Daleko najdraži doživljaj mi je bio zapalit na starom kvartu, s dva dobra frenda, narančasti zalazak sunca, mi sjedimo na terasi neke drvene kućice pokraj nas potok i s druge strane potoka hipodrom, i svako rola svoju (to je bilo vrijeme kad si jos uvijek mogao za 50 dobit za 3 postene trube). Nemogu opisat kakvi osjecaji su mene tada pucali.
A sta se tice brutalnosti, tu je bilo svakakvih kombinacija.. Wc-ovi kafića, škole. Atletska staza PUNA ljudi. Jednom smo isto u zalazak sunca zapalili na vrhu jedne zgrade, isto prejeben osjećaj.
Sve u svemu palit na zalazak sunca je jako dobro, izlazak je bolji ali je prerano.