Svrha života, pa, recimo ja mislim da nema svrhe postajanja, mi jednostavno jesmo, tu smo, kao i sve ostalo. Živimo, percipiramo, interpretiramo. Mislim da je svatko od nas fragment jedne kolektivne svijesti (boga) koja živi svoje iskustvo individualno, i ona kao takva nema smisla u smislu da
)) sad ti moraš postići određen cilj tu, razumiješ, kao sad se ja moram obrazovati na fakultetu, moram naporno raditi, steći karijeru i poštovanje. Te ljudske zacrtane ciljeve vrijednosti smatram da su bezveze. Mislim da je dosta primitivno to, ta ljudska interpretacija smisla života, isto tako i u drugoj krajnosti, kao tipa sad se ja moram moliti svaki dan bogu, moram bit ponizan, uzoran i pokoran građanin ili meditirati cijeli život na nekom brdu, toga nema za mene. Tu smo da živimo, život je sam smisao za sebe, tu smo da iskusimo.
Teško mi je verbalizirati neke stvari jer svaka riječ ima svoje konkretno značenje i teško je naći dovoljno objektivnu, mogao bi izmišljati neke složenice od riječi ali onda nebi bilo razumljivo.
Znaš, otišli smo jaaako daleko u rabbit hole, a još nismo ni razradili diskusiju o onome na početku. Pitanje je koliko duboko želiš ići
i o kojem levelu stvarnosti diskutirati.
To je to šta se tiče smisla s ljudske perspektive, nema ga. Ali idemo malo dublje i razmotrimo smisao stvaratelja nas ljudi, šta je njemu bilo u glavi, povod da nas stvori
Tu neki smisao postoji vjerojatno. Zanimljiva je priča Plejadijanaca. To su entiteti iz drugog denziteta ali kažu da su nam slični i da smo mi ljudi i oni obitelj u neku ruku, kažu da su oni i druga visoko inteligentna bića željela napraviti jedo lijepo, gotovo savršeno biće i napraviše našu DNK
Zvali su nas bića svijetlosti, dok nisu došli drugačije nastrojena bića i izmjenila nam i pomiješala veze u našem DNK i unazadila nas u primitivnija bića, to smo sada
No dobro ajde, sad su to priče, ali htio sam samo natuknuti na taj nivo smisla.
I konačno onaj nivo smisla najdublje u rabbit hole vjerojano nema, smisao na samom izvoru svega, na nivou čiste svijesti/boga, to je ono što sam prvo govorio i što sam mislio pod tim da smisla nema.
mari-huan-ko je napisao(la):
da li mislis da se bas sve stvari u zivotu desavaju potpuno slucajno?".
Ne sve
O ovome bi opet mogao dugo pisati. Neko strogo mišljenje o teoriji sudbine nemam. Ali mislim da se ljudi sličnih mentalnih sklopova privlače, njihove energije naleze put jedna prema drugoj i grupiraju se kao npr. ruga željeza ili bakra u zemlji, nikad nećete naći molekule željeza razbacane jednoliko u zemlji već grupirane u rudu, isto je sa zlatom etc. ili vodena para na nebu, uvijek se grupira u oblake, tako ako naletiš na čovjeka koji razmišlja slično kao ti - to možda nije bilo slučajno.