pa da, dobra mi je ova priča od extranoizea, podsjetilo me na citat od Stanislava Grofa
"Vjerojatnost da su ljudska svijest i naš beskrajno kompleksan svemir mogli nastati kroz nasumične interakcije interne materije prikladno je uspoređena s onom da tornado koji prođe kroz odlagalište starog željeza može slučajno sastaviti jumbo-jet 747."
Al to ti je ono HDZ ili SDP, kao nema treće opcije, ljudima se nudi evolucionizam ili kreacionizam, a oboje je bullshit kao i HDZ i SDP
istina je nešto treće... nešto što sadrži pomalo od oboje ponuđenog ali sa nećim trečim pa i stopedesetosmim.
Tako da ja mislim da istina zvuči kao nešto ovakvo: evolucija ali vođena kreacionizmom
iliti; u početku bijaše sila, neki je vole zvati bogom, ja ju nazivam "čista svijest" koja je vodila evoluciju za ruku. Ne vjerujem u slučajnu evoluciju, već vjerujem u kreacionističku evoluciju
... al ta filozofiranja mi nisu od neke važnosti u životu. Sve što je naš um sposoban napraviti je samo filozofiranje, i
teorija je uvijek samo teorija i prema tome nebitna, a često i opasna jer kad je jednom čvrsto formirana zatvara dotok novih mogučnosti... um je kočnica za evoluciju svijesti. um je dobar alat za praktične stvari u životu ali kad um zavlada osobom i kad se osoba poistovjeti s umom (ego) tada nastaje samodestruktivan problem.
Ljudi bi morali biti svijesni da logika njihovog uma nije put k istini jer se ta logika bazira samo na onome s čime je um upoznat, a ako je um u moru laži onda može izabrati samo laž makar to bilo sasvim logično i neupitno u društvu koje posjeduje umove ispunjene istim onim lažima. Um koji ne poznaje prirodu stvarnosti (99% čovječanstva) nemože spoznati istinu na bazi logike i analize fikcija kojima su ispunjeni njihovi umovi. Um će doči do najlogičnije pretpostavke, teorije, makar za to bila potrebna užasno komplicirana matematika i umovanje, ali to će i dalje biti samo njihova perspektiva i subjektivan pogled koji će se zbog autoriteta koji su donjeli taj poglet proširiti u narodu kao činjanica makar to bila samo iluzija, laž.
Ali ako me pitate kako onda spoznati istinu, nebi baš znao siguran odgovor... ali imam teoriju
D - uz pomoć uma nikako, mislim da onda kad izbacimo sav opis svijeta, sve programe kojima smo bili ikad programirani u životu... kad nastane jedna ugodna tišina u umu bez ijedne misli... e tada ćemo jednostavno znati bez ikakvog traganja i umovanja... jednostavno ćemo osjećati to, znat ćemo (to se u "metafizičkim" učenjima zove "tiho znanje" koje blebetanje uma potpuno prekriva i skriva).
Nekad je narod vjerovao da je Zemlja ravna ploča, i znanstvenici također nisu mogli ni u ludilu zamisliti da nije, jednostavno nije bilo pojmljivo da je okrugla. Ali pazi, oni nisu bili glupi, to je bilo sasvim logično u njihovim umovima jer nisu poznali način na koji gravitacija djeluje. Ali imali su svoje lijepo formirane teorijice u koje su svi vjerovali da su neupitna činjenica makar nije imalo veze s vezama o istini prirode stvarnosti. Zašto misliti da znanost danas zna sve? Zašto biti tako naivan?
svemir je po meni čista apstrakcija i kao što don Juan Matus kaže:
"Mi smo promatrači. Mi smo svijest. Nismo objekti. Nismo čvrsti. Mi smo neizmjerni. Svijet objekata i čvrstoće samo je sredstvo da se naš život na Zemlji učini jednostavnijim. To je samo opis koji je stvoren da bi nam pomogao. Mi, ili točnije, naš razum, zaboravljamo da je opis samo opis, pa tako svoju cjelovitost zapetljamo u kobni krug iz kojega se za života rijetko tko izvuče."
Naši pogledi na svijet i definicije koje smo lijepo poslagali u našoj glavi su samo oblik "fučkanja u mraku" jer imamo strah od nepoznatog, mi ljudi - bića kompleksnog uma imamo ogroman strah od nepoznatog, osjećamo se izgubljenima i to nas plaši i izluđuje, pokušavamo na sve načine definirati apstraktno samo da imamo "nešto za primiti se", nešto što će nam pružiti sigurnost, i zato filozofiramo sto na sat, kreiramo teorije, definiramo apstraktno i zaboravljamo da apstraktno uvijek ostaje apstraktno, a definicija proizašla na bazi apstraktnog
iluzija.
Vjerujem u jednu objektivnu stvarnost, pa prema tome i u istinu i laž kojima je ona određena. Ali vjerujem da ljudski um živi u iluziji - konsenzusnoj stvarnosti u koju je jedno društvo odlučilo vjerovati i svaki pojedinac programira um svakog drugog pojedinca, autoriteti narod, roditelji djecu, itd. Mi smo jedna programirana bića koja žive u iluziji za koju misle da je stvarnost. Svi ljudi primaju osjetilne informacije iz one objektivne stvarnosti - jedine istinite i stvarne, ali ljudski um je taj koji tumači te informacije na način koji mu program govori... to je i ono šta iluminati pokušavaju; programiraju ljudske umove da tumače svijet na njihov zamišljen način, a ne kako oni žele ili još bolje onako kakav jest u samom izvoru.
(i zašto sam sad potrošio toliko energije na pisanje ovoga? a rekao sam sam sebi da neću više filozofirati
, pihh)