Ljudska vrsta je jedina vrsta koja de-evoluira od njenog samog nastanka. Evolucija u suštini Znaèenja predstavlja razvitak za preživljavanje. Osnovni cilj svakog živog biæa je opstanak svoje vrste, iako èovjek poznaje osim Instinkta i Emociju. Èovjekova ne-briga za Prirodu, za sva ostala Živa Biæa, meðu kojima spada i on sam kao predmet Iskorištavanja, dovodi do logiènog Kraja, ili kako je u religiji definirano: Apokalipsa, dolazak Istine. Nebriga za Planetom i onim što je na njemu stvoreno predstavlja generalni problem, jer èovjek ne radi samo protiv Sebe, veæ u taj proces upliæe i druge. Hladnokrvnost koju èovjek posjeduje nadilazi uzroke njegova djelovanja, pojmovi Zlo i Laž predstavljaju osnovne kušnje ili kako je u religiji definirano: Sotona, jer po Logici Smislenosti, ne može postojati pojam Zlo ako Zlo ne postoji. Takoðe isto važi i za njeno nastajanje. Hranidbena piramida, kako èovjek voli nazivat odnos na temelju instinkta (kod životinja i biljaka) nikad neæe biti narušen. Instinkt predstavlja ono Istinsko, Neiskvareno, Svrsishodno, drugim rijeèima Instinkt je podsvjesna Priroda koja samu Sebe nikada neæe dovesti do samouništenja iz jednostavna razloga: jer je Ciljem samoj Sebi i jer je Uzrokom samoj Sebi. Ljudska ne-briga za osnovnošæu fizièkog Postojanja u obliku kojeg smo nazvali tijelo, dovodi do sve veæeg udaljavanja Sebe sama od Sebe sama, okretanje ka èežnjama i željama kako bi bili drugaèiji, bolji i kako bi imali motiva za perverznošæu naslaðivanja tuðom razlikom.
Èovjek je jedina vrsta koja de-evoluira, jer njegov razvitak predstavlja njegov Kraj, a ne njegovo preživljavanje u suštini buduænosti (materijalna klasifikacija Vremena).