Ja san novi odi, pa cu ja ispricati svoje.
Prvi put nisan nista osjetia, zato jer je roba bila loša.Ono, mulac u 7 razredu i sranja.I onda poslije ja i par frendova nabavimo nekog hasha, a ono bilo nesto njh, maličice mi uvatilo. I tako san godinu dana dimia neko sranje od travine.I jedan put nađemo se mi ekipa, i normalno zadimim
no prva dva dima nista (drža san dim sve dok truba ne napravi krug), zatim opet dva , nista. A onda me odjednon puklo. Ono smija san se ka zadnja budalo nekih 20 minuta (svi efekti su me prosli u toj veceri). Zatin se mi maknemo da odemo sisti.A onda me uvati ona šema kad mi je sve moćno, gledan zvizde i ono neopisiv osjećaj kako ko su one zanimljive, i zelin to reci njima no ono ne da mi se kurcen makniti (a i noge mi oduzete, a usta suva).Zatin onaj osjećaj slow motion.Sve ono usporeno i tak
nda se otišli nažderati, poia kil ćevapa i sranja, a ono sve mi zamagljeno pred očima, i valjan se u onom ajvaru i sranjima.Posle otišli ća i onda me uvtaila ona drhtavica, ono noge mi se tresu, a ja nasrid ulice buljin u to onako sav ubijen.
onda doša doma i otiša leći, a ono nemoš zaspati, onda me uvatile neke vizualizacije kao pustinje i deve,voda, neki slonići i loptice i slično. I onda zaspa ko beba.
I danas redovito dimin onko solidne kvalitete, taman ono da me digne malo, pa onak sav sritan šetan se po gradu i sranja.
I čitan ova sranja o držanju dima i to.Ima veze držanje dima. Ako držiš dim tolko da kad izdahneš ne vidi se dim, ubićeš se do nogu. Ako onak 4,5 sekund onda će ti biti dobro->tako ja radin