Htio bi samo napomenuti da je meditacija stvarno bolja od bilo koje droge; dmt-a, gljiva, lsda. Ne želim reči da su te droge koje se nazivaju "entheogeni" bezvrijedne, itekako su vrijedne i zaslužuju svoj naziv, al kak bih reko... nisu ni "do koljena" stanju svijesti u koje vas dovodi čista meditacija. Svi ti spirtualni dodiri koje mogu pružit entheogeni su zapravo blijeda (iako može biti itekako snažna), kratkotrajna, konfuzna simulacija (iako itekako vrijedna) onoga što radi meditacija svijesti, ljudskom umu. Entheogeni su vrijedni jer mogu čovjeku (a da on praktički ne uloži nikakav napor) pružiti opis tog osjećaja, da čovjek zna što može očekivati, mogu mu pokazati surovu istinu o njemu i svemiru ali uz to voze mozak kroz lunopark, poslije tripa se vratiš svojim uobičajnim brijama, makar, ako nisi glup zapamtit ćeš iskustvo.
Jedini problem je taj što je početnicima vrlo teško meditirati, kao da morate kamen od sto kila odgurati uzbrdo sto metara, ali ipak nije neostvarivo ni toliko daleko kako se čini, samo netreba odmah odustati čim se malo zaznojiš. Ljudi najčešće sjednu u stolac ili legnu u krevet s ciljem da meditiraju i dojam kroz par minuta je "bezveze", ili "šta god da jest ta meditacija, to ne funkcionira za mene". Ne funkcionira zato jer nisi ni počeo meditirati već si vjerojatno razmišljao o prijašnjim razgovorima s prijateljima ili šta si jeo za ručak prekjučer, - jer to jesu uobićajne aktivnosti uma u koje zapadne kad se nađe sam sa sobom. Opet, uspjeh ovisi od osobe do osobe, ovisno koliko ste ovisni o svom egu i drugim faktorima s kojima se držite za svoj precjenjen svijet.
Osjećaj napredka je kao da se sve više udaljavate od sobe u kojoj ima mnogo ljudi i svi razgovaraju a vi ih sve pokušavate razumijeti. Znači čut ćete "zvukove" sve manje i sve ćete teže skužiti šta govore, a to dovodi do toga da vam u "vidokrug" svijesti dolaze nove stvari koje su oduvijek bile tu ali ih nikad niste bili svjesni. To su trenuci koji će vas zainteresirati, a kako se sve više udaljavate od "glasova" tako ćete doći do točke kad oni uopće više neće biti unutar pažnje svijesti i tad će se početi događati neopisive stvari.
Taj aspekt vašeg uma iz kojeg proizlazi sve što zovete sobom i u kojem su svi nacrti vašeg ponašanja (kao i sve ostalo) se napaja pomoću vaše svijesti, ako svom umu oduzmete i preusmjerite energiju on se gasi po tom aspektu, gase se stari obrasci razmišljanja i shvačanja, stare neuronske veze kroz koje teće energija. Nova iskustva svijesti stečena kroz meditaciju počnu graditi nove slobodnije neuronske veze.
Meditacijom doslovno trgate te neuronske veze, doslovno fizički preuređujete svoj mozak (i zato nije baš najlakše)(to se događa i uvijek kad radite nešt novo što nikad prije niste napravili), dovodite svoj um u stanje otvorenosti kakvo ste imali kao malo dijete, ali tada mozak nije bio razvijen i zato nije mogao biti medij svijesti kakav sad može biti kad vam je stopostotno razvijen, sad kad ste sazrijeli emocionalno, mentalno i svakako drugačije osim spirtualno. Jedina nevolja (pomalo i ironija) je to što je sad um isprogramiran iskustvima u životu i raznim osobnim iluzionarnim brijama - što za rezultat ima to da su se i vaši neuroni tako povezali, uz sve pozitivne stvari što su vam iskustva u zajednici s drugim ljudima donjela ta veza vam omogućuje da razmišljate samo kroz taj jedan reality tunel. Netko se tokom tog procesa zatvori više, neko manje, ovisno o ogromnom broju okolnosti. Ali svi se "pripitomljujemo" da se uklopimo u sliku civilizacije u kojoj živimo, njezin pogled na svijet, sebe i načine razmišljanja.
Heh evo pokušao sam to malo ilustrirati iako nije to točno tako u znanstvenoj praksi, ali predpostavimo da su neuroni posrednici između vas i beskrajnosti; crte predstavljaju neurone, zamislite da se u sredini nalazi izvor svijesti, a izvan vanjski svijet:
[video=youtube;sazSAnwkj8A]http://www.youtube.com/watch?v=sazSAnwkj8A[/video]
Sve što treba napraviti je udobno se smjestiti i shut the fuck up and listen
Ugasi um ili bolje rečeno bilo kakvu aktivnost razmišljanja i SLUŠAJ, a pod "slušaj" mislim na svijesnu pažnju svih osjetila koje posjeduješ (možda ćeš osjetiti i one za koje neznaš uopće da ih imaš). I za to treba napora i prakse da dovede do rezultata, ali mali uspjesi budit će vam sve više znatiželje. Teško je jer svi samo cjeli život brbljaju i vode vječne unutarnje dijaloge. Ali nije nemoguće, to je samo navika, kao hard-core pušači.
Nema boljeg osjećaja nego kad nađete sebe u stanju proširene svjesnosti i tada uspijevate vidjeti kako zapravo vaše razmišljanje funkcionira po nekim obrascima, vidite da vi zapravo niste vaše misli, osjećaji i emocije, vi ste nešt više, neopisivo, iako je sve to dio vas, vi niste to, i otkivate koliko vas ti "programi" sputavaju. Tu se zbog toga javlja ogromni terapeutski potencijal, možete riješti svoje razne strahove i psihičke bolesti za koje se inaće ide psihijatrima. Opisao bi to kao da promatrate sebe iz drugog lica i uviđate na koji način funkcionira, ne samo sebe nego čitav svijet. Ali ništa ne komentirate već sve jednostavno osjećate promatrajući svijesnom pozornošću. Čim počnete komentirati, svijest počne ponovo napajati um i uvlačit se u njega i zatvarat se u obrasce razmišljanja. S praksom svijest postaje vladar nad umom, a ne obrnuto - kako je sad.
peace
