Čitanje snova je slojevito i subjektivno. Šta više učimo i shvaćamo sebe dublje to i dublje i povezanije shvaćamo snove, a opet kroz njih polako osvjetljavamo ogromne podrume pune soba i mi u svakoj u određenom odnosu. Sve to treba vratiti u jedno... to što se mi ne sjećamo nije problem jer tako i tako površina je jako glupa.
Treba razmisljat sa cijelim tijelom, a danas čovjek koristi samo glavu. Postaje pametan iako veze nema. Iz pameti se ne razumije ono što nije samo iz pameti.
Danas čovjek je kao softwerski virus u tijelu,u svemiru i brine se o tijelu samo jer to znaći njegov kraj. A tu spadaju i sve moguće pizdarije. Treba se roditi u mesu svemira... a prije toga treba poludit, srušit "safe house", to se događa na nesvjesnom nivou, mi indirektno utječemo na rast, a kuća će se sama raspast kad prerastemo kvadraturu iako u današnje vrijeme bilda se samo kvadratura i dizajn, a stanar samo smeta, čak ga i zovemo bolest u puno slučajeva...
Snove treba osječat i prihvaćat da smo to mi, takav stav treba imat. Jer mi svoj stav prenosimo i u snove... Tumačenje iz ovog budnog stanja nije bitno osim za znatiželju. Večina svemira se događa van naše percepcije... iako se ponašamo kao da sve znamo.
Ukratko, snovi su bitni...