Verujem da 9/10 osoba da ode kod psihijatra i ispriča mu nešto da bi dobilo lekove.
Depresija je zeznut problem, jako dobro zna da se integriše i poveže sa drugim problemima i da praktično napravi čvor koji je teško razvezati. Teško je pomoći drugoj osobi koja pati od depresije, posebno ako ona ne želi pomoć, misli da joj nije potrebna ili se jednostavno predala.
Takođe, sam termin je jako širok. Možda u budućnosti budemo imali neke podgrupe depresije koje će tačnije opisivati nečije stanje, jer trenutno stanja depresije mogu da se jako razlikuju. Neko poređenje bi bilo kao da pitaš "kako da ulovim životinju", a da uopšte ne znaš da postoje ogromne brojne podgrupe životinja.
Na
ovom linku možeš naći top 5 vrsta koje se preporučuju za depresiju. Vidim da ti je neko gore preporučio indicu, dok ovih top 5 vrsta su svi sativa dominant hibridi. Tako da se još malo raspitaj, verujem da ima dosta materijala na netu.
ALI, ako zaista želiš pomoći dragoj osobi preporučujem ti da prvo kreneš drugim metodama.
1. Pretpostavljam da je lekove dobila od psihijatra, te ti preporučujem da odete kod još jednog i čujete njegovo mišljenje, odnosno da li bi on preporučio istu terapiju, u istoj dozi ili bi promenio nešto. Ako se ne slaže sa terapijom, idite i kod trećeg.
Ljudima su nekada zbog različitih psihičkih problema radili lobotomiju sve do sredine 1950ih. Ne tako davno. Uspešna lobotomija se definisala da je osoba koja je nekada imala psihičke epizode, probleme ili nestabilnosti posle lobotomije postala emocionalno tupa, manje responzivna i manje svesna sebe. Iako nam to sada deluje kao varvarski, to nije bilo tako davno. I mnogi prave jake paralele između takve lobotomije, i današnje lobotomije podsredstvom lekova.
Lekovi za lečenje depresije nekada su obavezni, ali nije uvek lako pogoditi pravu kombinaciju lekova. Znam za dosta slučajeva (nevezano od depresije) koji su pogrešno lečeni samo zato što je prvi doktor na koga su naleteli prepisao pogrešnu terapiju. Kada sam bila mlađa smetalo mi je što majka doktora stalno nešto dodatno zapitkuje, dodaje, ispituje, napomilje i sl. Nekako sam uvek mislila "bože, pa to je doktor. Valjda zna on bolje od tebe šta radi". A posle sam shvatila da to ne mora uvek da bude istina.
2. Odlazak kod psihologa ili psihoterapeuta. Vezano za ovo bi svakako prvo trebali da se konsultujete sa doktorom, ali mislim da bi i razgovor morao da bude deo lečenja.
3. Ispravna ishrana i fizička aktivnost. - ne mogu da dovoljno napomenem bitnost ovoga.
Ja bih ti preporučila da pre nego što se odlučiš na terapiju kanabisom da odradite minimum treću i prvu stavku.
Znam da je lepo želeti da će nam draga osoba udahnuti par dimova drage biljke i promeniti se. Ali šanse su vrlo male, i sa tim ne treba igrati lutriju. Odnosno može da doprinese poboljšanju stanja svakako, ali ne samo kanabis i druge stvari treba uključiti u igru. Stanje ozbiljne depresije ne nastaje preko noći, ono se razvija, polako ali sigurno, godinama. Stanje u našem društvu je tako da se ljudi kasno obraćaju lekarima i bliskim osobama sa tim problemom, i onda prođe previše vremena.
Ako ništa drugo, verujem da će se tebi draga osoba barem malo osećati bolje pod podsredstvom
ispravnije ishrane i fizičke aktivnosti da bi mogla da te sasluša oko priče za kanabis i da bude spremna da razmotri tvoje mišljenje, i da to dodatno ide u prilog da to bude prvi korak.
Srećno.