Lagana šetnjica bez osvrtanja dal me neko gleda jer to je nešto najsumnjivije kad vidiš da se čovjek paranoično okreće. Biljke po tri nosim u neprovidnoj kesi, saksije od dva litra. I tako dok hodam lafo tražim gljive ili malo zove naberem i dok berem osmotrim svih 360 stepeni. Pred sajtom glumim da sam vidjeo neku gljivu ili slično pa kao uberem a u stvari gledam iza da nema koga. Ako idete kroz šumu znajte da vas neko teško može pratiti kroz šumu
Vodu kad nosim napunim one bidone dupke pune da se nebi čulo u rancu kako bućkaju, to čisto ako nekog sretnem usput, ali još nikoga nisam sreo. Ako u nekoj zabiti i sretnete nekog lokalca pozdravite čovjeka, a u glavi neka vam je uvijek neka spremna priča, jer vole ljudi zapitkivati pa ljepše je nešto smisleno odgovoriti nego biti zbunjen.
Uglavnom, prije obilaska znam malo isparanoisat, ali onog momenta kad dodjem do prirode-šume ja sam opušten skroz.
Razne vrste rekreativaca odlazi u prirodu pa gledajte da ličite ne njih.