Ljudski urin je jedan od najbrže djelujućih te jedan od najboljih izvora dušika, fosfora, kalija i elemenata u tragovima, dostupan u obliku koji biljke savršeno prihvaćaju. Svjež ljudski urin je sterilan i kao takav ne sadrži bakterije. U biti, toliko je sterilan da ga je moguće tako svježeg i piti.
Urea [(NH2)2CO] iz urina postaje amonijak nakon 24 sata i to uzrokuje karakterističan vonj mokraće. U takvom je stanju urin prejak za upotrebu na samim biljkama, ali proliven po hrpi komposta, pobuđuje i ubrzava reakcije u kompostu obogaćujući ga dodatnim sastojcima
Tragovi antibiotika, vitaminskih dodataka i ostalih lijekova ostaju u urinu, ali u zanemarivim količinama, pogotovo ako je urin razrijeđen vodom.
Urin je 95% voda, 2,5% posto je urea, a daljnjih 2,5% je mješavina minerala, soli, hormona i enzima. To je krvni nusprodukt, ali usprkos tome što sadrži izvjesni krvni otpad isti nije otrovan.
Tijekom uriniranja zdrava će osoba ispustiti 11g dušika (urea), 1g fosfora (fosfati) i 2,5g kalija.
Ugandski znanstvenik Patrick Makhosi, član ugandske agrokulturalne istraživačke organizacije u Kawandi i stručnjak za tla potvrđuje učinkovitost ljudskog urina kao gnojiva. On tvrdi da će prihrana povrća urinom jednom na tjedan u razdoblju ne kraćem od dva mjeseca uvećati urod barem dvostruko.
Stoga ako želite već pripremljen izvor biljne hrane koji je savršeno prilagođen vašem vrtu, potpuno besplatan, dostupan tijekom cijele godine, a koji uporabom u prihrani biljaka štedi silne količine vode koja ga ispire u toaletima, razmislite o korištenju vlastitog urina.
Zapamtite tri zlatna pravila…
Urinirajte u boce, kante ili slične posude kako biste izdvojili urin i održali ga sterilnim.
Koristite ga svježeg za biljke, odstajali je pogodan za kompost.
Uvijek ga razrjeđujte u omjerima od 10:1 do 50:1 za primjenu na osjetljivom bilju ili sadnicama.
Svjezi ljudski urin je sterilan (osim ako imate infekciju mokracnog trakta, u tom slucaju se nesmije koristiti urin kao gnojivo) i isto tako oslobodjen od bakterija...