da javnost lakše prihvati ograničavanje
slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne
države.
3) Postupnost problema
Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je
postepeno, "na žličicu", mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle
izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku,
bit će provedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom
mijenja, a da to ne budi svijest o (neželjenim) promjenama.
4) Odlaganje
Još jedan način pripremanja javnosti na nepopularne promjene je da ih se
najavljuje mnogo ranije unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu
težinu promjena jer se prethodno privikavaju na samu ideju o promjeni.
Osim toga i "zajednička nada u bolju budućnost" olakšava njihovo
prihvaćanje.
5) Upotreba dječjeg jezika
Kad se odraslima obraćaju kao da govore djeci, postižu se dva učinka:
javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije
djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi
i prilikom reklamiranja.
6) Buđenje jakih emocija
Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi u izazivanju
kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest
zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog
registra omogućuje pristup nesvjesnom pa je kasnije moguće na tom nivou
provesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati
određena ponašanja.
7) Neznanje
Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima
razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja
nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da
bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.
8) Velićanje gluposti
Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti
ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk.
Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.
9) Stvaranje osjećaja krivice
Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za
vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili
nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac (ili čak
cijela nacija), opterećen osjećajem krivice, odustat že od traženja
pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.
10) Zloupotreba i manipulacija znanja
Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju
između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i stvarno koriste,
vladajuće elite. "Sistem", zaslugom fizike, biologije, neurobiologije i
praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na
fizičkom i na psihičkom planu.
Izvor: Monitor