Neki već vjerojatno znaju za to ali evo naišo sam na jedan tekstić, poslužit će da pročitaju ljudi
Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je doista stara tema o kojoj milijuni ne znaju mnogo, pa čak ni onaj dio ledenog brijega što viri iznad vode.
Što su doista fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi ''višom'' voljom svakodnevno unose u organizam u kojem se talože te kakav utjecaj na nas vrše?
Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira sa većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj majci prirodi na sreću fluor najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i agresivnijih kemikalija, što je znanosti odavno poznato.
Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te protječu svakodnevno kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visoko-oktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjuterske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne -uvjetno rečeno- lijekove poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za zube te ga dajemo djeci i sebi prvu stvar ujutro i zadnju stvar navečer.
Utjecaj fluora
Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor sa čitavom lepezom bolesti centralnog nervnog sistema, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih- mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom ''5-FU'' koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani(negativno nabijen te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula -poput proteina ili DNK- te formiraju veze sa vodikom uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula.
Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977 godine objavio je ''fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje(manje od 3%) može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima te smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni nervni sustav sa trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom''
Ispijanje fluoridizirane vode(kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.
Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju(sa reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita(ruda u kojoj je preko 50%fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'' koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini:
''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome, caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se sa prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika trajno izlaganje floridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletalni fluorosis''.
Vrhunski je ironično kako pored nervnog sustava fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubni fluorosis''.
Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, iako ne znanstvenica, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935 do danas) te je odgovorna za činjenicu da je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obavezne fluoridizacije vode. Kao glasnogovornica protiv fluora i fluoridizacije Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija uzrokujući osteoporozu i artritis.
Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja od kojih su neki navedeni:
fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima. Ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje sabotirajući imunološki sustav, ometaju rad štitnjače, pospješuju rak kostiju, uzrokuju preuranjeno starenje organizma, unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je nažalost bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991 godine. Naveli su kako se fluor također koriste i za prilagodnu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2 svjetskog rata te u sovjetskim logorima na Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun sa Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluiridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''.
Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora te tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr.Hildebrota na 6 000 i dr. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i to kako u kombinaciji sa aluminijem(od kojega se većina tubi za pastu radi) natrij-fluorid ima još i štetnije djelovanje po eritrocite te ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.
Praksa zavjere i teorija interesa
Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov na radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi povezujući tu kemikaliju sa boljim zdravljem zubi- pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i pijućoj vodi je vrlo neobična, gotovo fantastična priča. Priča uvelike slična onim vezanima za olovo, azbest i duhan a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od strane industrije zajedno sa vladom također držali sakrivenu od javnosti desetljećima. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.
Priča o fluoru nije ona o teoriji zavjere, već praksi zavjere. To je doista stara tema o kojoj milijuni ne znaju mnogo, pa čak ni onaj dio ledenog brijega što viri iznad vode.
Što su doista fluor i fluoridi, čemu služe, gdje se sve nalaze, zašto ih ljudi ''višom'' voljom svakodnevno unose u organizam u kojem se talože te kakav utjecaj na nas vrše?
Fluor je element koji se sastoji od atoma sa 9 pozitivno nabijenih protona koji ne dobivaju dovoljnu zaštitu elektrona. Kao takvi neuravnoteženi su i opasni ''grabežljivci'' koji uzimaju elektrone drugih elemenata kako bi otpustili napetost vlastite jezgre. Ogromna ''glad'' za elektronima objašnjava zašto fluor reže čelik kao maslac, agresivno reagira sa većinom organskih materijala te je reaktivan više od svih drugih elemenata. U dobro proračunatoj majci prirodi na sreću fluor najčešće dolazi u spojevima. No i spojevi fluora (fluoridi) kemijski su vrlo potentni. Sudeći kako je istina uvijek zaokružena cjelina i ne gleda sa smiješkom na onaj analitički pristup koji elemente promatra kao posve izolirane sustave, valja istaknuti kako fluor budi najgore i u drugim kemikalijama. Fluoridi predstavljaju jedne od najotrovnijih i agresivnijih kemikalija, što je znanosti odavno poznato.
Spojevi fluora kao posebno moćne kemikalije postali su ''sveta krv'' moderne industrije te protječu svakodnevno kroz brojne tvornice, rafinerije i mlinove. Koriste se kao otrov za štakore, za proizvodnju visoko-oktanskog benzina, topljenje metala poput aluminija, čelika i berilija, za obogaćivanje urana tj. izradu atomske bombe, pripremanje nervnog plina sarina, kompjuterske spojeve i matične ploče, pesticide, ski-vosak, freon, teflonsku plastiku, tepihe, vodootpornu odjeću, gravirano staklo, cigle, keramiku i brojne -uvjetno rečeno- lijekove poput Prozaca i Ciproa. Također, što najbolje znamo, koristi se kao prevencija za zube te ga dajemo djeci i sebi prvu stvar ujutro i zadnju stvar navečer.
Utjecaj fluora
Još početkom 20. stoljeća brojni znanstvenici povezali su fluor sa čitavom lepezom bolesti centralnog nervnog sistema, respiratornih bolesti te mnoštvom tzv. artritisnih- mišićno- skeletnih poremećaja. Učinkovitost njegove razorne moći očituje se u invazivnoj metodi ''liječenja'' raka sa supstancom nazvanom ''5-FU'' koja ubija cijele stanice tijela nedugo nakon što spoj prodre u molekulu DNK. Ionizirani(negativno nabijen te gubeći ili uzimajući elektrone) fluoridi ometaju funkciju i anatomiju molekula -poput proteina ili DNK- te formiraju veze sa vodikom uplićući se u normalno tkivo bioloških molekula.
Američki Nacionalni institut za sigurnost i zdravlje radnika 1977 godine objavio je ''fluor i neki njegovi spojevi primarno iritiraju kožu, oči, sluzokožu i pluća. Termička ili kemijska opeklina može nastati kontaktom. Čak i kada je u pitanju malo tjelesno područje(manje od 3%) može uzrokovati cjelokupni efekt trovanja putem apsorpcije fluorida kroz kožu. I kratkotrajno izlaganje fluoru putem udisanja uzrokuje bolno grlo i bol u grudima, nepovratnu štetu na plućima te smrt. Gastrointestinalni simptomi su mučnina, povraćanje, difuzni trbušni grčevi i dijareja. Veće doze proizvode djelovanje na centralni nervni sustav sa trzanjem i grčenjem mišićnih skupina te komom''
Ispijanje fluoridizirane vode(kao i konzumiranje svih proizvoda koji ga sadržavaju) dopušta fluoru ulazak u krv i kosti gdje se taloži i šteti cijelom organizmu, a po novim istraživanjima, bez utjecaja na prevenciju karijesa. Uništavajući enzime zubnih bakterija te sprječavajući karijes isključivo površinskim nanošenjem fluor čini isto i drugim tjelesnim enzimima. Uništavajući te vitalne kemijske ''glasnike'' koji reguliraju gotovo sve tjelesne funkcije organizma fluoridi su prijetnja na gotovo svim frontama zdravlja.
Kaj Eli Roholm, bivši svjetski vodeći znanstvenik za fluor koji je 1937. napisao najveću znanstvenu studiju(sa reference na 893 članka o fluoru) o toksičnosti fluora objavljenu do danas, u Danskoj proučavao intoksikaciju radnika u tvrtkama kriolita(ruda u kojoj je preko 50%fluora). Bilježio je brojne degenerativne bolesti podvevši ih pod kategoriju ''fluoridne intoksikacije'' koje se vidno odražavaju na zubima i zubnoj caklini:
''Nekadašnja pretpostavka kako je fluor nužan za kvalitetnu caklinu postavljena je na nedostatnim osnovama. Naše sadašnje znanje najodlučnije ukazuje kako fluor nije nužan za kakvoću toga tkiva već posve suprotno tome, caklina je posebice osjetljiva na pogubno djelovanje fluora'' - slažući se sa prijašnjim nalazima istraživanja kako je fluor posebice opasan za djecu te oslabljuje caklinu. Preko leđa tvorničkih radnika trajno izlaganje floridu uzrokovalo je i uznapredovalo medicinsko stanje nazvano ''skeletalni fluorosis''.
Vrhunski je ironično kako pored nervnog sustava fluor najviše šteti upravo kostima i zubima u kojima se konstantno taloži jer polovica njegovog dnevnog unosa ostaje u organizmu. Na zubima djece i odraslih izloženih jačem utjecaju fluora javlja se propadanje cakline očitovano vidljivim pjegastim naslagama na zubima. Ova bolest tj. simptom mnogo ozbiljnijeg stanja organizma nazvan je ''zubni fluorosis''.
Jedna od autoriteta za fluor Darlene Sheller, iako ne znanstvenica, proučila je više od 1000 članaka o fluoru (datiranih od 1935 do danas) te je odgovorna za činjenicu da je Michigan prva država u SAD-u koja je uspjela dobiti pravo glasanja protiv obavezne fluoridizacije vode. Kao glasnogovornica protiv fluora i fluoridizacije Darlene je brojnim radovima raskrinkavala ''lošu volju'' i bestidnost viših instanci te pisala o negativnom utjecaju fluora na sintezu kalcija uzrokujući osteoporozu i artritis.
Pozivajući se na mnogobrojne studije o fluoru Vodeća istraživačka grupa iz Washingtona sakupila je i prikazala mnoštvo zastrašujućih nalaza istraživanja od kojih su neki navedeni:
fluoridi ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičnom tkivu, plućima i bubrezima. Ometaju rad eritrocita te čak onemogućavaju njihovo stvaranje sabotirajući imunološki sustav, ometaju rad štitnjače, pospješuju rak kostiju, uzrokuju preuranjeno starenje organizma, unošenje fluora kroz vodu, pastu za zube i tekućinu za ispiranje usta iznimno je štetno za razvoj djece, životni vijek te opće zdravstveno stanje. Jedna puna zubna pasta svojim sadržajem može usmrtiti dijete do 12 kilograma, što je nažalost bilo i prijavljeno jednom prilikom u državi Ohio 1991 godine. Naveli su kako se fluor također koriste i za prilagodnu ponašanja ljudi, uz slabo poznatu činjenicu da se fluor dodavao vodi židovskih zatvorenika za vrijeme 2 svjetskog rata te u sovjetskim logorima na Sibiru. Godine 1990. dr. John Colquhoun sa Novog Zelanda potjeran je u ranu mirovinu nakon što je objavio nalaze studije provedene na čak 60 000 školske djece pronašavši kako nema razlike u propadanju zubi između fluoridiziranih i nefluiridiziranih područja, a naknadno je otkrio kako znatan broj djece u fluoridiziranim područjima pati od ''zubnog fluorosisa''.
Također se otkrilo kako uopće ne postoje dokazi da su tekućine za ispiranje usta na bazi fluora te tablete fluora sigurne za konzumaciju. Znanstvene studije dr.Hildebrota na 6 000 i dr. Johna Yiamouyiannisa na 39 000 djece također niječu bilo kakav pozitivan utjecaj natrij-fluorida na zube. Otkriveno je i to kako u kombinaciji sa aluminijem(od kojega se većina tubi za pastu radi) natrij-fluorid ima još i štetnije djelovanje po eritrocite te ono pojačava djelovanje fluora na njihovu brojnost i pokretljivost.
Praksa zavjere i teorija interesa
Svojom agresivnošću fluor je oduvijek bio velika ekološka prijetnja i potencijalni otrov na radnim postrojenjima. U vrijeme 2. svjetskog i hladnoga rata znanstvenici sponzorirani od vojske i korporacija koji su prvi promovirali korištenje fluorida u stomatologiji te pitkoj vodi povezujući tu kemikaliju sa boljim zdravljem zubi- pomogli su promijeniti imidž fluora od teškog otrova do spasonosnog lijeka za dječje zube. Priča o tome kako je fluor dodan pasti za zube i pijućoj vodi je vrlo neobična, gotovo fantastična priča. Priča uvelike slična onim vezanima za olovo, azbest i duhan a čiju su grozomornu istinu znanstvenici financirani od strane industrije zajedno sa vladom također držali sakrivenu od javnosti desetljećima. Možete samo zamisliti uz koju cijenu.