Znam da ti je tesko. Slicno sam prolazio sa zenom, bio u bolnici po cijele dane, pomazuci njoj. Zena mi se takodjer lijeci od raka, plus kod nje je jos proradila stitnjaca od stresa, pa se jos i sa tim borimo. Kako sam jos normalan ni sam ne znam, al zapalim joint ili uzmem ulje da me "sredi" kada vidim da sam na rubu snaga, ali ne dam se jer kao sto ona ne moze bez mene, ne mogu ja ni bez nje. Guramo polako. Vazno je da guramo, jer najgore je stati.
Svu svoju snagu usmjeri njemu, ovo je jako teska borba i koji puta ju je jako tesko dobiti. Od nade nikad ne osustaj. Pitati ces se koji puta "Zasto ja? Zasto on? Zasto se to nama dogadja?". Pravog odgovora na to ustvari nema. Samo borba, nada i ljubav. Kako god da zavrsi ovaj tvoj (i njegov) put, znat ces na kraju da si mu dala sve.....
Bori se do zadnjeg atoma snage...ne odustaj!