Pa naravno da ne mogu zanemarit. Možemo nešto samo pokušat potisnut u dubine naših umnih prostranstava ali kad tad misao æe nas jako i naglo ohladit svojom zaboravljenošæu i njenim Trenutno potpunim ne razrješavanjem i iskorištavanjem potencijalnosti. S druge strane, zaborav je potpuno nemoguæ, pošto jednom Spoznato biva fizièki materijalizirano iz Svijeta Apstakcije u Svijet materije. Tada to vjeèno biva i postoji, htjeli to mi ili ne.
Tako da moja prvobitna digresija jest: nipošto da ne mogu zanemariti kazano. Bilo bi to pokušavanje nemoguæega i rad protiv sebe sama, odbacivanje tuðe individualne vlastitosti oplemenjene Biæem najsvetijim darom subjektivnosti... odbacivanje samoga raritetnog blaga izreèenosti koji postoji sada, nikada više i samo u ovome Trenutku svoje Zbilje "otjelovljene" u svoju dogodivost èina. Prelaskom preko toga, a da ti ne posvetim sebe i ne pružim sebe, da ti hladnokrvno okrenem pogled sa tvoje pružene ruke, da ti ne dam odgovor na tvoju posvetu, bilo bi svetogrðe i po mene nezamisliv èin.
Kazao si mnoge divne rijeèi u reèenome. Rijeèi koje su u meni pobudile Osjeæaj, a Osjeæaj pobudio mene. Kažeš, ništa mi nisi kazao... Naprotiv brate...nije bitan broj rijeèi. Nisu bitne same rijeèi. Jezik je grješan sustav pokušaja Komunikacije, kojemu se sam atribut pridodaje iz vlastite degradacije koja se nameæe. On što leži iza te krute, bezliène, sterilne kombinatorike nametnutne fizièke skupine simbola ne može biti pretoèeno u samo Znaèenje. Ono ima vlastit Život, vlastito gibanje, vlastit tok i nikada i nipošto ne može biti obuhvaæeno, ograniæeno ili predodreðeno. Ono kreira samoga sebe u sebi samome neprekidno i neprestano i nije fixno, storeno, uèinjeno ili napravljeno veæ postoji kako bi povezalo te proželo razlièitost u jednakost, ne-Savršenost u Savršenost... Kazao si mnogo i sasvim dovoljno za mene. Ja te razumjeh i Osjetih Srcem, Duhom i svojom Srži same Duše.
Dijalogni konsenzus. Bit svake težnje u uspostavi same Harmonije Komplementarnosti raritene individualnosti u funkcionalnu zajednicu, kolektiv. Slažem se kako jest nužno uspostaviti jedan POKUŠAJ temeljen na aktivizmu posveæenom Istini. Dapaèe, ne samo da jest nužnim, veæ obaveznim, jer nitko nema to pravo da prešuti ili prijeðe preko Spoznatoga. Nitko! U Svijetu ne postoji neutralnost (ne govorim o stanju Equillibriuma) jer ne èinjenje službe Istinite jest direktno dopuštanje sprovoðenja i, još gore, nastavljanja, èinjenja pogrešnoga. Tada se više ne možemo nazvati Biæem.
Dopada mi se predložena misao. Još više mi se dopada odaziv na nju. A najviše mi se dopada djelovanje u njenu svrhu.
Iako, samo nazivlje država mi ne odgovara osobno, nipošto ne zbog anarho prièa koje se protive samome, veæ zbog iskustva proživljenoga kojemu bivamo sprovoðeni svakim danom našega Življenja. Moje vjerovanje u državu jest jedino kao u prijelaznu tranziciju ponovnog roðenja Èovjeka. Drugim rijeèima: da postoji da bi se srušila, da bismo srušeni ponovno Postali. No tada, ona mora prihvatit svoj materijalizam i uèiniti ga svjesnim, a samu Istinu okrenuti u Svrsishodnu dužnost Istinskoga Postojanja. U ovo sluèaju, materijalno pozivam se na Istinski soc-utopizam, utopizam koji ne predstavlja ostvarivanje "ne-moguæega" (pošto sama moguænost ne ovisi iskljuèivo o našoj volji) veæ koji predstavlja ostvarivanje Realnoga, ostvarivanje same Alternative Potencijalnosti, ostvarivanja same Istine, Ljubavi, Morala prepoznati u našoj dualistici Biæa i nipošto ne otuðenih od same Naravi koja joj se suprotstavlja. Glavna nit vodilja ovoga èina bilo bi prepoznata misao, pružanje ruke svoje vlastitosti, svojevoljnost i dobronamjernost. Korak koji bi pokrenuo sam hod. Ponavljam, ovaj projekt, shvaæam u svoj njegovoj ozbiljnosti, ali moj osobni stav je ostvarivanje njegova ostvaraja i ništa više. Jednom kad bi njegova svrha bila uèinjena, ukinula bi se njegova prvobitna oznaèenost i prešli bi u nov oblik Života. U Istinsku Svrsishodnost djelovanja zbog svrhe samoga djelovanja. Naravno, ovo se neæe dogoditi do dolaska same Apokalipse, no to me ne sprjeèava da èinim ka smjeru Esencije i onoga kako bi trebalo da bude. To šta nije tako, to me nimalo ne dira niti ne skreæe putanju moga djelovanja. Suprotnim, ne bih bio Realistom. To je moje vjerovanje i bit djelovanja, iako njegova realizacija bila bi koliko bi bilo i njegova iskoristivost. Drugim rijeèima, ovako mora da bude dok se ne uništimo (iako, ne volim to nazivat uništenjem veæ Uspostavljivanjem Moralne Ravnoteže)...tako da Vaš sam u ovome i njegovoj oznaèenosti do samoga kraja
, pošto sama svrha djelovanja ne može biti ostvarena u njenoj potpunosti na cijeloj Majci Zemlji. Da bi tako bilo, morali bi zamijeniti postojeæe materijalne ideopoklonike, ponovno se rodit u novome Èovjeku, spoznat samu dualistiku kreacije Biæa (materijalizam i Istina, fizika i Esencija), svjesno proživjet kušnju te svjesno prihvatit Ljubav. Tada, o nikakvoj državi ne bi prièali, jer samo obitavalište bi nam bilo Duša Svemira i njegova uzroèno-posljedièna a-logika Postojanja.
Sad kad ponovno proèitah jedan dio napisanoga, shvatih kako bi pojedini èitajuæi taj isti dio, mogli doæi po pogrešnog dojma. Pa æu se nakratko osvrnuti kako bih to i sprjeèio... Kada kažem da ne vidim državu kao smisao i kada se pozivam na njenu oplemenjivaèku auto-destruktivnost uzrokovanju samom danjom ne-potrebnošæu njenoga postojanja, ne mislim kako je država nužno i pogrešna. Nipošto! Jedini naèin kako bi se èovjek preporodio i ponovno postao sobom jest sama država. Anarhisti današnjice, koji misle da takvima jesu samim prihvaæanjem kazanoga, pozivaju se na uništenje i ukidanje državnoga aparata. U tome ih nipošto ne osuðujem, kao što niti ne osuðujem ni jedno drugo Biæe zbog samoga ne-imanja prava na to. U današnjici bivamo otuðeni od same Esencije nas samih, pretvarani u automatiziranu masu poslušnoga roblja, omasovljeni i iz-popularizirano- degredacijski-izbanalizirani, srozani sa Biæa na ispraznu ljušturu opèinjenu materijalnim težnjama ispranoga mozga bez ikakve trunke kritiènosti (a pogotovo samo-kritiènosti!!!), kolektivno razjedinjeni na bespomoæne jedinke utapajuæi se u vlastitome osjeæanju iluzije ne-moæi. Mi de-Evoluiramo, Moralno se udaljavamo, gušimo se u vlastitom ekspolatizmu, materijalizmu, lažima i samoj svrsi pretakanja svega u vrijednost novca. Kako išta moja braæo i drugovi može biti iskazanom u vrijednosti novca kad sam novac nema vrijednost? Kako neèiji rad, krv, znoj, trud, ostavljanje svoga Srca i Duše u uèinjenome mogu biti iskazani u vrijednosti svežnja papirnatih novèanica? Pa vrijednije je samo drvo kojemu svo ne-potrebno oduzeli samo Življenje koje je svojim Životom pružalo drugima Život. Ti anarhisti, kako se vole nazivati (iako Biæe ne može biti nazvano a njegovo Postojanje ne može biti obuhvaæeno pojmom fizièkog Svijeta... mi jesmo to što jesmo, nitko a Sve, kap a More, korak a Hod, najdalja zvijezda koja krasi nebeski plašt samo za svoga promatraoca i mi, nikada ne možemo biti prozvani i izbanalizirani neèim tako šturim, krutim i ne-toènim kao šta je jezik. Možemo biti jedino Osjeæani i proživljeni. Suprotno, dolazimo do apsolutizma a time do vlastitog ne-Postojanja), vjeruju u pad države (iako, veæina samih ljudi opæenito vjeruje zapravo u pad pogrešne države, a ne institucije same). Ali, njihovo djelovanje je katastrofalno pogrešnim i destruktivnim po sebe sama. Ako bi sada ukinuli postojanje državnoga aparata što bi postigli? Ništa više nego što se postizalo bilo kojom revolucijom koja je nakraju pojela vlastitu djecu. Kako mogu težiti Istini a da njen ostvaraj postignu putem laži? Kako mogu biti protiv same destrukcije njih samih ako bi njihovo "osloboðenje" postigli samom destrukcijom i razorom. Zapamtite, mržnja i uništavanje dovode ka kaosu (a postizanje dobroga sa uništavanjem nije dobro veæ auto-destruktivno, kao i takoðer èinjenica da nemamo pravo uèiniti drugome što ne bismo htjeli proživjeti vlastitim duhom, tj. ako osuðujemo ubijanje jednoga, kako možemo raditi u volju Istine tako da i mi ubijamo te time direktno uèinimo protiv èega se i sami borimo). Sve poèiva na Ljubavi. Ona nas je stvorila i stvara, ona nam podaruje Život tom mehanièkom skupu stanica meðusobno povezanih u organizam, ona pridonosi da sutra postoji u njenoj Harmonij prožimljanja kojom se tako ne-sebièno podaruje i pruža. Laž se nameæe, no ona se daje... Osim toga, kada bi Trenutno srušili postojeæe stanje, došli bi do primjera kojega æu sada predoèiti na uvid:
Svi znamo za slavne 60te i doba hippija. Njena Esencija je bila tako ispravna ali njena sprovedba tako pogrešna. Njihovu revoluciju smatram jednom od najveæih u povijesti èovjeka. Ali takoðer i njen poraz. Poziv nastao kao revolt protiv eksploatacije, protiv rata, protiv manipulacije Životima Biæa (svih!), protiv ne-valoriziranja jednakosti kako rasne, nacionalne, spolne, vjerske tako i raznolikosti materijalne Prirode (èovjek, životinje i biljke), protiv mržnje, protiv laži, protiv stida i ugnjetavanja èovjekove Slobode kako tijela tako i njegove Duše. Poziv koji je pozivao na mir, na Ljubav, na ravnopravnost, na sjedinjenje i prožimanje sa samim Svemirom, napuštanje materijalnosti i slijeðenje svoje duhovnosti (spiritualizam), rad na sebi, evolucija sebe, ostvarivanje Slobode sebe. Ideja je bila tako jakom, tako Istinskom, tako snažnom. Ljudi su masovno ustali protiv mržnje i ratovanja i rekli: "Mi ne želimo više da nas se razjedinjava i puni ideološkim manipulacijama. Želimo mir i Ljubav prema svemu" Ali kapitalizam je tako jaka politika. Tako jaka. Kada zaboravite ili ako ne shvaæate koliko je kapitalizam prepredena i licemjerna izrabljivaèka materijalna politika samo se sjetite ove prièe i kako ju je lukavo i jednostavno okrenula u svoju korist. Veæina pokreta protiv same države èini sama država. Èinjenica je da velik broj marševa za marihuanu koji su bili za njenu legalizaciju su bili potplaæeni od države. Anti-reklama je reklama koja se temelji na njenoj negaciji i zabrani kojom implicitno poziva na samo kršenje iskorištavajuæi samu narav Biæa i njegove Duše koja se protivi bilo kojim zabranama. Kontra-kultura hippija bila je temeljena na odbacivanju materijalizma, sjedinjavanja s Majkom Prirodom, otkrivanja sebe i postizanja svoga duševnoga mira i uravnoteženosti duha. Kako bi to ostvarilivali pozivalo se na uzimanju droga: LSD, DMT, meskalin, psilocibin, marihuana kao i drugih u Prirodi stvorenih: belladona, amanita, datura, peyote, psih. gljive (meksièke, kolumbijske itd.)... Uz njih, pozivali su se i na meditaciju (iako je moje osobno mišljenje kako meditacija i droge ne idu zajedno: kad radiš jedno radi jedno, kad radiš drugo radi drugo). Napuštali su gradove i odlazili živjeti u šume, gdje su osnivali svoja naselja i zajednice, pozivajuæi se na novog èovjeka koji više neæe uništavati veæ koji æe poštivati svoju Majku zemlju i živjeti u skladu s njom. ALI! Iako namjera sama po sebi jest bila dobra, kapitalizam je vidio golem problem... pošto je ipak bilo u pitanju kontra-kultura (inaèe kapitalizam dobro manipulirai subkulture pa di neæe i ono što je direktno protiv njega). Tako da kontra-plan je bio smišljen. Mnogi znaju prièu o CIA-u i što je radila s istraživanjima LSD-ja. Istog spoja kojeg je u javnosti prikazivala kao smrtonosno oružje koje æe vas natjerati da vidite što ne postoji, da živite u laži, da se bacate sa zgrada misleæi da ste ptice. Istog spoja kojeg je ona potajno koristila u svojim istraživanjima kako kontrolirat èovjekom, kako stvorit serum istine za pol. i ratne zarobljenike, te špijune, kojim je potajno drogirala pacijente koji nisu ni znali što uzimaju i koji su bili prevareni misleæi da dobivaju nove, experimentalne lijekove, koji su radili ne-normalne i morbidno zastrašujuæe experimente (najgori su kada su držali na LSD-u grupu ljudi 70tak dana 0/24!!!). Mnogi tzv. pacijenti su završavali sa teškim posljedicama psihièke naravi, a velik broj njih je i umirao (pogotovo kada su izmislili još jaèi spoj od LSD-a koji je ubrzo morao biti zabranjem zbog velikog postotka umiranja). Dok su oni u javnosti hippije predstavljali kao kriminalce, narkomane, neradnike oni su u svojim laboratorijima èinili zapanjujuæe zloèinaèke pokuse u namjeri kontrole samoga èovjeka. Ubrzo, etiketiziranje i stereotipiziranje se okrenulo protiv sebe sama. Sociologija to naziva: efekt samoispunjujuæeg proroèanstva. Drugim rijeèima, ako te netko neprestano osuðuje i proziva drugaèijim od sebe, time te direktno odvajajuæi od sebe i zajednice, zbog same tvoje naravi koja ti nameæe da budeš društveno Biæe, ti æeš ubrzo i postati ono èime si bio oslovljavan osuðujuæi time samoga sebe na propast. Kapitalizam je shvatio da revolucija hippija može odlièno koristiti kao ispušni ventil, kao privid neèeg postignutog, kao da se volja nalazi u vlastitim rukama. Ali osim toga, shvatio je da su odlièno tržište drogom. Ja ljudima neprestano ponavljam: nije problem u stvarima veæ u njihovoj konzumaciji i korištenju. Na taj naèin, i hippiji su bili okrenuti protiv sebe sama. Veæina njih je imala velike Snove i želje. No dok rijeè ne postane dijelo ona ništa ne vrijedi! Ništa! Dobro je iæ u šumu i napustit grad ali je pitanje da li to i možeš? Da li možeš napustit sve što si dobivao jednostavnim odlaskom u market ili trgovaèki centar i sve to sam tražiti, nalaziti i koristiti? Dobro je odbaciti novac i iæ za duhovnošæu i Istinom...ali da li se možeš tako lako osloboditi te materijalne usaðenosti izopaèenoga koja nam se neprestano brusi u moždane vijuge i sve èiniti bez toga papira? Dobro je prihvatiti pruženu ruku Majke Prirode i koristit datosti koje su nam pružene za Spoznaju Svijeta... ali da li ih možeš koristiti tako da ti one nisu ciljem veæ uèiteljem, da ti služe za rad na sebi a ne za puko drogiranje i ubijanje dosade? E u tome je bio problem. Ideja je bila dobra...ali ljudi jednostavno nisu bili spremni za nju. Nisu bili Moralno zrelima i preporoðenima za takvo nešto veliko (Ideja hippija jest zapravo Ideja Istinskog Anarhizma). Realnost je bila potpuno drugaèijom: ljudi koji su postajali ovisnicima, ne-higijena, beskuæništvo, bolesti, a èak 90% njih su èinili kriminalne radnje kako bi mogli preživjeti bilo da mogu jesti bilo da se mogu drogirati. 90%!!! Prièe o miru, o Ljubavi, o sjedinjenju sa Zemljom polako su padale u propast... i pale.
Ovo je fenomenalan primjer upravo onoga što se predlaže stvaranjem, kao što je Sinse kazao,: "zajednice - društva - države koja bi funkcionirala na principima Istine, Ljubavi i Prihvaæanja kroz naše (bez)brojne kreativnosti, zamisli i iskustva i koja bi, u biti, bila oaza i baza širenja mirenja... utoèište..." Kako bi èovjek postao Èovjekom i kako bi odbacio laž naspram Istine, on mora biti PREODGOJEN. On ne može tek tako odbacit ono što je u njega usaðeno, rješit se svog kompetitorstva, materijalizma, sebiènosti, stereotipa, predrasuda, pred-stavova. Ona su pogrešna ali dijelom njega i kako bi se ponovno vratili na put Pravde i Ljepote same Istine mi moramo spoznati sebe, raditi na sebi i promjeniti sebe. Za nekoga to je proces od svoga cijeloga Života, za veæinu proces od mnoštva. Pitanje je samo da li smo izabrani i predodreðeni da budemo Elitom Odabranih.
Zato se duboko slažem s ovim nastojanjem koje je zapoèetim pošto predstavlja edukaciju, Svrsishodnost, Moralnu težnju, Dijalogni Konsenzus... ruku koja se svojevoljno pruža i koja èeka da bude prihvaæenom. Ovo je Proces ka Putu.
Osim toga, ne slažem se kako je dar spoznaje prokletstvo veæ izabranost koja je pružena i podarena samo najvišoj Eliti. Mnogo puta su me pitali (sa veæ spremnim odgovorom i stajališem u pitanju i tonu pitanog): "Da li bi raðe Živio u laži a bio sretan ili u Istini a znao koja nepravda postoji". Moj odgovor je: "O kakvom Životu onda prièamo? Laž nije Život, ona jest smrt"
Nitko nema pravo spoznatu pogrešku prešutit i preæ preko nje. Naša je dužnost kao Biæa kolektiva pružati svoje darove spoznatosti drugima i oplemenjivati se i prožimati njima. Naša dužnost jest pružati.
Tako da moj odgovor tebi i drugima brate Sinse jest: da, prihvaæam poziv koji si ponudio i koji jest ponuðenenim.
S mojim najdubljim uvažavanjem Vašega Postojanja
Aleksandar Stojkoviæ