Jedan od mojih rituala je zapaliti, uzeti psa, otići u park koji se nalazi blizu moje kuće i u kojem nikad nema nikog živog i filozofirati sam sa sobom ok nemam baš običaj pisati po forumima jer mislim da mi nitko neće odgovoriti ali evo o čemu sam danas brijao: šećem ja nju i razmišljam o jednoj poruci koju sam primio od jednog kolege s foruma koji mi je pomogao da skužim stvari kad sam se nedavno učlanio. Dao mi je jako dobre savjete i između ostalog napisao mi je da pazim s razmjenom informacija, lokacija itd i da treba biti oprezan, čime se potpuno slažem.
E pa ono što sam ja brijao je sljedeće - koji bed je to da zbog jedne obične i sasvim prirodne biljke, tj zbog provođenja ne znam kakvih represija i zajebancija itd., ja kao pojedinac moram paziti što ću reći, kad ću reći i zašto ću reći, tko me kontrolira, itd. Dalje, s kim ću kontaktirati, koga ću upoznati, hoću li uopće upoznati koga. Nisam paranoičan i to, no razmišljao sam i to da ja, kao novi, mogu potencijalno izgledati ko stranac, neprijatelj štogod, krtica itd, Sve u svemu, koja bedara da zbog neke totalno pozitivne stvari ima toliko zajebancija i prepreka. Opreza nikad dosta, u to sam se uvjerio nekoliko puta, ne toliko ozbiljno kao neki moji frendovi, ali i dalje mi ne ide u glavu da živimo u sistemu u kojem bi neka grupa ljudi, samo zbog toga što uživa nešto sasvim prirodno, mogla potencijalno nadrljati. Ne da mi se opet navoditi klišeje kao što su da bi glavni i odgovorni obratiti pažnju na sva sranja i svu frku koja nas okružuje, da nadređeni imaju mozga za zaradu skužilo bi se da se od toga može i zaraditi, da ne govorimo koliko bi se ljudi riješilo problema, od fizičkih do psihičkih.
Došao doma, dao psu jesti, bacio se na komp. Ali što god ja filozofirao, stvari će nažalost ostati iste i dalje ću se osjećati sputano, prije ili kasnije. Ma štogod, odoh jesti nešto, zabrijao sam u neku egzistencijalnu spiku Pozdrav
E pa ono što sam ja brijao je sljedeće - koji bed je to da zbog jedne obične i sasvim prirodne biljke, tj zbog provođenja ne znam kakvih represija i zajebancija itd., ja kao pojedinac moram paziti što ću reći, kad ću reći i zašto ću reći, tko me kontrolira, itd. Dalje, s kim ću kontaktirati, koga ću upoznati, hoću li uopće upoznati koga. Nisam paranoičan i to, no razmišljao sam i to da ja, kao novi, mogu potencijalno izgledati ko stranac, neprijatelj štogod, krtica itd, Sve u svemu, koja bedara da zbog neke totalno pozitivne stvari ima toliko zajebancija i prepreka. Opreza nikad dosta, u to sam se uvjerio nekoliko puta, ne toliko ozbiljno kao neki moji frendovi, ali i dalje mi ne ide u glavu da živimo u sistemu u kojem bi neka grupa ljudi, samo zbog toga što uživa nešto sasvim prirodno, mogla potencijalno nadrljati. Ne da mi se opet navoditi klišeje kao što su da bi glavni i odgovorni obratiti pažnju na sva sranja i svu frku koja nas okružuje, da nadređeni imaju mozga za zaradu skužilo bi se da se od toga može i zaraditi, da ne govorimo koliko bi se ljudi riješilo problema, od fizičkih do psihičkih.
Došao doma, dao psu jesti, bacio se na komp. Ali što god ja filozofirao, stvari će nažalost ostati iste i dalje ću se osjećati sputano, prije ili kasnije. Ma štogod, odoh jesti nešto, zabrijao sam u neku egzistencijalnu spiku Pozdrav