Ti si sačuvao dobro dijete u sebi, a za ženu si sebi izabrao osobu, koja čuje što govoriš.
Ništa bolje za sebe ni nisi mogao napraviti.
Kroz život prolazimo vođeni ne samo razumom. Nekad se oslonimo na nagon, nekad na iskustvo, a nekada pustimo da nas voda nosi. A sukladno tome, budu i rezultati. Nekada svoje karte odigramo pametno pa nam plan uspije, nekada glupo pa ne uspije, a u puno slučajeva plana ni nemamo, nego nam se jednostavno (ne)posreći.
Nismo svi ni isti. Netko je mudriji samim rođenjem, a netko će umrijeti naivan. Niti to ima veze sa inteligencijom. I, baš svi se kroz život mijenjaju. Npr, moj životni put je da od naivčine par exellance, do smrti doguram do statusa jednog sasvim običnog naivca.
Čovjek u 20-im godinama je na vrhuncu svojih intelektualnih i fizičkih snaga, i on to osjeća. Nedostaju mu mudrost, strpljenje i iskustvo, ali to baš i ne osjeća. On misli da zna i može sve.
Iz tog razloga, revolucije uvijek kreću od studenata, pa pjevaju kako za ideale ginu budale.
A isto tako iz tog razloga su mulci zgrnuli bogatstva, igrajući se računalima u svojim garažama.
E sad, osim na poslovnome i revolucionarnome planu, ljudi se u to doba pokušavaju ostvariti i na nekim drugim planovima, pa npr. počesto imaju običaj zasnivanja obitelji.
I onda tu znade nastati problem.
Naime, kako taj pametni, snažni i naočiti mladić (djevojka) ne zna za mudrost, strpljenje i iskustvo, a jako dobro zna za potrebu i nagon, onda je u opasnosti da si za partnera/icu izabere nekompatibilnu osobu. Npr. izabere si ženu više po guzici nego po pameti, ili muža jer joj,eto, imponira njegova grubost.
A izabere li čovjek sebi nekompatibilnu osobu za partnera, onda je na korak do katastrofe.
Naime, istina je sljedeća. Možeš auto kupiti u paru sa nekompatibilnim partnerom, pa te on prevariti, pa ćeš ostati bez svoje polovice auta. Nema veze, snaći ćeš se. Možeš tako kupiti stan, ići u kredit, pokrenuti business u paru ... i uvijek se možeš oprati od partnera, ako nije dobar. Samo ne možeš dijete napraviti. Ako si dijete napravio, onda si - na ovaj ili onaj način - sa svojim nekompatibilnim partnerom, partner cijeli život.
Mladi ljudi tu vrlo često griješe. Vežu se, a da se nisu doista upoznali.
I onda, nakon godinu dana možda shvate, kako im partner riječi
Ja sam spreman da te, umjesto okova, njezno drzim za ruku, iz koje se kada god pozelis mozes istrgnuti.
beznadežno ne može razumjeti, bez obzira što mu ih govori na svim mogućim jezicima, uključujući znakovni za gluhe i Morzeov kod.
A što onda?
Možeš se slikati.
Bračni život je izgubio svoju staru hijerarhiju, a nije izgradio novu.
U stara vremena se znalo. On odlučuje ako to želi, ona je tu da se podloži. I, riješene su sve bračne nesuglasice, i život može ići dalje. Danas više nije tako, više nikad neće biti tako i ja svoju kćer prvi učim da mi je jednakovrijedna. Ali, posljedica toga je - obezglavljena obitelj.
Moja generacija je generacija maminih sinova koji do ženidbe nisu čašu oprali, niti u budućnosti misle. Usporedno s time, stasala je hrpa emancipiranih mladih žena koje ne misle provesti život kao kućanice.
A nitko nas nije naučio kako dalje?
Pa kako takva kombinacija uopće može uspjeti?
Ove današnje generacije mi se čine još i "naprednije".
Pa danas ni muško ni žensko ne zna sebi kajganu napraviti???
Da bismo kao vrsta uspjeli, potreban nam je brak. A da bi brak uspio, mi moramo našu djecu učiti pojmovima kao što su razumijevanje, darežljivost, empatija, požrtovnost, briga za drugoga.
A mi udaljeniji od vlastitih duša, više nego ikad. Kako ćemo onda mariti za tuđu, kad ni svoju ne vidimo?
U svakom slučaju veza tog mladog i nekompatibilnog para počesto se pokaže turbulentnom i napornom, pa završi razvodom.
Onda razvedeni mladi gospodin (gospođa) sa nešto više životnog iskustva nego prvi puta, može ponovo birati.
Tako sam i ja ponovo birao, pa opet jednako naivno i nepromišljeno.
Ali, drugi puta me zato pomazila sreća. Izvukao sam biser.