Što je život?
- Začetnik teme madog
- Datum pokretanja
Ja bi rekao da su ciljevi u svakom zivotu odredeni prije rodenja,a kako postici taj cilj tokom ovoga zivota odredujes tokom zivota,jer do jedne stvari mozes doci na 1000 razlicitih nacina,a ne vjerujem da sami sebe zakidamo prije rodenja i izabiremo samo jedan nacin i linearan zivot.
A savrsenstvo svak vidi u necem drugome i poima ga drugacije.
A savrsenstvo svak vidi u necem drugome i poima ga drugacije.
naravno da je savršen. sve što postoji je savršeno samim time što postoji. da je nesavršeno ne bi ni postojalo.
priroda/bog ne radi greške. mi smo dio tog cjelokupnog savršenstva i to trebamo spoznati i onda je sve jednostavno (savršeno).
priroda/bog ne radi greške. mi smo dio tog cjelokupnog savršenstva i to trebamo spoznati i onda je sve jednostavno (savršeno).
U suštini (osim u ljudskom umu) ne postoji nešto kao što je "savršenstvo", to je izmišljotina ljudskog ega - samodestruktivnog programa, isto tako ne postoji ni nešto kao što je "moral", isto kao što je i "cilj", isto kao što su i "pravila" pa i "viša svrha", pa i "istina i laž" i mnogi drugi programi... life is a dream... vir u rijeci, pretapanje svijesti, slika koju crtam, glazba koju sviram, expression of my soul, život je vožnja kroz lunopark, život je što god želiš da bude.
"Mi smo promatrači. Mi smo svijest. Nismo objekti. Nismo čvrsti. Mi smo neizmjerni. Svijet objekata i čvrstoće samo je sredstvo da se naš život na Zemlji učini jednostavnijim. To je samo opis koji je stvoren da bi nam pomogao. Mi, ili točnije, naš razum, zaboravljamo da je opis samo opis, pa tako svoju cjelovitost zapetljamo u kobni krug iz kojega se za života rijetko tko izvuče."
Don Juan Matus
Jedina ralika između mene i Boga je u definiranju svojih granica, Bog ih nije definirao, on je sve, ja ih jesam i zato sam to što jesam... rušim te defnicije u svom umu i time se približavam Bogu, time širim svoje horizonte i stapam se u jedno.
Nije pitanje tko sam, tko želim ili moram biti, kuda moram ići i kako moram živjeti. To su iluzije ličnosti, strah u svojoj manifestaciji djelovanja. Bitno je jedino da jesam, sredstvo je i cilj, život je umjetnost.
"Mi smo promatrači. Mi smo svijest. Nismo objekti. Nismo čvrsti. Mi smo neizmjerni. Svijet objekata i čvrstoće samo je sredstvo da se naš život na Zemlji učini jednostavnijim. To je samo opis koji je stvoren da bi nam pomogao. Mi, ili točnije, naš razum, zaboravljamo da je opis samo opis, pa tako svoju cjelovitost zapetljamo u kobni krug iz kojega se za života rijetko tko izvuče."
Don Juan Matus
Jedina ralika između mene i Boga je u definiranju svojih granica, Bog ih nije definirao, on je sve, ja ih jesam i zato sam to što jesam... rušim te defnicije u svom umu i time se približavam Bogu, time širim svoje horizonte i stapam se u jedno.
Nije pitanje tko sam, tko želim ili moram biti, kuda moram ići i kako moram živjeti. To su iluzije ličnosti, strah u svojoj manifestaciji djelovanja. Bitno je jedino da jesam, sredstvo je i cilj, život je umjetnost.
ja si katkad zabrijem kad ovo čitam da nisi sa balkana.. onda pak razmišljam pa jebote nisi ni sa zemlje ti fakat si neki pametni pas mater.. svičaš mi se.. 
volim takve ljude košto si ti..
da te bar znam
volim takve ljude košto si ti..
da te bar znam
Weedran je napisao(la):
Otprilike ono što sam htio reći gore ali nisam bio pri riječima trenutno
hahahaha, a lude teme... ovako sad sam ja na redu...
život je ovakav kakav je, jedan i jedini i nemamo drugih život osim ovoga...dakle odgovor je da je savršen jer je jedan jedini...
e sad da jos malo s***** stvar...
u njegovoj savršenosti on sadrži i svoju nesavršenost i moju nesvjest o svoj toj savršenosti...dakle idemo ispočetka...
život je ovakav kakav je, jedan i jedini i nemamo drugih život osim ovoga...dakle odgovor je da je savršen jer je jedan jedini...
e sad da jos malo s***** stvar...
u njegovoj savršenosti on sadrži i svoju nesavršenost i moju nesvjest o svoj toj savršenosti...dakle idemo ispočetka...
I love trance je napisao(la):mogu mogu
Znači samo zato šta je vutra legalana, život je savršen?
Hebiga...meni nekako savršenije izgleda npr. Jamajica; Karibi brate...
Sunce, more, palme...lipe tete po plažama....
A ne hebena močvara i depresija; i to geografska. Kolko čujem od ljudi, ta ideala je još samo za "djecu"...
Al jebiga, kontaktiran samo sa "svojon" generacijom (+/- 5 god.), i nisu mi baš nešto oduševljeni "savršenstvom". Osin ako imaš para pa moš šta oš, al ako iz tog kuta gledaš; onda je svudi savršeno.
Hmmm, možda imam krive informacije? Noooop!!!! Zašto bi iko laga da mu je loše ako nije i štura prema doma. Stranac je uvik stranac...
@Bugi
:ludaci_lol:Peace
ne mogu ljude krivit što im se Nizozemska čini ko raj na zemlji, kad se i meni činila dok nisam otišla gore i provela neko vrime... ali sad se više slažem s Exarpom, kakva ba močvara mračna vjetrovita ledena - bolje je valjda zapalit ispod palme neke il banane
A život, savršen? Da, kako da ne, pogotovo kad te - recimo - zbudi sat u 5 ujutro da bi iša rizat glave srdelama u neku tvornicu limenki, ima takvih na milijune ...
A život, savršen? Da, kako da ne, pogotovo kad te - recimo - zbudi sat u 5 ujutro da bi iša rizat glave srdelama u neku tvornicu limenki, ima takvih na milijune ...
Slažem se. Ali mislim da postoji cilj prema kojemu se sve odvija, baš taj ego nam neda da vidimo da je sve savršeno i da postoji razlog za sve što se događa. Zbog ega smo zbunjeni, podijeljeni, sebični i izgubljeni. Slučajnosti ne postoje. Mi kažemo za ono što ne razumijemo da se dogodilo slučajno. Sve je baš onako kako treba biti. Ne kažem da nema slobode, nego da u svakom trenutku života, svakom našom odlukom mi biramo svoj put, a kraj puta je tamo gdje je i početak - u nama.Weedran je napisao(la):
Taj put bi trebao biti put srca, kad si već spomenuo Don Juana.
:heartbeat:
savrshenstvo je isto kao i beskonachnost,svi znamo da je tu,da postoji,da ono lezhi u nama,al to se ne mozhe definisati,i uopshte je glupo to pokushavati,rechi su suvishe male za neshto kao shto je zhivot..ono shto se mozhe reci za nas ljude,je da su nam ego i lazhi,strah jedna od barijera za istrazhivanje,sebe odnosno nas,kada se probudimo iz ovog sna i ove iluzije koju nam svakodnevnica dostavlja,probili smo prvu barijeru,i napravili korak napred u svojoj svesti koja je zamagljena,opijena,diskonektovana..ego-off,Consciousness-engage,i vozhnja pochinje...
evo jedan mali podatak za razmishljanje..
ukucajte na google Consciousness i dobijete: Results 1 - 10 of about 54,400,000 for consciousness [definition]. (0.13 seconds)
ukucajte consumer i izlazi sledece: Results 1 - 10 of about 280,000,000 for consumer [definition]. (0.22 seconds)
ukucajte na google Consciousness i dobijete: Results 1 - 10 of about 54,400,000 for consciousness [definition]. (0.13 seconds)
ukucajte consumer i izlazi sledece: Results 1 - 10 of about 280,000,000 for consumer [definition]. (0.22 seconds)
extranoize je napisao(la):
Da, vidiš problem je u riječima i razinama. Riječi su skoro pa bezkorisne kad je tema ovako duboka, i riječi nisu napravljene da bi mogle o tome diskutirati, zato nastaje kaos i krive interpretacije. Isto tako postoji više razina za diskusiju o jednom te istom, što dodatno komplicira stvar. Npr. ovo za cilj... u suštini, znači iz perspektive "point zero" vrijedi sve ono što sam rekao u gornjem postu... između ostalog da cilj ne postoji i da je sredstvo samo po sebi cilj, ali na drogoj, pličoj razini cilj naravno postoji, postoji vrijeme i prostor, sadašnje stanje i buduće, pa prema tome mora biti i jedan put koji se kreće od točke a do točke b i cijeli svijet uspoređivanja jednog sa drugim.
Na najdubljoj razini mi smo svi jedno i nema granica, ali na ovoj razini mi moramo odlučiti što želimo biti, kako želimo živjeti, itd. I put ratnika, put prema slobodi nije nimalo lak, zahtjeva strogu disciplinu uma. Zato je tako teško napustiti ove standardne granice unutar kojih djeluje društvo i širiti svijest u nova područja... teško je zato jer se ide iza granica, u nepoznato i apstraktno, tu iza se nalaze potpuno nove i drugačije stvari nego su ljudi ikad zamišljali. I kad to spoznaš i pokušaš riječima objasniti ljudima koji to nikad nisu vidjeli, to je jednostavno nemoguće, jer je to kao da legokockicama pokušavaš napraviti space shuttle, i ako ipak pokušaš ovi će te gledati kao da si pao s marsa ili će si interpretirati na svoj poznati materijalistički način, religija je najbolji primjer za to.
::::::::::::::::::::::::::::
Jedna priča:
Prije tri tisuće godina postojao je čovjek sasvim nalik vama i meni, a živio je u gradu okruženom planinama. Čovjek je učio da bi postao vrač, da bi naučio znanje svojih predaka, ali nije se u potpunosti slagao sa svim što je učio. U svome je srcu osjećao da se tu mora kriti nešto više.
Jednoga dana, dok je snivao u špilji, sanjao je da promatra svoje vlastito tijelo dok spava. Izašao je iz špilje u noći mladoga mjeseca. Nebo bijaše bistro, i ugledao je milijune zvijezda. Tada se u njegovoj unutrašnjosti dogodilo nešto što je njegov život zauvijek preobrazilo. Pogledao je svoje ruke, osjetio svoje tijelo, i začuo svoj vlastiti glas kako progovara: »Načinjen sam od svjetlosti; načinjen sam od zvijezda.«
Ponovo je pogledao zvijezde, a onda je shvatio da nisu zvijezde izvor svjetlosti, nego da svjetlost stvara zvijezde. »Sve je stvoreno od svjetlosti«, rekao je, »a prostor između njih nije prazan.« I spoznao je da je sve što postoji jedno živo stvorenje, a da je svjetlost glasnik života, jer je živo, i u njemu su sadržana sva znanja.
Tada je shvatio da, iako bijaše načinjen od zvijezda, on sam nije zvijezda. »Ja sam između zvijezda«, razmišljao je. Tako je zvijezde nazvao tonal, a svjetlost između zvijezda nagual, i znao je da je ono što je stvorilo sklad i prostor između njih Život ili Namjera. Bez Života tonal i nagual ne bi mogli postojati. Život je sila apsolutnoga, vrhovnoga. Stvoritelja koji stvara sve.
Evo što je otkrio: sve što postoji očitovanje je jednoga živoga stvora kojega nazivamo Bogom. Sve je Bog. I zaključio je da je ljudska zamjedba tek svjetlo koje primjećuje svjetlo. Isto je tako uvidio da je tvar zrcalo - zrcalo je sve ono što odražava svjetlost i od toga svjetla stvara slike - a svijet je obmane, san, upravo nalik dimu koji nam ne dopušta da uvidimo ono što doista jesmo. »Pravi mi čista smo ljubav, čista svjetlost«, govorio je.
Ta je spoznaja promijenila njegov život. Kad je jednom shvatio tko on doista jest, osvrnuo se oko sebe na druge ljude i na ostatak prirode, i bijaše zaprepašten onim što je ugledao. U svemu je ugledao sebe - u svakom čovjeku, u svakoj životinji, u svakom drvetu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I spoznao je da Život na različite načine miješa tonal i nagual da bi stvorio milijarde očitovanja Života.
U tih je nekoliko časaka sve spoznao. Bijaše jako uzbuđen, a srce mu bijaše ispunjeno spokojem. Jedva je čekao da svojim ljudima ispriča što je otkrio. Ali nije bilo riječi kojima bi to mogao objasniti. Pokušavao je reći drugima, ali nisu ga mogli razumjeti. Uvidjeli su da se promijenio, da iz njegovih očiju i njegova glasa izbija nešto prekrasno. Zamijetili su da više nikoga i ništa ne prosuđuje. Više nije bio nalik nikome drugome.
Svakoga je mogao dobro razumjeti, ali nitko nije mogao razumjeti njega. Vjerovali su da je Božja inkarnacija, a on se nasmijao kad je to čuo i rekao: »To je istina. Ja sam Bog. Ali i vi ste isto tako Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo svjetlosne slike. Mi smo Bog.« Ali ljudi ga još ni tada nisu razumjeli.
Bio je otkrio da je zrcalo za ostale ljude, zrcalo u kojem je mogao ugledati samoga sebe. »Svatko je zrcalo«, rekao je. Sebe je zapažao u svima, ali nitko nije njega vidio kao sebe. I shvatio je da svi snivaju, ali bez svjesnosti, bez znanja o tome tko doista jesu. Nisu ga mogli sagledati kao same sebe, jer se između zrcala uzdizao zid magle ili dima. A taj zid magle bijaše načinjen tumačenjima svjetlosnih slika - san ljudi.
Tada je shvatio da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želio je zapamtiti sve vizije koje je doživio, tako da je odlučio prozvati se Zamagljeno zrcalo, kako bi uvijek znao da je tvar zrcalo, a dim koji nas okružuje sprečava da spoznamo što doista jesmo. Rekao je: »Ja sam Zamagljeno zrcalo, jer sebe sagledavam u svima vama, ali ne prepoznajemo se zbog dima koji se širi među nama. Taj dim je san, a zrcalo si ti, sanjaču.«
Izvor iz knjige:
[FONT="]Don Miguel Ruiz - Četiri sporazuma sa samim sobom[/FONT]
Weedran je napisao(la):
Zar ovo nije savrsenstvo ? Sve dakako zavisi od toga kako tko poima znacenje te rijeci, no kada dosegnete takvo stanje uma i shvatite da je bitno jedino da jeste, da je sredstvo i cilj te da je zivot umjetnost, kada pronadete cijeli svemir u sebi i istodobno shvatite da ste vi taj isti svemir, dosegli ste savrsenstvo.
"Pokušao sam da te naučim da je pravo iskustvo biti čovek, da je bitno to što si živ; život je mali, sporedan put kojim sad idemo. On je sam po sebi dovoljan, sam sobom objašnjiv i potpun." don Juan
Kad kažem da savršenstvo ne postoji mislim na to da sve jednostavno jest kakvo je, a svi opisi toga koji proizlaze iz ljudskog uma su samo opis, ništa drugo, samo priča, definiranje nečeg što se nemože definirati. Da, može se reči i da sve jest savršeno, ali opet, svatko će gledati na stvari iz svog ugla, prema tome čim se nešto definira u umu to već postaje nesavršeno jer neobuhvaća cjelinu, samo je individualni point of view. Čim čovjekov um prodre u savršenstvo, stvari postaju nesavršene
Pojam "savršenstvo" za svakog od nas ima drugačije značenje i obuhvača različite činioce za koje netko shvača da je po tomu nešto savršeno ili nije.
Ali to uoopće nije bitno, nijeda riječ, nijedna sklopljena rečenica i nijedno naukovanje nekog "znanja" nije bitno jer je samo opis, kao potez kistom po papiru i tvrdnja da ta slika predstavlja istinu što svijet jest. Bitno je jednostavno da jest, sve jest i nikad ništa neće biti da nebude Fragmentiranje cjeline i zapetljavanje u objašnjenja postoji jedino u ljudskom umu. Ako čovjek pati, oko sebe će vidjeti samo patnju i cijeli svijet definirati kao patnju i obratno.
Kad kažem da savršenstvo ne postoji mislim na to da sve jednostavno jest kakvo je, a svi opisi toga koji proizlaze iz ljudskog uma su samo opis, ništa drugo, samo priča, definiranje nečeg što se nemože definirati. Da, može se reči i da sve jest savršeno, ali opet, svatko će gledati na stvari iz svog ugla, prema tome čim se nešto definira u umu to već postaje nesavršeno jer neobuhvaća cjelinu, samo je individualni point of view. Čim čovjekov um prodre u savršenstvo, stvari postaju nesavršene
Pojam "savršenstvo" za svakog od nas ima drugačije značenje i obuhvača različite činioce za koje netko shvača da je po tomu nešto savršeno ili nije.Ali to uoopće nije bitno, nijeda riječ, nijedna sklopljena rečenica i nijedno naukovanje nekog "znanja" nije bitno jer je samo opis, kao potez kistom po papiru i tvrdnja da ta slika predstavlja istinu što svijet jest. Bitno je jednostavno da jest, sve jest i nikad ništa neće biti da nebude
Fragmentiranje cjeline i zapetljavanje u objašnjenja postoji jedino u ljudskom umu. Ako čovjek pati, oko sebe će vidjeti samo patnju i cijeli svijet definirati kao patnju i obratno.
