Zavisi gde sam i s kim.U poslednje vreme praktikujemo da se skupimo kod poslednjeg od nas koji se nije ozenio,i uvek bude dobro.Nas cetvorica ili petorica,bez zena naravno,sve probleme ostavimo ispred vrata i udri po mozgu a onda raspad...Ne zna se ko sta prica,ko se cemu smeje,ko sta pusta od muzike...Najveci mi je problem kad se vracam kuci da se ne sretnem sa decom posto smo znali par puta da nebasamo jedno na drugo,deca iz grada a tata od drugara i pitanja:Tata sta ti je?Uf...A kad dodjem kuci obavezno jedem i uvek napravim neko sranje po kuhinji,ili nesto prospem ili polomim pa se ova moja probudi i bogara a ja neduvan i tak mi je svejedno...Jebi ga.
Kad sam sam i dzuknem obavezno se spucam u nesto,na primer neki film.Skoro sam se napucao neke dobre trave,zena zaspala,deca isto,na TV-u poceo film Hrabro srce,plakao sam tri puta,kreten!
A kad uspem da nagovorim zenu,pa dzuknemo zajedno,a deca nisu kuci...e o tome se ne prica...
Eto toliko za sad