Ja mislim da je jedno od najbitnijih stavki trenutno psihološko stanje konzumenta.
pušim oko 12 godina, i moram reći da nakon onih početnih, pubertetskih čuđenja, špica, smijalica, je uslijedilo neko lagano tupilo, ili bolje reći navika na stanje napušenosti, bez obzira na vrstu dima( a pušilo se kaj se sredilo, od granja, domačica, mrvinja,lišča, sjemenja, zemlje, natopljenih vutri do dobrog dima i skanka itd..).
Nakon toga sam imao jedan period stresa u životu koji je,sada sa sigurnošču mogu reći,samo bio potpomognut svakodnevnim pušenjem.
Manje više cijelo vrijeme je bio prisutan osječaj tjeskobe, paranoje, panike, što je dovelo do toga da prije nego bi zapalio nisam uopče razmišljao o tome, ali je u podsvjesti taj strah od tih osječaja bio već dobro usađen, pa bi se uvijek nakon pušenja isti taj osječaj vratio i tada bi mi prisjelo i pušenje i sve vezano u travu.
Nikome nisam baš previše govorio o svom problemu, ubiti sada prvi put ovako detaljno to opisujem jer imam neku potrebu.
Dva tri puta sam mislio da sam u predinfarktnom stanju
opworm: , jer bi mi pola tjela utrnulo pod utjecajem te unutarnje panike čime bih si stvorio još veću paniku, a dobro znamo, da se strah hrani sa strahom, panika panikom..tada bih rekao sam sebi da nikada više neću zapaliti i uvijek bih sam svoje g... pojeo i ponovno zapalio
S vremenom kako se moje psihičko stanje popravljalo, kako sam pomalo "nalazio sebe u svemiru", taj osječaj je bio sve rijeđi, sve blaži, i kada bi se dogodio bio sam potpuno spreman prepustiti se, opustiti se, na neki način sam postao sam sebi psiholog, i shvatio sam da se nesmiješ boriti s tim osječajima, ne pojačavati ih dodatnom panikom, nego duboko udahnuti par puta, i slati svojoj podsvjesti poruke mira i blagostanja, poruke uživanja u high-u a ne paničarenja. Također kod ovakvih stanja panike i tjeskobe jaaako pomaže vruči tuš ili kupka.
Vjerujte mi tek sada nakon 12 godina mogu reći da potpuno uživam u pušenju svih vrsta, što uličnih, što malo finijih, što jačih, što blažih dimova, i u svakom osječaju pronalazim sebe.
Nekada prenapušen sa tupim izrazom lica i bezvoljan :sick: , nekada čista smijalica, komunikativnost, filozofiranje.. :dada
I totalno mi je postalo nebitno gdje kada i s kim pušim, mjesta lošim osječajima u mojoj glavi više nema.
Po(r)uka cijelog posta je da prvo sami sebe preispitate kakvog ste trenutnog psihičkog stanja, dali vas nešto tišti, muči, jer ako krivo zabrijete par puta prilikom pušenja, mogli biste se pronači kako se borite sami sa svojim high stanjem što nije nikako poželjno i nadasve je neugodno što u glavi što u tjelu.
Za sebe još uvijek tvrdim da imam dosta poljuljanu i uzdrmanu podsvjest, nedavno mi je dijagnosticirana kronična bolest crijeva, tako da stresu nikad kraja, ali sam okrenuo ploču na taj način da mi je svaki dim, svaki high, svaki joint terapija za duh i tijelo, i moja podsvjest je u večoj mjeri to prihvatila.
Tako da svakim high-em u sebe vračam osječaj blagostanja i mira što je u principu i prirodna zadaća naše drage nam biljke. :leafblunt: Sve ostalo su "mračne" strane vlastitog uma!
Zato ću preporučiti svima( početnicima i iskusnijima) očistite negativu iz podsvjesti, treba vremena, ali čete na kraju spoznati prave vrijednosti uživanja u svakom high-u, nekad energičnom, nekad stoniranom ali uvijek pozitivnom, to iz vlastitog iskustva garantiram!
Nadam se da vas nisam zatlačio vlastitom filozofijom, i da ću nekom tko se "bori" sa istim ili sličnim osječajima barem malo osvjetliti put prema katarzi i uživanju u svakom dimu!!! :thankyou: