Prvi put motam, vucem par dimova, pomno pratim reakcije organizmeta (fizioloske i duhovne) i nista - nema reakcija. Vucem jos par dimova, osluskujem hoce li se sta zgoditi i nista ne cujem.
Vucem jos par dimova, gledam u uzareni vrh pedantno smotanog dzointa, zapitah se "boze, ko ga 'vako lijepo smota" kad negdje iz pozadine poce neko da pjeva. Sjecam se teksta, mada mi je glas bio neodredjen, ni muski ni zenski, a tekst ide ovako; "Ja rahmanu ja allah, ja rahimu ja allah, ja mudzibu ja allah, za tobom ja izgaram..."
I izgore.
Mislim, nije da je prvi put kao prvi put uopsteno, vec je prvi koji se odnosi na prvi put danas, veceras.
Boze, koje li je doba dana.
Otkud ja na groblju.
Sve je utihnulo. Samo se negdje, kao iz daljine, cuje tihi zvonki glasic, koji i dalje pjevusi "za tobom ja izgaram"