Ali je dobar post. Ja kad se napušim doalzim do zakljuèaka i ideja do kojih ne bih nikada mogao doæi èist. Nikada. Najdraži primjer mi je "kako uništiti svemir", a ide ovako:
Prvo napravimo malog nanorobota (velikoga kao neka veeelika molekula) koji je toliko mali da svojim "rukicama" može èupati atome iz molekula i slagati ih kako hoæe. (O nanorobotici ima puno za èitati svuda po netu.) I onda mi tom našem nanorobotiæu napišemo program u kojem piše samo "Napravi još jednog istok kao i ti". Onda æe on napraviti još jednog u recimo 5 minuta, pa æe njih dvojica napraviti još dvojicu u još 5 minuta, pa æe ih za par sati biti milion, pa æe za još par sati cijeli planet, sve biljke, sva biæa, svu atmosferu, svaki jebeni atomèiæ sklopiti u još nanorobotiæa... onda Zemlja više neæe imati tvrdu koru, pa æe to jato nanorobota koji su prije bili Zemlja gravitacija Mjeseca i Sunca razvuæi, a kada samo jedan mališa sleti na Mjesec, za par sati je i on gotov itd. itd...
Uglavnom, takve stvari mi padaju na pamet kada sam napušen. Apstraktne. 8)