Jedna filozofska tema.
Zanima me, osim vaših mišljenja o pojedinim temama, vaše postavljanje u svijetu za koji ste svjesni da je pokvaren.
Ja, iako sam u proteklih par godina ozbiljno promijenio mišljenja i izgradio stavove o podosta "društveno osjetljivih" stvari, još uvijek pronađem sebe na raskrižjima morala, življenja i svrhe života.
Da li je svrha života učiniti svijet boljim mjestom na bilo koji način, svim sredstvima? Ili je dovoljno biti samo dobar primjer za okolinu koja slabo primjećuje, ostaviti jedva vidljiv trag? Ili uzevši u obzir prirodnu evoluciju, kaos, povijest i neospornu ljudsku sebičnost, zaključiti da je otpor nemoguć, uzaludan, a vrlo vjerojatno i nepotreban jer na kraju krajeva, tko kaže da trebamo promijeniti svijet i da znamo što je doista ispravno? - tim slijedom razmišljanja možemo zaključiti da je jedina stvarnost ona za koju znamo a to su naši osjećaji i potrebe - hedonizam. Jesmo li spremni prihvatiti i prakticirati vlastitu sebičnost? Možemo li priznati sebi da je čak i nešto tako naizgled plemenito kao dobročinstvo zapravo produkt vlastite potrebe za postajanjem dobrom, odnosno boljom osobom, kako bismo podigli tuđe i vlastito mišljenje o samome sebi?
Ako sam, a vjerojatno jesam, bio nerazumljiv, napisati ću par primjera pa čisto da se zna o čemu pričamo i gdje leže pojedini problemi.
- što u svijetu u kojem:
- od naroda izabrani vođe u situaciji odabira između 1.000 $ za sebe ili 1.000.000 $ za društvo uvijek uzimaju ovo prvo
- skoro 60% ljudi vjeruje u rituale, molitve, nadnaravna bića i pojave, pakao ili raj u kojemu ga čekaju 72 djevice
- ljudi ne poznaju ili ne razumiju povijest te opetovano diskriminiraju bližnje na temelju (lijevo)rukosti, spolnosti, seksualnosti, rasnoj/nacionalnoj/pokrajinskoj/gradskoj/klupskoj/kvartovskoj pripadnosti i tako dalje
- 90% ljudi ne daju prednost logici i vlastitom zaključivanju naspram prethodno usađenih "vrijednosti" i strahova
- vodeća svjetska država koristi i proizvodi oružje kojim prijeti postojanju života, možda jedinog u cijelomu svemiru, te paralelno određuje ljudima koje biljke smije a koje ne smije saditi, uz popriličnu podršku, kako puka, tako i uglednika, u oba dva slučaja
- veliki dio ljudske populacije (afrika) je vjerojatno propao u nepovrat.
- ....
Kako razmišljate i koji put birate u svom životu? Jeste li pokušali pokretati određene teme sa svojim, vjerojatno zatucanim, roditeljima? Jeste li ikada razmišljali posvetiti svoj život nekom višem cilju? Mislite li pak da je dovoljno ponekad učiniti neko dobro djelo i zavaravati se da to nekako doprinosi na vazi(vagi/balansu) između dobrih i loših stvari koje ste u životu napravili? Ili ste možda, kako sam na početku opisao, shvatili da je sve uzalud i priznali sebi da ste po prirodi, kao i svako živo biće, sebični, te se potpuno prihvatili ispunjavanja vlastitih potreba (koje, naravno, uključuju i ljude do kojih vam je stalo).
Eto, zanimaju me vaši odgovori. Mislim da na Vutri prevladavaju otvorenija i liberalnija stajališta ali svi su dobrodošli
Zanima me, osim vaših mišljenja o pojedinim temama, vaše postavljanje u svijetu za koji ste svjesni da je pokvaren.
Ja, iako sam u proteklih par godina ozbiljno promijenio mišljenja i izgradio stavove o podosta "društveno osjetljivih" stvari, još uvijek pronađem sebe na raskrižjima morala, življenja i svrhe života.
Da li je svrha života učiniti svijet boljim mjestom na bilo koji način, svim sredstvima? Ili je dovoljno biti samo dobar primjer za okolinu koja slabo primjećuje, ostaviti jedva vidljiv trag? Ili uzevši u obzir prirodnu evoluciju, kaos, povijest i neospornu ljudsku sebičnost, zaključiti da je otpor nemoguć, uzaludan, a vrlo vjerojatno i nepotreban jer na kraju krajeva, tko kaže da trebamo promijeniti svijet i da znamo što je doista ispravno? - tim slijedom razmišljanja možemo zaključiti da je jedina stvarnost ona za koju znamo a to su naši osjećaji i potrebe - hedonizam. Jesmo li spremni prihvatiti i prakticirati vlastitu sebičnost? Možemo li priznati sebi da je čak i nešto tako naizgled plemenito kao dobročinstvo zapravo produkt vlastite potrebe za postajanjem dobrom, odnosno boljom osobom, kako bismo podigli tuđe i vlastito mišljenje o samome sebi?
Ako sam, a vjerojatno jesam, bio nerazumljiv, napisati ću par primjera pa čisto da se zna o čemu pričamo i gdje leže pojedini problemi.
- što u svijetu u kojem:
- od naroda izabrani vođe u situaciji odabira između 1.000 $ za sebe ili 1.000.000 $ za društvo uvijek uzimaju ovo prvo
- skoro 60% ljudi vjeruje u rituale, molitve, nadnaravna bića i pojave, pakao ili raj u kojemu ga čekaju 72 djevice
- ljudi ne poznaju ili ne razumiju povijest te opetovano diskriminiraju bližnje na temelju (lijevo)rukosti, spolnosti, seksualnosti, rasnoj/nacionalnoj/pokrajinskoj/gradskoj/klupskoj/kvartovskoj pripadnosti i tako dalje
- 90% ljudi ne daju prednost logici i vlastitom zaključivanju naspram prethodno usađenih "vrijednosti" i strahova
- vodeća svjetska država koristi i proizvodi oružje kojim prijeti postojanju života, možda jedinog u cijelomu svemiru, te paralelno određuje ljudima koje biljke smije a koje ne smije saditi, uz popriličnu podršku, kako puka, tako i uglednika, u oba dva slučaja
- veliki dio ljudske populacije (afrika) je vjerojatno propao u nepovrat.
- ....
Kako razmišljate i koji put birate u svom životu? Jeste li pokušali pokretati određene teme sa svojim, vjerojatno zatucanim, roditeljima? Jeste li ikada razmišljali posvetiti svoj život nekom višem cilju? Mislite li pak da je dovoljno ponekad učiniti neko dobro djelo i zavaravati se da to nekako doprinosi na vazi(vagi/balansu) između dobrih i loših stvari koje ste u životu napravili? Ili ste možda, kako sam na početku opisao, shvatili da je sve uzalud i priznali sebi da ste po prirodi, kao i svako živo biće, sebični, te se potpuno prihvatili ispunjavanja vlastitih potreba (koje, naravno, uključuju i ljude do kojih vam je stalo).
Eto, zanimaju me vaši odgovori. Mislim da na Vutri prevladavaju otvorenija i liberalnija stajališta ali svi su dobrodošli