Ok idemo hrabro dalje. Za početak rezimirajmo iskustva koja imamo do sad. Zanemarimo genetiku, fokusirajmo se na uvjete uzgoja.
- Bimbalica je imao primjer jako rane pojave preflowera u vegetaciji. Grow obilježava nepoznavane pH vode uz izgledno pregnojavanje.
- crobigg više primjera ranog preflowera. Grow obilježava neprirodni fotoperiod 24/0.
- zlo&naopako jedan primjer ranog preflowera pod 18/6. Ako se ne varam, riječ je o prvom growu sa iznimno jakom zemljom (Composana za palme).
- moja malenkost jednom uočava pojavu ranog preflowera. Dvadesetak dana 24/0, dan iza topiranja - pojava preflowera. Dnevnik u potpisu.
Izgledno je da su sve dosad uočene pojave ranog preflowera inducirane nekakvim stresom.
Ja to objašnjavam ovako : biljka, kao i sva živa bića, u iskonu ima održavanje vrste. Iskonski smisao života je - život, produženje vrste - opstanak.
Vjerujem da biljka kad skonta da joj nešto ne paše - pretpostavlja da "neće dugo", te svu svoju snagu usmjerava na reprodukciju u nadi da njezin život neće biti uzaludan. To je, na kraju krajeva, i prirodno povećanje perioda mraka/skraćivanje dana koje inducira cvjetanje.
Evolucija je u raznim dijelovima svijeta konto toga i učinila svoje, pa imamo sativu, indicu i ruderalis.
Nije biljka glupa, s nogama čvrsto u zemlji i pružanjem ruku prema Suncu, ona je za razliku od ljudi, još uvijek poravnata sa Prirodom.
No dosta filozofiranja...
Što se mene i mog načina uzgajanja tiče, neću mijenjati navike uzgoja, već ću samo ubuduće pažljivije promatrati biljku nakon topiranja.
Živili!