


Kad se smijem napusen,osijecam se ko da sam ja sam smijeh,kao u nekom smijesnom crtanom filmu..To je super,ocistimo se od negativnih misli i uzivamo.Ponekad,najcesce namjerno,kad sam napusen prepustim se drugim èarima svete biljke,razmisljam,promatram svijet,uzivam na nacine koji ne ukljucuju smijeh.Kako je vama bolje,smijati se ili ne?Dali se smijete kad ste sami napuseni,ja ne,uzivam na druge nacine kad sam sam.Stvarno sam se nazivciro kad je jad lik objasnio napusenost:"Nist posebno,samo se smijes i to je to."
Glupost,ja mislim da je sam smijeh više nuspojava,nego jedan od glavnih efekata.To je nacin ispoljavanja emocija za napusene ljude,mozda cak nacin komunikacije,kad se vas partner po travi i jos ako je ljubavni partner ili super frend smije,zar nemate osjecaj,ponekad i tocno znate ako ste i vi napuseni zasto se smije makar vam nije nista rekao.Jel se slazete samnom?