Na selu se rano ustaje, obave se razni poslovi po stali, njivi, kuci, komsiluku. Pomogne se komsinici da ne pije sama kafu, jer je komsija otisao u inostranstvo, druge sedmice nakon vjencanja, na privremeni rad, a to privremeno ce trajati do "njemacke penzije".
Citav dan im je necim ispunjen i bez stresova, jer nemaju potrebu za novcem, osim onog minimuma dovoljnog za osnovne zivotne potrebe.
U takvoj sredini rijec se mora postovati, jer je cojstvo primarnije u odnosu na obaveze kojima su sputani stanovnici vecih gradova.
U gradu moramo imati novac da bi prezivili, jer nemamo zemlje da sebi obezbijedimo hranu i sve sto pojedemo, popijemo, udahnemo, obucemo itd. moramo da platimo. Ukoliko neko ima viska novca, pa se lijepo obuce, kupi dobra kola, smuva dobru koku, nabaci satic od 3-4 hiljade ojera, onda takav lik vrijedi, jer se snasao bolje od ostalih i on kao takav u svom gradu nesto vrijedi, dok ga na selu gledaju, vise kao klovna nego nekakvog pozitivnog lika.
Na selu budi covjek koji postuje prirodu, zemlju, zivotinje i sve ostalo sto ide uz taj paket, jer ti je time uslovljena egzistencija.
Najvise postuj covjeka. Ne sebe, Narcise
vec drugog covjeka
Osmotri malo kako to sve izgleda na selu. Oslusni kako selo dise i prilagodi mu se.
Ukoliko pokusas selo prilagoditi sebi, budi spreman na jos jednu promjenu adrese.