Plakanje

Hempatia Soma iGrow Hemps garden

userNomore

Aktivan Član
16.09.2013
193
606
93
Koliko sam shvatio , plakanje o kojem Jim govori nije površinsko, uobičajeno kada nas opere fizička bol ili kad nam je povrijeđen ego. Osjećaj nema veze sa tugom, sličniji je suzama radosnicama, samo što nema kontrole nad plakanjem, već se samo preljeva, izvire kao potok, bez očitog razloga.

Mene je takvo "dubinsko" plakanje opralo nekoliko puta u životu, par puta na raznim drogama, ali i više puta čistog, kad me dotakla egzistencija u dušu. Opet, ne mislim pritom na površinsku-ego sferu, već naprotiv, na trenutni nestanak ega, trenutak kad osjetim svim svojim bićem da nisam odvojen od svemira. Niti sam ikad bio, niti ću ikad biti. Taj trenutak sjedinjenja sa egzistencijom može izazvati smijeh, ali i suze.

Plakanje jednako pripada muškarcima kao i ženama - imamo suznice iste veličine. I smijeh i suze su prekrasan dar, dvije strane istog novčića - ne treba ih potiskivati, već ući u njih totalno. Čovjek koji potiskuje suze, s vremenom nauči manipulirati i sa osmijehom, te više ni suze ni smijeh ne sadrže okus autentičnosti, već postaju ružni, umjetni, bez mirisa - poput plastičnog cvijeta.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom." - Kahlil Gibran

:)
 

fourtwenty

Aktivan Član
09.12.2013
95
93
0
Emocije su odlicna stvar,ne treba ih sakrivati,znam ljude koji boluju od depresije pa nemaju uopste emocija zbog terapije koju piju.Muskarce cesto prati stereotip da moraju kriti emocije pa da budu dovoljno jaki.Jak je onaj koji pokaze emocije,taj ih se ne boji i zna se nositi sa njima.Sto se tice pomenutog ''zahvalnog plakanja'' divan osjecaj.
 
  • Sviđa mi se
Reactions: fourtwenty

opa cupa

fuckin' Petrolhead
Administrator
04.03.2012
7.997
34.380
2.598
od plakanja smo napravili filozofiju...cuvaj se onog koji neplace ili oni koji neplacu su slabici ..o cemu vi pisete??
Nisam nikada dozivio to plakanje bezveze a nisam se nikada ni smijao bezveze i zasto bi to bilo patologija ?
placite nitko vam nebrani ako vam to pomaze da olaksate dusu,placite.
Imaju one grupe za grupno smijanje u Japanu pa evo mozemo i mi osnovati grupu za kolektivno plakanje..ja cu se prvi uclaniti .
Znam zivjeti al neznam plakati...jbg nisu me naucili pa evo volio bi i to znati ;)

http://www.youtube.com/watch?v=KfCRAdVDbx8
 
03.07.2009
1.740
2.317
188
Isan je napisao(la):
Koliko sam shvatio , plakanje o kojem Jim govori nije površinsko, uobičajeno kada nas opere fizička bol ili kad nam je povrijeđen ego. Osjećaj nema veze sa tugom, sličniji je suzama radosnicama, samo što nema kontrole nad plakanjem, već se samo preljeva, izvire kao potok, bez očitog razloga.
Mene je takvo "dubinsko" plakanje opralo nekoliko puta u životu, par puta na raznim drogama, ali i više puta čistog, kad me dotakla egzistencija u dušu. Opet, ne mislim pritom na površinsku-ego sferu, već naprotiv, na trenutni nestanak ega, trenutak kad osjetim svim svojim bićem da nisam odvojen od svemira. Niti sam ikad bio, niti ću ikad biti. Taj trenutak sjedinjenja sa egzistencijom može izazvati smijeh, ali i suze.

Plakanje jednako pripada muškarcima kao i ženama - imamo suznice iste veličine. I smijeh i suze su prekrasan dar, dvije strane istog novčića - ne treba ih potiskivati, već ući u njih totalno. Čovjek koji potiskuje suze, s vremenom nauči manipulirati i sa osmijehom, te više ni suze ni smijeh ne sadrže okus autentičnosti, već postaju ružni, umjetni, bez mirisa - poput plastičnog cvijeta.

"Očuvaj me od mudrosti koja ne plače, filozofije koja se ne smije i veličine koja se ne klanja pred djecom." - Kahlil Gibran

:)
:clap:

Ave cezare :)

Također sam doživija "dubinsko" plakanje koje me opralo 2 puta na psihodelicima. Ovo si ljepo opisa/napisa i kao da si mi potrga riječi iz usta a koje izreči nisma moga :)...

Plakanje je neopisivo ljepo, pogotovo kad dolazi iz Srca :)
 

Vutragenjo

Sutra Genjo
Administrator
23.10.2004
5.421
8.734
298
Čikago, USA
www.vutra.org
670px-Cry-On-the-Spot-Step-5.jpg

670px-Cry-On-the-Spot-Step-8.jpg


Vjerujem da nema nista lose u plakanju a takodje nema lose u neplakanju. Svi izrazavamo emocije na razlicite nacine (veoma razlicite). Cak i ako upoznas nekog ne moras se ni rukovat znas tacno kako odasilja njegova energija. Tako da i plakanje mozda moze biti i na nekom drugom nivou koji nije vidljiv oku kao suze i smijeh. A opet ima i odgoja, genetike i drustva i jos balkanski temperament. Sve to fino zakuvaj i dodaj jedan chili habanero pa da zaplacemo svi zajedno.
 

Papa Romeo

barba non facit philosophus
Prijatelj Foruma
30.03.2011
1.204
6.198
258
Tema me podsjetila na pjesmu Merime Njegomir koja sadrzi stih u kojem ona zbog nekog place, pa mi bilo bezze napisati "zbog tebe placem i kad suza vise nemam" upravo iz razloga da nekome ne padne napamet da pita "zbog koga" jer bi iz tog pitanja usledilo "sta zbog koga" - "zbog koga places" - "ko place"..
Al' kako god okrenes zajebes se.

Sala Sativice. Nije lijepo da se smjeskam dok svi okolo placu :)
 
20.02.2014
15
42
0
44
Ja sam se znao ubedirati ili biti euforičan kad bih se napušio ali me nikad nije tjeralo na plač, što je bedara. Plač ko plač je odlična stvar, osjećaš se pet kg lakši,
pet litara svježiji i optimističniji, da ne govorim koliko su suze kad je netko sretan odlična stvar. a baš mi je sad neko bezveze razdoblje u životu i treba mi plakanja, ovako se samo osjećam teži, sve tupiji i sve imuniji na vlastite frustracije. U svakom slučaju, odličan filter i znak da osjećaš :)