Evo otvaram ovu temu jer vidim da se ovdje svašta zna pa da podjelim s vama šta me muči.Naime rođen sam pod okolnostima da mi djetinstvo i nije bilo baš bajno.Dva puta sam bio posvojen i 2 različita doma odvojen od svoga grada i bližnjih.To,bližnjih zapravo nisam ih ni imao nikad već sam odmah nakon rođenja posvojen.Ti posvojitelj su umrli u mojim desetim godinama životo od čega sam pao u deresiju i obolio od neurodermatitisa i čira na želudcu.Ne dugo nakon smrti posvojila me je obitelj koja je živila staromodno a ja sam krenio pušit i brijat na neke kriminalce..Pa po toj temi završio u domu.U domu je moja kriminalnost ojačala te tučnjave i alkoholiziranje,pa sam prebačen u popravni dom gdje je bilo svega..Završio sam u zatvoru na 2 mj. i od toga stao.Upoznao sam jednu curu koja mi nije bila prva ali i dan danas sam s njom i živimo zajedndrasla je samnom u domu te smo prije 2 god izašli zajedno na stan koji treba plaćat skupa sa režijama hranom i ostalim potrebštinama..Pošto nemamo obitelj ni ja ni ona nema nam tko biti podrška a u ovoj državi nemogu naći posao.Radio sam ko grafičar 4 god i dobio otkaz kao i mnogi drugi u toj firmi.E sad zašto sam ovo napisao i gdje se marihuana tu uklapa i zašto je ova tema uopće otvorena sad će te saznat. Marihuanu pušim već 7 8 godina i prije 3 god sam doživio bad trip koji me probratio totalno.Na svijet gledam drukčije zapravo bolesnije.Bojim se ljudi i različitih običnih pojava kao što je razmišljanje običnog čovjeka.Kad god negdje idem bojim se pogleda i u svemu vidim nekakve brije koje mislim da su besmislene a uz travu mi se čine dohvatljive pa nerpestano kidam misli u koje kakve fragmente koje pposlje pokušavam shvatit..Po tom pitanju marihuana me veseli i djeluje na mene blagotvorno.Jer su mi sva vrata otvorena a ja ih sam biram.Čir mi više nije toliko intenzivan a neurodermatitis mi se povuče nakon par joinata.Iako mislim da je to zbog zaborava da ga imam pa nemoram čeprkat po djelovima koji su zahvaćeni a ima ih mnogo.Mislim da samo ja mogu shvatit određen dio stvari ali samo mislim...Iz svakog pitanja ja izvučem treći odgovor što me više iritira.Ne znam o čem se radi ali nadam se da će to brijanje prestat jer od tolikog razmišljanja ne mogu spavat.Da li da se samo prepustim tome ili da poludim,ne znam ni ja sam.Bio sam kod psihijatra koji mi je prepisao gomilu ljekova koje sam pio sve dok nisam upoznao marihuanu u medicinskom smislu i počeo se lječit.Izvinjavam se zbog dugog teksta ali to je samo malecki dio što sam htio napisat...Šta vi mislite jeli to normalno ponašanje običnog čovjeka kojeg prate problemi ili sam upao u neki svijet koji je u misaonom značenju drukčiji od ovog?Ili nije ništa od toga...Pomagajte