Hvala vam svima na podrsci. Da stvarno je steta sto se nismo prije upoznali, moja mama je bili veliki borac i drzala se do samoga kraja. Neznam, jedino sto imam za reci onima koji ce poput mene traziti put do suza preko ove stranice, je da pocmu sa njima sta prije, prije svega, prije bilo kakvih glupih doktorskih rijesenja jer je tada sve lakse. Barem neka pokusaju, tri mjeseca nisu puno. I na kraju krajeva, nemas sto izgubiti. Jer one ti nemogu nanijeti zlo vec samo pomoci. Prije bilo kakvih terapija, one ce uspijeti sa sigurnoscu. Ili pak oni koji su prekasno dosli do saznanja o tako jednostavnoj i prirodnoj stvari, neka sebi ili svojim bliznjima pomognu da tu borbu prebrode na laksi nacin. Ja sam bio samo jedan klinac koji je htio pomoci svojoj mami. I nisam znao nista o cijelom tom svijetu, vjerovao sam lijecnicima kada su rekli da ce sve biti dobro, ali nije. I sada nema povratka, jedino sto nam svima preostaje da skupa pomognemo jedni drugima, mi koji smo se uvijerili da taj lijek pali. I da je to zbilja lijek.