Pitanje je sljedece: koliko uživamo na misaonom putu zelenila?
]Da,imamo neke opcenite smjernice zavisne o pojedinom zelenom pupoljku ali svaki pojedinac i dalje odvrti svoj vlastiti put u njemu.
Put na pocetku nije isti kao onaj neko vrijeme poslje i onaj duže vrijeme iza,rekao bih da put ima u svom genu evoluciju na prvom mjestu.
Određeni dio ljudi nakon kratkog izleta odustaju jer je put na individualnoj razini bio pre jak za tijelo koje ga nosi,uplašeno bice vrati se u realnost koju smatra sigurnom.
Vjerovatno misao bude pre jaka pa sistem po genericnom obrascu doživi šok od spoznaje,uplašen pocme vrištati-nismo spremni primiti navalu novih emocija i slika..doživjeti novi svijet koji je u nama,za kojeg znamo al se ne usudimo dirati,ono je kao smješak kroz zatamjeni zastor,kao stisak ruke u pokori.
Probiti barijeru nelagode neznanog i krociti sa smješkom u svaku novu spoznaju je krivudav no jednom kad dođemo na stazu ugode želimo tu ostati zauvijek.[/FONT]
Nije uzalud dvojna svijesnost prožeta u jednu,tijelo koje ga nosi nije doraslo i ima stadij zamora,odmarajuci se u spoznatom punimo baterije za život u drugom.
No koje je stvarno i ispravno?[/FONT]
Odgovor je ni jedno ni drugo![/FONT]
]Ispravno je jedino u cjelini kojom cemo ovladati kada fizicko/biološko bude spremno živjeti u njemu,do tada lutamo i kupimo puzle za cjeloviti mozaik.
Svjesnost sebe sama uvjetuje spoznaju o svijetu oko tebe.
Pozdrav iz svemira :vb_wave:
]Da,imamo neke opcenite smjernice zavisne o pojedinom zelenom pupoljku ali svaki pojedinac i dalje odvrti svoj vlastiti put u njemu.
Put na pocetku nije isti kao onaj neko vrijeme poslje i onaj duže vrijeme iza,rekao bih da put ima u svom genu evoluciju na prvom mjestu.
Određeni dio ljudi nakon kratkog izleta odustaju jer je put na individualnoj razini bio pre jak za tijelo koje ga nosi,uplašeno bice vrati se u realnost koju smatra sigurnom.
Vjerovatno misao bude pre jaka pa sistem po genericnom obrascu doživi šok od spoznaje,uplašen pocme vrištati-nismo spremni primiti navalu novih emocija i slika..doživjeti novi svijet koji je u nama,za kojeg znamo al se ne usudimo dirati,ono je kao smješak kroz zatamjeni zastor,kao stisak ruke u pokori.
Probiti barijeru nelagode neznanog i krociti sa smješkom u svaku novu spoznaju je krivudav no jednom kad dođemo na stazu ugode želimo tu ostati zauvijek.[/FONT]
Nije uzalud dvojna svijesnost prožeta u jednu,tijelo koje ga nosi nije doraslo i ima stadij zamora,odmarajuci se u spoznatom punimo baterije za život u drugom.
No koje je stvarno i ispravno?[/FONT]
Odgovor je ni jedno ni drugo![/FONT]
]Ispravno je jedino u cjelini kojom cemo ovladati kada fizicko/biološko bude spremno živjeti u njemu,do tada lutamo i kupimo puzle za cjeloviti mozaik.
Svjesnost sebe sama uvjetuje spoznaju o svijetu oko tebe.
Pozdrav iz svemira :vb_wave: