Pozdrav ljudi!
Nikako mi nije bila namjera otvarat polemiku u tuđem dnevniku, ali pošto vlasniku ne smeta, dozvolićete par razmišljanja na temu. Za početak, želim da se shvati da smo svi mi na istoj strani, razmjenjujemo svoja iskustva u nadi da će nekom drugom možda biti od kakve koristi.
Sve je Jedno.
Nisam jedan od onih koji fantazira o "uzvišenom" organskom uzgoju, jer sve je jedno. Priroda Svemira i Zemlje je da se apsolutno sve reciklira i isprepliće, danas je od čovjekova negativnog utjecaja na Prirodu praktično nemoguće pobjeći. Drugim riječima, i najkvalitetnija kupovna zemlja nije proizvedena u neznamkakvoj sterilnoj tvornici, već je pokupljena iz prirode, umiksana, vjerojatno umjetno pognojena i na kraju, ono najbitnije, tretirana insekticidom da pobije baje. Tako se recimo radi i sa biljem za čaj koje dolazi u skladište u vrećama, kojeg poslije prodaju pod parolom stoposto prirodno i druge tlapnje. Ono što konkretno kod zemlje možemo reći da
adekvatna zemlja za uzgoj biljke lošim skladištenjem svakako može postati neupotrebljiva, a neadekvatna zemlja da je ne znam kako skladištena i dalje ne valja. Trčati okolo po forumu i koristiti svaku priliku za pljucanje po zemlji koja je dokazano odlična za našu biljku samo iz razloga što ste jednom naišli na loše uskladištenu vreću je u najmanju ruku neozbiljno. Iz tog razloga, preporučujem da ne trpate zemlju direkt iz vreće u tegle, već da koristite međuposudu u kojoj možete prekontrolirati sastav i izbaciti eventualnog mrtvog pacova i na kraju krajeva odlučiti o (ne)upotrebi. Nije loše u međuposudi dobro protresti zemlju da se finije čestice spuste na dno, a krupniji komadi isplivaju na površinu. Na dno tegle za uzgoj stavljate prvo te veće komade a do vrha finiju prašinu s dna i eto vam jednostavnog rješenja za drenažu i prozračnost korijena. Neovisno o veličini posude, rupe na dnu tegle nek budu ravnomjerno raspoređene i ne manje od recimo filtera cigareta.
Upotreba gnojiva.
Gnojivo se nikako ne dodaje biljci koja ima problema ukoliko nismo stoposto sigurni da je uzrok manjak nutrijenata, a ne (ne)sposobnost uzimanja nutrijenata iz zemlje Kad smo kod malih tegla, veća je vjerojatnost da donji listovi žute jer je korijen ispunio teglu i nema gdje. Biljka je toga naravno svjesna te balansira krošnju sa korijenom, oslobađa se starih donjih listova i daje energiju mladom izrastu na vrhu. Drugim riječima, ukoliko osigurate dovoljno kvalitetne zemlje u odnosu na projiciranu veličinu biljke i snagu svjetla pod kojim raste, veće su šanse da izgurate uspješno do kraja uz minimalan gubitak prinosa. Moje je mišljenje da se u većini malih amaterskih uzgoja za osobnu upotrebu uopće ne isplati dodavati gnojivo jer je eventualni veći prinos prvenstveno uvjetovan snagom svjetla, i puno je manji od izglednog manjeg prinosa zbog pregnojavanja. U komercijalnim uzgojima od nekoliko tisuća wati gnojenje ima smisla, jer je recimo 10% na 10 biljaka 300gr, a meni s jednom biljkom 5grama. Zaključak : jednostavno se ne isplati rizik pregnojavanja koje i prečesto viđamo po dnevnicima, pogotovo kod početnika kakvim se i samim smatram. Tu je naravno i paradoks da se furamo na prirodu i povratak vrijednostima zemlje, a s druge strane nemilice krcamo umjetna gnojiva u zemlju, pogotovo u outdooru.
I na kraju da razjasnim mit o korištenju h2o2.
Peroksid u
sitnim dozama svakako nije loše
povremeno koristiti, a posebno u seedling fazi biljke. Negativna strana peroksida je što pobija sve pa i korisne bakterije u zemlji, koje potpomažu korijenu u procesu uzimanja hrane iz medija. Ipak treba imat na umu da biljci dok je mala hrana praktički ne treba, pa joj neće ni prifalit manjak bakterija koliko malom korijenu/biljci eventualni manjak kisika. Također, začudili koliko nakon zalijevanja u zemlji ostaje suhih područja gdje dovoljan broj bakterija preživi te jako brzo opet okupiraju medij. Eto toliko od mene ovom prilikom na ovom mjestu, još jednom ponavljam -
svi smo na istoj strani - happy growing!