Dobro je covjek rekao, najprije Priroda. Sjedinjuje nas sve, nebitno o postovanju koje joj dajemo ili ne dajemo. Starci, bez obzira na stvari.
Poslje toga mislim da je sve relativno, jedinstveno za svakoga. Mislim da je Tolkien jedan od prvih tipova koji me naucio zivotu. I to onoj boljoj strani. Nakon toga kontam da sam se dosta okrenuo Istoku zbog nekih stvari kojih se Zapad odrekao ili ih jednostavno zaboravio. Npr. Sun Tzu, Lao Tze, Kenjiro Yoshigasaki - ucitelj aikida. Tu sam nasao nekakvu srecu, ne onako impulzivnu koja te pukne i obuzme na neko vrijeme pa te pusti, nego onu u obliku spokoja i postojanosti recimo. Opet, zapadu sam zahvalan na dzici i dimu iako je ona dosla isto tako s istoka. Iako ju ne smatram nekim uciteljem, vidim ju kao sredstvo mira, a to je velika stvar. Jebiga, dim je jedinstven to ce reci svatko ovdje. Isto tako devojka bez koje bi osta slijep na put kojim pokusavam da idem. Na kraju, na osnovu svih gresaka sto sam ih ucinio kroz zivot, mogu da kazem i to da je pojedinac uvijek sam svoj ucenik i ucitelj.