Imo sam frenda,bolje reć znanca prije par godina, i šta je taj radio to je bilo strašno...pado je razrede,probo je sve moguće droge osim dopa do 17te godine, baš je radio sranja,tražio je nevolje,svašta je lik prošo....i danas kad ga vidim,odemo zapalit frulu i kako se fraer promjenio,bilo mi je nevjerojatno.Totalno drugačiji sklop u glavi.Smirio se,završava prometnu večernju, sam mi je reko da ima potpuno drugčiji pogled na svijet...ima ciljeve,puši vutru redovito i uživa ;D
Dok jedna druga osoba,frend koji je bio dobrica nikad za ništa puko,posto alkoholićar, a svijeta opće nije vidio kamoli iskusio,nikad joint pušio,učio u srednjoj a za šta, za ***** se trudio bezveze spisko najbolje godine da bi nakraju popizdio od svega..
Želim pokazati na ovom primjeru kako i nije tako loše malo se "opustiti" u pubertetsko doba,nije da promoviram sad neke stvari tu,samo pokazujem primjere,...Moje osobno mišljenje jest da oni koji su više buntovni u to doba,život na ulici ih sam nauči neke stvari,dok budu stariji bit će pametniji,uvidjet će neke stvari,steći će odgovornost. Jer đaba ti život, ako u doba adolescencije učiš,pa se zaposliš i sa 30 pukneš...eto to je moje mišljenje