Ispovjedaonica kod Papa Romea

[Dzparanoja]

Pošto je ovo ispovjedaonica,da Vam se ispovijedim....
Prije par godina sam doživio kliničku smrt....
Povrijedio sam se,djelovalo je bezazleno,ali od male velika biva,kako kažu stari....
Vena femoralis mi se prepunila trombovima,iliti krvnim ugrušcima....
Otkačili su se pri prvom laganijem fizičkom naporu.....
Doživio sam kardio-pulmonalni kolaps....
Sreća pa sam dovoljno fizički snažan bio...i zdrav naravno
To mi je kupilo dovoljno vremena da me transportuju do bolnice...
15 minuta po prijemu pluća su mi kolabirala,i srce je prestalo da kuca...
Samo sam utrnuo i sklopio oči,u stotom dijelu sekunde.....
Mrak,buka,vikanje,dozivanje...opšta konfuzija nastupa...ne vidim ništa ali sam "svjestan" mraka kog sam dopao....
Šta je ovo pitam se ??? Gdje sam???
Nema više mraka,nema više one panične galame....
Odjednom sam na livadi,savršeno ravnoj i savršeno okrugloj....
Svaka travka je savršena,zelena i jednaka....
Livada je oivičena žuto-zelenom svjetlošću,gledati u nju bilo je nemoguće....livada ravna a okružena svjetlošću jačom od Sunčeve!!!
-Gdje sam-prvo je šta sam pomislio, a pritom sam potpuno SVJESTAN....
Vidim,i jasno mi je da se nešto čudno dešava,nešto.......
Oslobodjeno od prostora i vremena....a pritom oivičeno svjetlošću
Sve je savršeno mirno.....
Ja sam začudjen,ali spokojan....
Krećem da koračam livadom,osvrćem se oko sebe,kad odjednom.....
Ispred mene velika grupa ljudi,kao da se jure...kao da igraju fudbala....
Svi galame i viču,ali ovo više nije ona panična galama sa početka priče...kada sam sklopio oči
Ovo je bila radosna galama,kao kada se djeca igraju....
Jedan istrča iz grupe i krenu mi u susret....
Ne vidim mu lice,ne znam ko je...svjetlost mi smeta da razaznajem lica....vidim samo figure
-Dobro došao- rekao mi je i uzeo pod ruku....
-Hajde,dodji kod nas...i nemoj da se plašiš,sve će biti u redu!
-Šta je ovo- upitao sam Ga,ali istovremeno krenuo sa njim....
-Sve će biti u redu-odgovorio mi je....

Sve više smo prilazili onoj grupi...ali niko se nije previše obazirao na mene...
Igra je i dalje trajala,kompletna atmosfera je bila vesela...i nekako spokojna....ali ja sam osjećao da nekako NE PRIPADAM tom mjestu
-ŠTA JE OVO,povikah ovoga puta,i blago mu se oteh....istrgnuo sam svoju iz njegove ruke....
Šta je OVO,bilo je moje poslednje pitanje....
Uslijedio je odgovor da ne treba da se plašim,da će biti sve u redu...ali ja sam se povlačio unazad....
Odjednom poče neko zujanje,sve je brujalo i praskalo...kao da je grmljavina....i ODJEDNOM
Zvuk,kao da se flaša slomila...praasss....i otvorih oči,kao da ništa nije bilo!
Maska za kiseonik mi je na licu,oko mene je 10 medicinskih radnika...
Na grudima su mi se ocrtavale palice od defibrilatora...svi gledaju u mene sa strahom u očima......
-Kako se zoveš- upita me doktor!
-Paranoja odgovorih ja....
-Koja je godina???
-2012....
-Koje si godište???
-1988....
-Dobro je,spremite ga,vozimo ga u KC....
-Šta mi je bilo doktore???
-Stalo ti je srce,al ne brini,uradićemo sve za tebe....

Doktori ili Bog...neko me je spasio!
Život posle smrti,ili reakcija mozga na nedostatak kiseonika....procijenite sami
Izborio sam se .... to je najbitnije, i družićemo se još...na mnogaja ljeta,ako Bog da.....
Ja sam Dzparanoja,a ovo je moja ispovijest....a vi sa njom kako vam volja

 

[Moj put]

Ne mogu izdržati, moram prokomentirati. Imao si predivno iskustvo.
Slično sam i ja osjećala, kao da ne pripadam tom prostoru. Po mene je isto došao jedan pokojni član obitelji, ali nisam ga htjela ni pogledati, a kamoli mu pružiti ruku.
Dosta dugo sam nakon toga imala paranoju od smrti, ali sad kužim da je stvar u našoj volji. Kad imaš tako jako jaku volju za životom i toliku ogromnu radost življenja, koji put dobiješ šansu i da igraš produžetke. Čestitam!

 

[Dzparanoja]

Ja sam dugo potiskivao ovo sjećanje u meni...pretvarao sam se da se nije ništa desilo....nešto u fazonu "ma koga ebe,bitno je da si živ" . Vrlo malo mojih intimusa zna za ovo iskustvo,držim to za sebe...kad bi me neko pitao ima li šta tamo,rekao bih samo "ne sjećam se ničega" . I tako sam to potisnuo....gotovo zaboravio. Onda sam se kompanjonom sa sela,starim frendom, oko Vaskršnjih praznika tako fino naduvao i počela je neka lagana pričica,egzistencijalne teme,bivstvo,čuvstvo....ontološko,transcedentno,metafizično....i odjednom me je on pitao šta bi "onaj" put. Počeh lagano da pričam,i svega sam se sjetio...sve su me žmarci prolazili niz kičmu dok sam mu pričao.... Ja sam bio tamo ovakav kakav jesam, sa osjećanjima i emocijama....sa sjećanjima...kompletna moja ličnost se bila transsponovala u neku drugu ravan.... u bezgranični i vanvremeni "prostor"...mada to nije prostor,bezgranično isključuje taj pojam! I nema vremena.....ubijedjen sam da sam DOTAKNUO vječnost!!! Zašto sam se vratio....nemam pojma! Nijesam pripadao tamo,definitivno,osjetio sam to. Nije mi bilo vrijeme da izadjem iz "vremena" ... Možda su mi namijenjene velike stvari, a možda je moja duša trebala da propadne...pa sam dobio šansu za iskupljenjem.... Ja ne znam, samo Bog ....

 

[mlst]

"Bicu lucidan kazem sam sebi". Zadnje reci iz dnevnika sinoc.

Sledeca scena nalazim se na pocetku sna, stojim na poljani u mraku svetli tek poneka ulicna svetlost i neka suznezica pada. "Prelepo" pomislih u sebi "Najzad sam tu od pocetka, imam dovoljno vremena da upijem sve slike, a da se pritom ne probudim" (obicno postanem lucidan negde na polovini ili na kraju pred budjenje). Lagano sirim ruke i secam se treninga, pokusavam da u potpunosti osetim telo u snu. Vetar pocinje jace da duva i osecam blagu hladnocu kako prolazi kroz odecu. Osecam i sneg na svom licu. Nisam hteo da remetim pricu sna i odlucio sam se da ne odstupam od iste. Ulazim u neki stan i upoznajem dve devojke. Sada se ne secam razgovora koji sam vodio sa njima ali nekako sam zakljucio da im trebam pomoci, jedino sto znam je da nemaju duvana i da mi uopste nije problem da odem do trafike, taman usput i dok se vratim mogu da vidim svasta. Vec je bilo jutro u snu, secam se misli kako imam jos puno vremena dok se ne probudim. Sedam u neki stari automobil nalik na one iz 1920 i krecem uzbrdo prema trafici. Odjednom guzva, tramvaj ispred mene, deca sa strane puta idu na neku ekskurziju. Pokusavam da preteknem tramvaj i u tom trenutku iz suprtnog smera dolazi jos jedan. "Glupost" pomisljam u sebi, ne mogu da prodjem. Nekako sam se vec izvukao iz te guzve, dosao do trafike koja je vise licila na tezgu nekog cige. Uzeo sve kese duvana, filtera i rizli i krenuo nazad. Kada sam se vratio kod te dve devojke bile su tesko bolesne. Lice im je crveno i naduto. "Mislim da imas temperaturu" secam se obracanja jednoj od njih. Stavljam im ruku na celo onako kao sto sve majke mere svojoj deci temperaturu i osecam veliku vrelinu. "Ne brinite to je samo temperatura procice ce", tesio sam ih. "Evo doneo sam vam duvana da imate posto ne smete napolje u takvom stanju". Stojim iznad njih dok one sede za stolom i shvatam da nemam vise sta da trazim tu, vreme mi prolazi a ja se majem sa svojim projekcijama i pokusavam da ih zadovoljim duvanom koji prakticno ne postoji. Pozdravljam ih i krecem kuci.
Vec sam u dvoristu kuce, ne secam se sada budan kako sam dosao dotle. Primecujem da su svuda detektori za alarm. To cak nije ni moja kuca, nego neka "bogata" kuca. Vidim joint u ruci, povlacim par dima i krecem ka zavucenom mestu u uglu kuce. Tu su cetiri stolice i bastenski sto. Samo sto sam seo vidim deketor kretanja levo i desno od mene, "samo da ih ne aktiviram" pomisljam. Povlacim jos neki dim vec sam stigao do pola buxna. Cujem u udaljenom delu kuce kako tetka pere ves. Vec je kasno uvece. Pocinje da svetli tackica na detektoru kretanja i oglasava se alarm u kuci. "Gde bas sada kada sam na pola buxne". Pokusavam da je ugasim od dlan i onako polu ugasenu stavljam u dzep od dzempera. "Dodjavola izgoricu dzep" . Osluskujem dalji razvoj u kuci, cujem kako keva silazi i prica sa tetkom ko je aktivirao alarm. Vidim ispred sebe neki beli uredjedjaj kako jedno dugme treperi, pritiskam dugme i alarm se gasi. "Pomislice da je greska". U tom trenutku pojavljuje se moj otac na kapiji u skroz modernoj odeci sa crnim naocarima za sunce mrtav pijan, vodi sa sobom prijatelja koji je u istom takvom stilu i lici na Nikolasa Kejdza. "Pijane budale, pogledaj u sta ih je novac pretvorio" .
Nadalje san poprima neki cudni filmski scenario i gubim lucidnost, nesvesno sedim u ventilacionom sa snajperom u rukama cekam svoju zrtvu da se pojavi.

Dosta detalja se ne secam, ali se jasno secam kako sam sebe opominjao u snu kako bi sve to trebalo da se zapise kada ustanem. Ali vrag, ne secam se. Cak i kada sam ustao nisam se secao ni da sam sanjao. Tek posle dva minuta su mi se vratile scene koje sam ovde opisao. I mogu sa sigurnoscu reci da to nije ni trideset posto od celokupne price. Jer znam da sam ceo dan bio tamo. Sada je sve u magli i svakog sekunda sve vise bledi. Nema veze imam jos dosta noci da spavam, steta je sto ne mozemo da nastavimo tamo gde smo poceli, ali mozak me uvek prijatno iznenadi.

 

[Papa Romeo]

Palac viri iz carape, a meni se sve nesto cini kao da me posmatra. Boze, o cemu li razmislja?
Odnekud, poput zujanja komarca u tihoj ljetnoj noci koji mi ne da zaspati, a kojeg bezuspjesno pokusavam locirati i zivot mu uskratiti, nametnu mi se odgovor na vlastito pitanje - O tebi, majmune!
Sav u nevjerici i zaprepascenju zapitah se, jel on to mene nazva majmunom?
- Da tebe, no koga cu, kad smo samo nas dvojica tu, majmuncino!
Oho, pocela je i gradacija, sad sam majmuncina. Ono "majmune" nekako bih mu i oprostio, al za ovo "majmuncino" imace randevu sa stokom od vrata i to pri trku.
- Haa, cuo sam te, majmuneee! Samo mi reci razlog, zasto bi me odvalio od stok i to pri trku?
Svasta sam od zivota ocekivao, al da me dovede u situaciju da razgovaram sa palcem koji me vrijedja i jos zahtijeva da mu odgovaram na pitanja, to je van svih ocekivanja.
Sta da se radi, odgovoricu mu kad je tako radoznao.
- Znas, u zadnje vrijeme..,
- Nja, nja, nja.., znam! Znam sve sta hoces da mi kazes, al bolje nemoj. Nemoj da mi kukas tu kako ti je tesko, kako su te nevolje zadesile, kakav si velikomucenik, kako si nezadovoljan ovim i onim.., ne zelim to vise slusati, a ni trpiti, dabome. Tebi je tesko?! Pa, sta ti mislis sto sam ja izvirio iz carape?! Ajde, pametnjakovicu, odgovori!
- Vjerovatno zbog nokta, koji je malko prerastao.
- Pravi si ti majmun! Ajde malo se bolje zamisli. Evo, dacu ti ponudu. Haj' da se nas dvojica malo zamijenimo, moze?
- Cek da malo razmislim..
- O cemu to? O tome kako ce te neko (majmun) svako jutro utrpavati u smrdljive patike, trati i gaziti cijeli zivot...
- Okej, shvatio sam poruku. Nemoj sad ti da meni kukumaces danima kako ti je tesko. U pravu si. Zivot je puno ljepsi, ukoliko ga sa ljepse strane posmatramo.
Nisi ti ni blesav, kako se u prvi mah cini, al za ono majmune ides jos koji sat u smrdljive patike.
- E, upravo zbog toga sam i izvirio iz carape. Da vidim majmuna koji me u njih svaki dan trpa!

 

[Froggy]

ima ovdje na balkanu i dobrih ljudi, ali to sto sam dozivio ovdje nisam dozivio nigdje. znaci takvu vrstu uskog razmisljanja i zadrtosti. Ljudima kad objasnis da nisu u pravu i doneses im cinjenice da si upravu i dalje nece da te slusaju nego i dalje lupaju po svome i jos sta je najgore jos se naljute na tebe jer ne dijelis isto misljenje s njima.

 

[jesam]

a šta misliš da je negdje drugdje drugačije
ma daj, molim te

 

[Papa Romeo]

ima ovdje na balkanu i dobrih ljudi, ali to sto sam dozivio ovdje nisam dozivio nigdje..
..jos se naljute na tebe jer ne dijelis isto misljenje s njima.

a šta misliš da je negdje drugdje drugačije
ma daj, molim te

Kakva parodija
Zamislite Norvezanina za situaciju u Norveskoj da kaze "isto je ovako i na balkanu"

Posto nemam mogucnost da uredjujem temu koju otvorim (ko zna zasto je to dobro) zamolicu vas da malo razmislite prije nego sto nesto prokomentarisete.
Hvalaaaa

 

[Papa Romeo]

Yebo vas patak, skupa sa mnom, cijeli dan brisem prasinu sa ispovjedaonice.
Odnesu coveka putevi razni na razne strane, malo se u svim tim putevima zagubi, paaa dok se nadje protekne mnogo vode, sto zivotne sto forumske. Vidim da ove forumske fali, mora da se njome biljoze zalijevaju, akooo i treba da se zalijevaju.
Nemam pojma sta se desava ovdi. Da li se koja udala? Je l' se koji ozenio? Ima li raspustenih?
Ispovijedate li se?

Jos koji dan, pa nam evo zime. Posla ce usfaliti, sto je u neku ruku lijepo, dok je u drugu ruku bezze, jer zima je skupa. Treba na zimovanje, sto podrazumijeva skijanje, sankanje, grudvanje, nove godine, valjanje po snijegu, pecanjeeeee.., a valja i guzove hladiti u supi pored nacjepkane bukovine sa sve grabovinom.
Mnogo sam se pozelio hladjenja guzova. Valjalo bi malo izblijediti ovo preplanulo dupe, pocelo me svrbiti, a znate kako je kad dupe svrbi, a zaposlene ruke nemaju kad pocesati.

Potjerao me neki maler, sto bi narod rekao - za sta god se uhvatim uvene. Ni cunu vise ne diram, cak ni kad nuzdu vrsim. Zayeban je maler kad se nakaci, nema te seme da ga se covjek lako otarasi, a nakaci se dok trepnes.
Jos malo, pa cu odmoriti ovog napacenog neimara, a smoriti onog filozofa, koji je u karantini od proljeca. Kukala mu majka, al ce da nagrabusi neka tri mjeseca.
Zasluzio je, jadan, da malo dodje do izrazaja i odmori od ovog kapitaliste, dusmanina kletog.

 

[Mahnita]

Dragi citaoce, ako uopste citas ovo sto ti pisem, zelim da ti napisem par redaka o stvarima koje me zaokupljaju u zadnje vrijeme, a ima ih masala, i na taj nacin ti skrenem paznju na sebe, pa preko sebe i na tebe samog, jer i ti si zivi stvor na dvije noge poput mene, a nadam se da nisi majmun.
Htjedoh ti reci da, zivot koji mi je podaren i u amanet ostavljen, a tako i tebi, nije idealan u toj mjeri u kojoj zelim da bude. Tu sam, da budem iskren, u samom startu napravio gresku. Da se mi razumijemo, nije greska u tome sto ja nesto zelim, greska je u tome sto pod svaku cijenu zelim tu zelju da ostvarim. Dakle, problem je u cijeni!
Nije rijedak slucaj da zelja iziskuje mnogo vise truda od onog koji sam u stanju da ulozim u njeno ostvarivanje i tada zelja postane opsesija koja mi, osim traume, nista lijepo ne donosi.
Lijepo je zeljeti, poput onog kad nekome zelim mnogo srece, dobrog zdravlja i dug zivot. Ali, postavlja se pitanje da li taj kojem to sve zelim zaista zeli da mu bude tako?
Stvar je veoma subjektivna. Mozda je bolji primjer kad sam sebi zelim da ucinim nesto sto u sustini ne zelim. Drugim rjecima, cinim stvari koje mi se svidjaju i u kojima licno uzivam, a da na taj nacin nikog drugog ne ugrozavam, ali, eto na sugestiju okoline kako je to lose iz nekog razloga, zdravstvenog npr., pozelim da prestanem pa mi srecu i zadovoljstvo sto sam ih stekao cineci to sto sam cinio smijene ceznja za istim i moje licno nezadovoljstvo. Nadam se da shvatas sta htjedoh reci.

Ljudi zele da zive sto duze, zele da nikada ne umru, da se ne razbole, da im sve bude potaman, pa iz svih tih zelja proizadje licno nezadovoljstvo sobom i ovim zivotom sto nam je u amanet ostavljen.
Ljudi zele da zapale duvan, da popiju koju casicu, da zamotaju gandzu, da puste mozak na pasu, ali im zelja za besmrtnoscu, odnosno, zelja za odlaganjem neminovne smrti pokvari sve te ceife, pa su prisiljeni da se pate ziveci zivot koji ne zele zanemarujuci ono sto je neminovno i sto ne mogu izbjeci ma koliko se uporno trudili.
Zele da osiguraju potomstvu, ako ga imaju, sigurnu buducnost, kao da su toliko svemoguci da su to u stanju i ostvariti.

Sve me ovo gore navedeno, dragi citaoce, natjeralo da se malo vise pozabavim svojim stvarnim zeljama a posebno svojim licnim mogucnostima, naravno objektivnim.
Gledajuci druge cesto vidim sebe. Nista se ne razlikujem od drugih, osim, mozda po vidnom polju. Neko je kratkovid, neko dalekovid, a neko je bogami slijep, i to potpuno. Hvala bogu, vid mi je dobar. Raspoznajem predmete, biljke i zivotinje. Vidim kako na blizinu tako i na daljinu. Vidim cak i najsitnija slova u novinama procitati, ali kako god okrenem, samo, sebe ne vidim, a ako se pogledam u ogledalu uglavnom to bude kontra u odnosu na ono kako jeste.
Tako je to bilo dok prije izvjesnog vremena nisam opazio baju koji cuci u onom sto se ogleda u ogledalu i koji je u stvari najbitniji u toj prici.
Vjerujes li ti meni, dragi citaoce, da taj baja nije postojao sve dok ga onaj baja ispred ogledala nije ugledao. No , nazalost za to mu nije bio potreban perfektan ocni vid, vec ono cesto spominjano "trece oko" na koje su mnogi do kraja ovozemaljskog zivota slijepi.

Svi mi skiljimo kada gledamo prema sebi. Malo zbog iracionalnih zelja, malo zbog zelja i sugestija drugih, malo zbog izbjegavanja onog sto bi mogli vidjeti, ali srecu necemo naci prije nego sto oci sirom otvorimo. Ne gledajuci u daljinu, vec gledajuci u sebe.

P.S. Ukoliko i ti, dragi citaoce, imas nesto ispovijediti nemoj da si stisnut i da te nesto u tome sputava. Slobodno napisi nesto sto cuci u tebi a htjelo bi vani.

"Insan ti je teški hajvan, i ono malu duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude teže."

 

[rKj420]

Puno toplih pozdrava Papinjo

 

[Papa Romeo]

Ziv li si Radzomone

Nemo's tek tako ulijetati u ispovjedaonicu masuci rukicama. Nije to fino, kad si vec krocio, a da se ne ispovijedis. Nema te na forumu kao ni gaca u pornicu i ubijedjen sam da imas stosta za reci

Pozdrav i tebi. Ziv, zdrav, prav i veseo bio

 

[rKj420]

Dragi Papinjo zivot nas povede raznim puticima, neko zaluta, neko iskoristi precicu Svratih da pozdravim staru ekipicu, dosta njih nije vise aktivno ukljucujuci i mene samog.Sta je razlog tome vrv sam se zasitio svega, a i tu su mlade nade pune energije xexexxe ima ko da nastavi pricu ne brinem
Setih se jutarnjih kafica tropija i tebe kako polemisete razne teme, milina vas je bilo slusati Takodje moram da kazem da sam dobijao pravne savete iz prve ruke, zahvaljujuci tebi.Meski ranoranilac za radiom, muzikica svira lagano, tu ulece i Ven sa sljake ili ide na sljaku ali prvo da se cacne buxnicom da lepse krene dan Ima tu jos dosta ljudi da ne nabrajam, nece se uvrediti
Eto u kratkim crtama ta secanja i ti lepi dani su me i doveli ponovo ovde da vidim sta radite, kako zivite jel se neko ozenio xexexe
Na zdarovlje!

 

[jesam]

kao da imaš 100 i 3 godine

 

[rKj420]

Ne znam sta te asociralo na godine, nisam ih pominjao

 

[Vutra Samotnjak]

hajd' radžo,kao da te nije bilo 100 godina
tako i meni djeluje tekst,hehe

Potjerao me neki maler, sto bi narod rekao - za sta god se uhvatim uvene.

Papa moj dragi,ja sam otišao stepenicu više ... više se ne hvatam ničega
Zbunio sam i malere i sebe

 

[rKj420]

Pa jbg nmg ja preko slova i par recenica da ti docaram sta mislim,sta osecam, sta mi se desavalo u medjuvremenu,a desavalo se dosta toga vise ruznog nego lepog,vazno da sam izvuko zivu glavu Meni je puno srce da vas pozdravim, drugo mi nista ne treba

 

[jesam]

meni je isto puno srce, zato sam to napisala

 

[Papa Romeo]

Papa moj dragi,ja sam otišao stepenicu više ... više se ne hvatam ničega
Zbunio sam i malere i sebe

Jbt, sused, prije cu vidjeti jetija u dvoristu nego li tebe na forumu
Ispovijedi se, sinko, ako imas sta, ako nemas sta da te mecemo medj' svece.
Ja kada bih poceo ne bih stao dva dana sa pisanjem, koliko bi se toga nadovezivalo jedno na drugo

Pa jbg nmg ja preko slova i par recenica da ti docaram sta mislim,sta osecam, sta mi se desavalo u medjuvremenu,a desavalo se dosta toga vise ruznog nego lepog,vazno da sam izvuko zivu glavu Meni je puno srce da vas pozdravim, drugo mi nista ne treba

Lijepo od tebe sto se sjecas drugara sa foruma, ipak je ostavilo traga na tebi, vjerujem pozitivnog. Ako je bilo kakvih trzavica nije vrijedno da se spominje. Sto se vise ljepsih stvari sjecamo i zivot nam biva ljepsim. Kad je puno srce, pa jos kad se nafurnjaju pluca, sve biva ravno do mora

meni je isto puno srce, zato sam to napisala

Dusice moja draga, ja sam mislio da ti nemas srca, a ono vidju vraga, imas i jos puno

 

[jesam]

eto, dotjerah te do istine