Htjeo bih podjeliti svoje duhovno iskustvo i odvdje sam ga prvog podjelio pred osam g. no bili su neki vukovi od moderatora i nije im pasalo što su čuli pa su brisali. a otada sam bio još luđi i drugdje nisam naišao tako a tu sam popio par bana usput i zatvorene teme i svašta i to mi je srce pogodilo. sad kad imam imam ime iza sebe još detaljnije ću opisati sve jer ja nit lažem nit se pretvaram i nisam ni planirao opet to reći, ali hajde sad probajte isto napraviti, kletvu ni ne moram izgovarati sada 
problem je bio što sam spominjao malo i Isusa a ovdje odmah si novi sektaš ako koju vjeru propagiraš i ubojica foruma. jebe mi se ko i tada za vaše glupe zaključke kad ni sam nisam za crkvu i to sam naglasio a braniti slobodno govoriti je loše. ali vukovi su bili još gladniji. krenimo... imao sam 16 kad sam gledao dokumentarac o egzorcizmu u bosni i našalio se bio od straha prema viđenom s onim što je svečenik govorio. eto kad sam išao spavat i tek ušao u sobu odjednom strah me spopao i glas ušao u moju glavu kojeg sam svjestan bio ali nije bio moj već demon neki koji je odvlačio moje misli na stranputicu svoje tame. i šokiran uzeh bibliju pod ruku iz ormara, svjetlo upaljeno i zaspah. no drugi dan isti glas i nisam to nikome rekao tada već odlučih se moliti i čitati novi zavjet. kroz mjesec dva predanosti glas se smanjio i iščezao. zadivljen htjedoh saznati što je s druge strane te nastavih se moliti i čitati. molitva je bivala sve dublja, isprva bih molio Oče naš, Zdravo Marijo, te Slava Ocu koje sam i prije znao. ali svaki put bi poslije molio svojim riječima Boga, za dobro svih i vlastito koje su kasnije same dolazile a ja sam promišljao nad njima svjesnije i postajao mudriji i jači u duhovnosti. molitva je postala nutarnja i bez riječi na glas a i počeh i duboko disati prije svoje molitve jer me mir preplavljivao i riječi su polako izvirale. kroz mjesec dva kako se glas maknuo osjećao sam se sve poniznije i molitva me i preko dana ispunjavala. u tri dana bijah sve bliskiji s Bogom te mu tad rekoh ležeći na leđima da sam spreman za nešto više, ako je volja njegova, za ovo drugo nisam siguran previše jer istog trena je svjetlo i mir ušlo u mene, božanstveni osjećaj. drugo jutro isto sam osjećao i kad sam izašao u vrt sva je priroda blještila. podsjeća na Castanedu il nešto šta sam čitao. i došlo mi da probam pustiti psa s lanca a da on ne pobjegne po običaju, rekoh možda imam moći ali ošao on svojim putem a u meni malo mira nestalo. još sljedeći dan je bilo to svjetlo u meni te je iščezlo. e sad detalji kojima druge nisam zamarao prije nego nastavim. kad je Ivan krstio Isusa uto svjetlo u obliku goluba uđe u njega, al nisam dugo čitao pa nemojte me ako nije baš tako i odvede ga u pustinju gdje je postio 40 dana pa mu đavao priđe i tri put ga iskuša a on sve odbi i tada piše pa mu anđeli došli služit i otada je djelovao s svojim močima. ja nakon tog iskustva sam shvatio dubinu proživljenog i nimalo ne sumnjam da sam odbio iskušati svoje moći da bih u toj svetosti prebivao jer to je raj i njemu sam čeznuo se vratiti. no nakon ta tri dana najednom napasti došle mladenačke koje sam prije pobjedio ili hoće li se Bog ljutiti ili je li grijeh ako to radim. lukave su zamke đavla bile i privlačne pa sam probao ali s vremenom me to udaljavalo. a da ne kažem koliko je molitva postala plitka kasnije uzrokovana željama i mislima kad se vratim u ono stanje, sva koncentracija opade. i tad nebih psovku podržao ali kad čovjeku život skrene olabavi, ili kad te netko raspizdi 
jer moj odnos s Bogom je davno zahladio, šta me zeza koji.. nije za šalit se s njim previše al ja sam to već radio i vidio da odmah uzvrača molio ko budala i šta ćeš kad nije isto bilo pa niti molih više kad život drugo piše. bio sam isprva više revan ali kasnije vidiš da nije to to kad povežeš neke stvari kao to da se mora ić u crkvu a ja u to vrijeme sam bio samo u sebi. a i druge religije upoznah i spoznah da njihova svetost opisana nije različita od ove već iz kulture i društva je drugačija, no jao oni koji ju tumače i propisuju svakakve zakone i iskrivljuju jednostavnu istinu. tako nastaju svakakve sljedbe a JS su mi kao vukovi i ovčoj koži po tom pitanju. eto nadam se da će te uspjeti progutat ovaj puta i ne mi braniti govoriti. da opet proživim sve ne bih bio ništa drugčiji niti bi itko na mom mjestu bio drukčiji. štoviše od silnih želja tokom iako iskren, shvatih pa možda sam ja antikrist čak, al nemojte me koknut, spasit svijet tako nečete možda je neki drugi u pitanju
problem je bio što sam spominjao malo i Isusa a ovdje odmah si novi sektaš ako koju vjeru propagiraš i ubojica foruma. jebe mi se ko i tada za vaše glupe zaključke kad ni sam nisam za crkvu i to sam naglasio a braniti slobodno govoriti je loše. ali vukovi su bili još gladniji. krenimo... imao sam 16 kad sam gledao dokumentarac o egzorcizmu u bosni i našalio se bio od straha prema viđenom s onim što je svečenik govorio. eto kad sam išao spavat i tek ušao u sobu odjednom strah me spopao i glas ušao u moju glavu kojeg sam svjestan bio ali nije bio moj već demon neki koji je odvlačio moje misli na stranputicu svoje tame. i šokiran uzeh bibliju pod ruku iz ormara, svjetlo upaljeno i zaspah. no drugi dan isti glas i nisam to nikome rekao tada već odlučih se moliti i čitati novi zavjet. kroz mjesec dva predanosti glas se smanjio i iščezao. zadivljen htjedoh saznati što je s druge strane te nastavih se moliti i čitati. molitva je bivala sve dublja, isprva bih molio Oče naš, Zdravo Marijo, te Slava Ocu koje sam i prije znao. ali svaki put bi poslije molio svojim riječima Boga, za dobro svih i vlastito koje su kasnije same dolazile a ja sam promišljao nad njima svjesnije i postajao mudriji i jači u duhovnosti. molitva je postala nutarnja i bez riječi na glas a i počeh i duboko disati prije svoje molitve jer me mir preplavljivao i riječi su polako izvirale. kroz mjesec dva kako se glas maknuo osjećao sam se sve poniznije i molitva me i preko dana ispunjavala. u tri dana bijah sve bliskiji s Bogom te mu tad rekoh ležeći na leđima da sam spreman za nešto više, ako je volja njegova, za ovo drugo nisam siguran previše jer istog trena je svjetlo i mir ušlo u mene, božanstveni osjećaj. drugo jutro isto sam osjećao i kad sam izašao u vrt sva je priroda blještila. podsjeća na Castanedu il nešto šta sam čitao. i došlo mi da probam pustiti psa s lanca a da on ne pobjegne po običaju, rekoh možda imam moći ali ošao on svojim putem a u meni malo mira nestalo. još sljedeći dan je bilo to svjetlo u meni te je iščezlo. e sad detalji kojima druge nisam zamarao prije nego nastavim. kad je Ivan krstio Isusa uto svjetlo u obliku goluba uđe u njega, al nisam dugo čitao pa nemojte me ako nije baš tako i odvede ga u pustinju gdje je postio 40 dana pa mu đavao priđe i tri put ga iskuša a on sve odbi i tada piše pa mu anđeli došli služit i otada je djelovao s svojim močima. ja nakon tog iskustva sam shvatio dubinu proživljenog i nimalo ne sumnjam da sam odbio iskušati svoje moći da bih u toj svetosti prebivao jer to je raj i njemu sam čeznuo se vratiti. no nakon ta tri dana najednom napasti došle mladenačke koje sam prije pobjedio ili hoće li se Bog ljutiti ili je li grijeh ako to radim. lukave su zamke đavla bile i privlačne pa sam probao ali s vremenom me to udaljavalo. a da ne kažem koliko je molitva postala plitka kasnije uzrokovana željama i mislima kad se vratim u ono stanje, sva koncentracija opade. i tad nebih psovku podržao ali kad čovjeku život skrene olabavi, ili kad te netko raspizdi jer moj odnos s Bogom je davno zahladio, šta me zeza koji.. nije za šalit se s njim previše al ja sam to već radio i vidio da odmah uzvrača molio ko budala i šta ćeš kad nije isto bilo pa niti molih više kad život drugo piše. bio sam isprva više revan ali kasnije vidiš da nije to to kad povežeš neke stvari kao to da se mora ić u crkvu a ja u to vrijeme sam bio samo u sebi. a i druge religije upoznah i spoznah da njihova svetost opisana nije različita od ove već iz kulture i društva je drugačija, no jao oni koji ju tumače i propisuju svakakve zakone i iskrivljuju jednostavnu istinu. tako nastaju svakakve sljedbe a JS su mi kao vukovi i ovčoj koži po tom pitanju. eto nadam se da će te uspjeti progutat ovaj puta i ne mi braniti govoriti. da opet proživim sve ne bih bio ništa drugčiji niti bi itko na mom mjestu bio drukčiji. štoviše od silnih želja tokom iako iskren, shvatih pa možda sam ja antikrist čak, al nemojte me koknut, spasit svijet tako nečete možda je neki drugi u pitanju 
