Pozdrav, ja sam nov na ovom forumu.
Mene prvi put nije opalilo. Ne pusim cigarete, pa mozda zbog toga, organizam mi se nije navikao na dim. Bio sam sa dva ortaka, vukao sam kao lud. Dok mi nije pocelo da se vrti u glavi i hteo sam da povratim, a nije me nista uradilo.
Dok posle 5. ili 6. puta kad sam pusio sa ortacima. To je bilo posle neke zurke, oni se pre toga vec napusili i zovu mene i ja da pusim, a ja vec bio i pijan. Pusim ja sa njima, pusim, pusim, i nista. Dok nisam krenuo kuci, idem ja kroz grad i odjednom me opali! Ja ne znam gde sam! Ja sam se izgubio! A ne mogu da se setim ni gde sam krenuo! Ne mogu da prepoznam ni u kom sam gradu! Uhvatila me panika, usro sam se ziv! Seo ja na kamen tu neki, vrti mi se u glavi, neke crne senke non stop prolaze pored mene. Uhvatila me panika! Dok nisam tu odsedeo jos sat vremena, i posle sam shvatio da mi je kuca na 20 metara od mene.
I samo mi se jednom desilo da sam se prepusio. Bio ja kod ortaka u stanu. Napusili se mi lepo, smejmo se kao ludi, opalilo nas dobro. Odemo mi na neku zurku, a ostavimo travu u stanu. Posle kad je pocelo da nas pusta, mi pocnemo da pijemo i napijemo se.
Kad smo pijani krenuli kuci pijani, napao na mene ortak ajmo do mog stana jos da pusimo. I ja krenem. Srola on onako pijan ZIVOTINJU od dzointa, od 2 ili 3 rizle 100s. Pocnemo mi da pusimo, i pusimo, pusimo dok smo dosli do trecine, mene odvalilo! Ja stao pored njega cupkam u mestu, lice mi utrnulo, obrazi mi se grce, nekontrolisano se smejem kao budala! A tek stigli do trecine, i mi nastavimo! I pusi, i pusi, pusi, pusi nikako kraj! Dok ja nisam rekao "Brate, ja ne mogu vise". Odem do WC-a, i ipovracam se kao budala. Krenem da pustim vodu, ali ne mogu, hocu da se preturim. Legnem tu pored WC solje i zaspim. Spavao sam do ujutru. Tad sam sebi rekao da vise necu pusiti, naravno ispunio sam to obecanje kao i vecina koja tako nesto obeca (sarkazam).
Sada striktno izbegavam da pusim pre ili za vreme zurki. Ne prija mi ta atmosfera kad sam naduvan.