Ne vjerujem u postojanje duše kao religijske manifestacije, jer smatram da su sve religije izmišljene i ravne bajkama. Duhovnost se razvija kod čovjeka i nema ništa slično sa dušom kao nekog odvojenog segmenta od tijela. Duhovnost se ogleda u čovjekovoj ličnisti kroz način razmišljanja i djelovanja stečenog kroz životna iskustva. Kada umremo i to umire zajedno s nama i više nas nema kao što nas nije bilo i prije začetka i rođenja. Koliko je samo stvari trebalo da se poklopi da bi se baš mi rodili. Da naši roditelji nisu vodili ljubav mi nikada ne bi postojali. Čak da nije bilo u tom trenutku ili da se samo neki drugi spermatozoid probio ( a ima ih u jednoj ejakulatu 160 - 600milijuna) mi opet ne bi postojali. Da je otac bio sa nekom drugom ženom ili majka sa drugim čovjekom takođe se ne bi nikad rodili. Da deda nije bio s bakom ili nanom ne bi se rodio naš otac ili majka pa stoga ni mi ne bi postojali. I da su zajdno bili, a da nisu u taj momenat vodili ljubav takođe se mi ne bi nikada rodili. I tako bi mogli generacijama u nedogled i u bezgranično kombinacija. Isto je činjenica da se nismo mogli nigdje drugo roditi osim gdje jesmo jer se toliko stvari moralo poklopiti da se baš mi rodimo. S toga pričati o nekoj duši kao o odvojenom segmentu samo zato što to tvrde drevne i zastarjele teorije bez i trunke dokaza je krajnje nezahvalno od strane čovjekovog bića. Jer većina ljudi su skloni vjerovati u nešto što je čuo ili pročitao, a odgovara mu da je istina bez i da se pita kako i zašto.
Treba biti sretan što si uopšte i rođen (kad samo promisliš koliko je mala vjerovatnoća za to) i znati da je ovaj život samo jedan koji imaš i da drugog nikada imati nećeš. Treba biti moralan i dobar čovjek zato što jesi, a ne iz straha da će te kazniti neko uzvišeno stvorenje tamo negdje (a gdje?). U čovjekovoj prirodi je teško reći ne znam. I samo za neke stvari koje ne znamo i još nismo našli odgovore ne možemo uzimati rezervna i nedokazana objašnjenja (religija, drevne bajke) koja nam pašu i za koja bi voljeli da su istinita.
Živite život i nastojte biti sretniji koliko možete, ali ne na štetu drugih. Peace!
Treba biti sretan što si uopšte i rođen (kad samo promisliš koliko je mala vjerovatnoća za to) i znati da je ovaj život samo jedan koji imaš i da drugog nikada imati nećeš. Treba biti moralan i dobar čovjek zato što jesi, a ne iz straha da će te kazniti neko uzvišeno stvorenje tamo negdje (a gdje?). U čovjekovoj prirodi je teško reći ne znam. I samo za neke stvari koje ne znamo i još nismo našli odgovore ne možemo uzimati rezervna i nedokazana objašnjenja (religija, drevne bajke) koja nam pašu i za koja bi voljeli da su istinita.
Živite život i nastojte biti sretniji koliko možete, ali ne na štetu drugih. Peace!