Ma nije otisla u krivom smjeru po meni je svaka debata zdrava i svacije misljenje bitno sve dok ne navremo jedni na druge...ja vam rađe iskreno kažem sta mislim i kako nego da se pravim da sam nesto sto nisam pa vas iza leđa zahebem
Debata
- Začetnik teme KorisnikVutre
- Datum pokretanja
opa cupa je napisao(la):
"On";
Ako ikad dođe do legalizacije podržati ću je. Protiv bilo kakve zabrane sam koje se nameće čovjeku a da direktno ili indirektno ne ugrožava druge oko sebe
@ No Joke
To se zove komercijalizacija, pa ko voli nek izvoli. Ali legalizacija znaci da mozemo slobodno saditi, a ne da se nekom daje blagoslov da gaji i bezobrazno se bogati a drugima pucaju kazne ako posadi 3-4 biljoze. Ako neko hoce da se bavi uzgojem neka se bavi, ali neka placa takse pa da i penzioneri progledaju veselijim ocima, ne zbog vutre vec zbog vecih penzija.
To se zove komercijalizacija, pa ko voli nek izvoli. Ali legalizacija znaci da mozemo slobodno saditi, a ne da se nekom daje blagoslov da gaji i bezobrazno se bogati a drugima pucaju kazne ako posadi 3-4 biljoze. Ako neko hoce da se bavi uzgojem neka se bavi, ali neka placa takse pa da i penzioneri progledaju veselijim ocima, ne zbog vutre vec zbog vecih penzija.
eo, ja ne ne volim kad susjed susjedu ne dođe na kavu, kad svak plaća svoja pića, kad nečija nesreća ostaje samo njegova, kad se ne dijeli sreća, kad žena ima 20% manju plaću samo zato što je žena, ne volim kad se putuje na posao 2 sata, pa još 3 natrag, i nikako ne volim kad me neko gleda s visoka samo zato što sam Balkanka...
mislim da je malo preuranjeno prepucavanje oko legalizacije, al sam za to da se izbori dekriminalizacija na temelju američke legalizacije
Jack, nije da bi te baš sasvim potpisala, ali ima tu puno istine jednako kao i stereotipa, al ne vidim šta bi tu trebala biti prepreka legalizaciji; što bi se neko bogatio ako će svi moći sadit, mene zanima samo potpuna legalizacija, a ne nekakva korporativna s*anja
mislim da je malo preuranjeno prepucavanje oko legalizacije, al sam za to da se izbori dekriminalizacija na temelju američke legalizacije
Jack, nije da bi te baš sasvim potpisala, ali ima tu puno istine jednako kao i stereotipa, al ne vidim šta bi tu trebala biti prepreka legalizaciji
; što bi se neko bogatio ako će svi moći sadit, mene zanima samo potpuna legalizacija, a ne nekakva korporativna s*anja
@Jack Zbog vecine razloga koje si naveo sam I otisao sa balkana! Postoji sistem da se unisti sve ono sto mi balkanci volimo, kad nas udalje od porodice I prijatelja bice im lakse da sprovedu svoje planove...
Svedoci smo da nije mnogo teze sad naci travu nego sto bi bilo da u gradu postoji par green apoteka..
Ako dozvolimo da lobiji I mafija prvi dobiju sansu da rade sa tim nikada nece biti legalno da gajis kuci! Samo ce oni legalizovati posao kojim se bave decenijama!
Samo znam da ako ovde nema dovoljno argumenata za legalizaciju onda ih nece nigde ni biti!
Prolaze godine I mi smo zreliji, mozda nam to pomogne na putu do par biljcica u basti iza kuce..
Svedoci smo da nije mnogo teze sad naci travu nego sto bi bilo da u gradu postoji par green apoteka..
Ako dozvolimo da lobiji I mafija prvi dobiju sansu da rade sa tim nikada nece biti legalno da gajis kuci! Samo ce oni legalizovati posao kojim se bave decenijama!
Samo znam da ako ovde nema dovoljno argumenata za legalizaciju onda ih nece nigde ni biti!
Prolaze godine I mi smo zreliji, mozda nam to pomogne na putu do par biljcica u basti iza kuce..
sa jackom se slazem u 99% napisanog..ali..ja sam ZA legalizaciju..prvenstveno za medicinske upotrebu..s
jer.sve napisano i receno ne moze me uvjeriti da ljudi nemaju pravo na ljecenje biljkom..
a legalizacija u med.potrebe bi zasigurno ucinila dosta na destigmatizaciji i opcoj prihvacenosti kanabisa...sto bi na kraju rezultiralo totalnomlegalizacijom..
(seahawksi upravo postigli touchdown za 28:0..u 12.sec. 3./4)
jer.sve napisano i receno ne moze me uvjeriti da ljudi nemaju pravo na ljecenje biljkom..
a legalizacija u med.potrebe bi zasigurno ucinila dosta na destigmatizaciji i opcoj prihvacenosti kanabisa...sto bi na kraju rezultiralo totalnomlegalizacijom..
(seahawksi upravo postigli touchdown za 28:0..u 12.sec. 3./4)
Ako je jedna amerika legalizirala travu, ne samo u medicinske svrhe nego i u svrhe uzivanja, zasto tako nebi mogli biti i kod nas koji toliko zelimo tu legalizaciju.
Po meni je problem sto su 90% ljudi u našoj vladi seljačine koji travu nazivaju "opojna droga" da ne kazem odskocna daska ka heroinu.
Ja razumijem generacije 60ih i 70ih godina koje su se navlacile na heroin, onda nije ni bilo nekog upozorenja, ali danas, sa svim tim plakatima, sa svim tim edukacijama o tome koliko je heroin loš, mladi opet ulaze u to i naravno tko je kriv, kriva je marihuana. Hocu reci da danas tko se navuce na heroin, neka i crkne od njega, nije da nije znao sa cim ima posla, ako me kuzite.
A nasu maricu nek ostave na miru. A ja bi dao 5L svoje krvi, da barem 60% ljudi koji su u vladi i koji zagovaraju protiv marihuane, smrcu kokain i puse travu po wc-ima, a to ste jednom mogli vidjeti i na televiziji, kad je neka udruga testirala tragove po wc-ima u vladi i nasli su svega i svacega.
A sada zamislite kad bi mi kao balkan cjelina mogli legalizirati travu, da ne kazem kad bi se prodavala u shopovima, koliko bi to smanjilo kriminala po balkanu, a da ne kazem kako bi nam od proracuna drzave procvale (osim ako i iz tog proracuna nebi netko krao).
Amerika vec procjenjuje milijarde i milijarde sto ce zaraditi samo od prodavanja marihuane u coloradu i new yorku godisnje.
Ako nista drugo, onda smo bar zasluzili da mozemo svakih 3 mjeseca uzgojiti barem po 3 biljke za osobne potrebe, ali legalno i bez straha.
Po meni je bolje ovako razmisljati pa se necemu nadati, nego ocekivati masivnu legalizaciju koja ce se dogoditi tko zna kad.
Po meni je problem sto su 90% ljudi u našoj vladi seljačine koji travu nazivaju "opojna droga" da ne kazem odskocna daska ka heroinu.
Ja razumijem generacije 60ih i 70ih godina koje su se navlacile na heroin, onda nije ni bilo nekog upozorenja, ali danas, sa svim tim plakatima, sa svim tim edukacijama o tome koliko je heroin loš, mladi opet ulaze u to i naravno tko je kriv, kriva je marihuana. Hocu reci da danas tko se navuce na heroin, neka i crkne od njega, nije da nije znao sa cim ima posla, ako me kuzite.
A nasu maricu nek ostave na miru. A ja bi dao 5L svoje krvi, da barem 60% ljudi koji su u vladi i koji zagovaraju protiv marihuane, smrcu kokain i puse travu po wc-ima, a to ste jednom mogli vidjeti i na televiziji, kad je neka udruga testirala tragove po wc-ima u vladi i nasli su svega i svacega.
A sada zamislite kad bi mi kao balkan cjelina mogli legalizirati travu, da ne kazem kad bi se prodavala u shopovima, koliko bi to smanjilo kriminala po balkanu, a da ne kazem kako bi nam od proracuna drzave procvale (osim ako i iz tog proracuna nebi netko krao).
Amerika vec procjenjuje milijarde i milijarde sto ce zaraditi samo od prodavanja marihuane u coloradu i new yorku godisnje.
Ako nista drugo, onda smo bar zasluzili da mozemo svakih 3 mjeseca uzgojiti barem po 3 biljke za osobne potrebe, ali legalno i bez straha.
Po meni je bolje ovako razmisljati pa se necemu nadati, nego ocekivati masivnu legalizaciju koja ce se dogoditi tko zna kad.
hahahaa,sviđa mi seopa cupa je napisao(la):Ja nerazumijem ovu postapalicu "balkanski mentalitet" sta to nevalja u Balkanskom mentalitetu .Svi ostali su civilizirani i dorasli legalizaciji ali mi nismo jer jbg Balkanski mentalitet je taj koji to opravdava....nerazumijem.
Bilo bi lijepo da netko opise malo taj Balkanski mentalitet i da malo to podkrijepi cinjenicama ....zasto legalizacija nije za nas??
Zasto Balakncima nije dobro dati legalnu travu.
Ja bi rekao da je to glupost i nedovoljno dobar razlog
Ajmo neka definicija Balkanca
Ne znam zbog čega je neki drugi svijet "civiliziran" a mi balkanci stoka?!?! Često se prepirem sa ljudima o tom i ne ide mi u glavu zbog čega smo uvjereni da smo manje vrijedni od nekih francuza,engleza,španjolaca,nizozemaca,portugalaca,talijana...sve kolonijalisti
@Jack:
Važno je da je brlja dostupna svima...razne vinske kemije i coca cola
Tako je mi smo komedija..zivimo u plamenima i dat ce svijet pod izlikom humanizma..brdo antidepresiva i zastarjelog oruzja,stane u balkan kantu sav toksicni otpad...dovoljno je samo baciti kost i potraznja je jos veca,bum, ratatatat,fiju... motaj u ilegali jer veliki kazu ...seljacine nije to za vas pa vi gey persone nevolite a travu bi legalno duvali.
:devilfingers:
:devilfingers:
Kod:
dame i gospodo
ne želim da me upućuju kak im paše zbog situacije
ne čitam kolumne jer u džepu nemam jedne jebene kune
nemam tuđe valute ak im paše nek se ljute
podržavam desni kanal CNN-a zbog iste rute
lažnjaci ne slute ja sam certifikacija mentalistike
vanredne statistike pitanja mistike verbalne teroristike
ostajem na zemlji zbog intelekta kaj gospodi smeta
prognanik kao woo i mladi gospar meta
kombinatorij ko mentalni sanatorij
kaj ne preostaje ništa neg da zgase ostale radio postaje
da unište frekvencije za odašiljanje ulične elokvencije
neke sačuvaju za svoje prepotencije mentalne impotencije
kad umrem smrdit će napalni dim baruta
kad umrem shvatit će da je otišao još jedan heroj naroda
protivnik zapada tako istoka sjevera i juga
mozak ofarban u crno jer nisam sastavni dio duga
jedino kaj imam je duga ko Grčka
nastavite se brčkat u šampanjcu
ja ću u potoku u Klanjcu najradije u Ivancu
al mi nije dostupan ko dnevni problemi
ne volim slatko al ipak znam da moram
ovisim o kremi sveti Pantovčak parfe
ulično znanje smrdi al ne na parfem
ne ostajem prognan previše serem malo jedem
drugima nedojeben mozgovno nepodudaran s ljudima
imam san trenutno neostvariv dame i gospodo
ostajem da čistim smeće jer nitko neće
spremam sranja u mozak te ih skladam u pjesmu ko Ferdo Kozak
ne želim prepoznat situaciju ne želim pružat ruku
da ne uprljam gospodu kaj u životu ne znaju za muku
jebu fine osjećaje ak nije vlažno među nogama
kažu jer imaju mentalne poremećaje mentalne pobačaje
ostajem budala jer imam običaje pri normala za njih u ludnici
sretan na ulici drugdje ko u sudnici
porotnici politički individualci kriminalci
džepovi puni hrvatskih velikana pa me jebu ko profesionalci
sada imam sastanak sa sudbinom
poslije još koje minute bit će drugačije ne kaj slute
želim uništiti pola svijeta da me prepoznaju
ko nemoralnu ponudu podložan intelektualnom trudu
isto kak se jedni pale na Budu akustično se drogiram
povlačim zinzavr (?) u obrani a ne da budem frajer
mutna slika propuštena prilika brojka na papiru
otvoren dosje budala kaj me ne puštaju na miru
ne želim ostat dio povijesti ko nadgrobna ploča u blatu
želim bit prepariran u zlatu ne noseći kravatu
želim priznanje al ne da se svidim djevojčicama dobrim tetama
poistovjećuju me s crnim ovčicama
osjećam se koristan kao tona pištolja
svježa trava kaj se rola fino smješana na pola dame i gospodo
ne trebam kritičara da mi ukaže kvalitetu
niti političara da uperi prst u mene pokazujući na metu
rijedak primjerak u svijetu kaj posjeduje zadovoljstvo
kaj ne voli vodstvo kaj ne voli mnoštvo
nije vrijeme da ostavljam potomstvo sa 19 iza sebe
imam glasački listić ali ne zadovoljavam politički klitić
još sam jedan od statistike nepoželjnih osjećaja
samo jedan od milijuna kaj mu je glava puna sranja džepovi bez kuna
zato promatram jučer da vidim korake budućnosti
oprostite ljudi kolke su mogućnosti
da vidim bogove na djelu u mom životnom odijelu
pra trenutak da se sakrijem za neki kutak
da vidim kak plaća račune poreza a ne zna kaj su kune
da ga vidim na strani onih kaj se bune
da ga vidim u masi ulične dinastije
sanjam fantazije da sam okružen cvijećem
da sam dio bogate buržoazije
umjesto toga gledam osobnu da vidim svoj broj projekta
ostajem na zemlji zbog intelekta kaj gospodi smeta
al samo ispod teka (?) podnosim kapitulaciju
ne posustajem pred svinjetinom da im pružim takvu satisfakciju
posjedujem reputaciju u kategoriji srednja škola
smrad asvalta predgrađa
prevelika elokventna volja dovodi me groblja
preglasno previše jasno
dovodi me do groblja još jednog demokratskog groblja dame i gospodo
čistim cipele da skinem seljačine
jeftine kurve željne jebačine mentalne splačine
možda imam čudne načine još čudnije iluzije
donosim konfuzije u prvi drugi treći četvrti i sve ostale redove sabora
rime ružne poput neke žene gabora
al neću past samo tako u zaborav
činjenice finalne analize moje mentalne krize da popizde
pokazuju uzrok verbalnog delikta bez polemičke paralize
osmijeha kod Mona Lise bez bitnih funkcija
ko zakonodavna institucija sve izgleda kao polucija
kolektivna korupcija naspram mojih satisfakcija
neograničenih zajebancija i intelektualnih atrakcija
nisam vrijedan poput solsticija dobar ko policija
al napadam bubrezima pendreke
jer moja je intuicija pretpostavljena za vrpcu
govori da sam u *****
dražesni pustite me na miru dok su riječi još na papiruU zadnje vrijeme pratim sadržaj reklama na TV-u i situacija ide ovako: reklamiranje hrane upitne kvalitete na akcijama u Lidlu,Konzumu,i sl. Npr. jedeš ta govna i onda ti nije dobro jer si potrpo više emulgatora E ovaj i E onaj, nego konkretne hrane i zaboli te sve živo i mrtvo.Nakon toga upada reklama za lijekove: ciljano uništava bol i jetru,alizato tuje Silimarin koji regenerira istu.Kad ti je lošeod njega i imaš potrebu ispustit dušu na redu je Spumisan protiv nadutosti!?!? Znači,malo te trujem,malo te liječim,malo te budalom pravim. Uglavnom pare ti otimaju!! Reklame za kretene i Edipa,tipa: moja mater zna najbolje što trpat između obroka,ili kretensko kreveljenje lava dok poluidiot na kasi čeka Lion kekse!?!? Onda popijte jedno tripy gazirano piće,tjekom i nakon čega ste lagano konzervirani. O čuvenom sloganu "Živjeti zajedno" je suvišno govoriti,jer to smeće od T-coma je izmislilo prevaru i u doziranju sadizma imaju vodeću ulogu,kao što je imaju i pojedini proizvođači bojnih otrova tipa Cilit Bang i Vanish super EKšn ili ne znam kako već...Važno je da slogan na kraju glasi: Odobrila priroda!?!? Za kraj tog malog blokića od 18 reklama kreće upoznavanje prijatelja dežurnog pivopije.Uvodi vas u svoj stan i upoznaje sa hrpom krembila izuzetno kretenskih nadimaka.Za sve njih je zajedničko što loču teretno Ožujsko pivo s nadimkom Žuja uz slogan Žuja je zakon?!?!?
I mi poslije djelića smeća ovog svijeta sa samo jedne televizije pričamo o legalizaciji marihuane?!?!? Tema o legalizaciji čak ne bi trebala niti postojati!!! Moje duboko uvjerenje je da marihuana ni po kojoj osnovi ne bi smjela biti zabranjena,već bi kao i svaka druga poljoprivredna kultura trebala imati svoje mjesto u sistemu. Cigarete su legalne,pa imamo hrpu djece kojoj ne pada na pamet zapaliti.Isto je i sa alkoholom. Moj sin ne bi smotao joint ni da mu dam 5000€,njega to ne zanima...
Ovdje se isključivo radi o novcima i tu je priči kraj...
hvala na pažnji
God bless America :shit2:
I mi poslije djelića smeća ovog svijeta sa samo jedne televizije pričamo o legalizaciji marihuane?!?!? Tema o legalizaciji čak ne bi trebala niti postojati!!! Moje duboko uvjerenje je da marihuana ni po kojoj osnovi ne bi smjela biti zabranjena,već bi kao i svaka druga poljoprivredna kultura trebala imati svoje mjesto u sistemu. Cigarete su legalne,pa imamo hrpu djece kojoj ne pada na pamet zapaliti.Isto je i sa alkoholom. Moj sin ne bi smotao joint ni da mu dam 5000€,njega to ne zanima...
Ovdje se isključivo radi o novcima i tu je priči kraj...
hvala na pažnji
God bless America :shit2:
Kaze Hrelja (jedan od seronja u saboru) kako je ok.da covjek ima 0,5 % promila alkohola u krvi i to na radnom mjestu.Pa su cak i glasali o tome danas.
kaze smrdo"pa mora covjek imati nesto u sebi" pade mi kita na pamet..mislim se pa smjesti si nju na adekvatno mjesto. Al da neprostacim ...a vidi ovu ljepotu gore na dva kvadrata,zbog toga se na robiju ide,osjecam se ko kunta kinte u polju pamuka,cista diskriminacija.
Vrijeme je za promjene...nezelim vise sjediti u zadnjem djelu autobusa
pocet cu piti ko sav normalan svijet
Pismo covjeka koji je odselio u EU....
“Pišem vam iz jedne velike europske zemlje u koju sam se sklonio od neučinkovite i tragično loše Domovine Hrvatske. Želio sam nekome prikazati stvarne probleme zbog kojih mladi bježe iz Hrvatske i koji su doista problemi zašto oni koji mogu biti uspješni biraju alternativu.
Rođen sam u Zagrebu u tom “prokletom komunizmu,” u tridesetim sam godinama i danas uspješan poduzetnik koji s Hrvatskom dijeli jedino sjećanja i obitelj (roditelje) koje sam ostavio. Vratiti se vjerojatno nikad neću o čemu nešto kasnije.
Živio sam u obiteljskom okruženju s visokim radnim navikama, otac obrtnik bio je uspješan u poslu pa je i majka ostavila državni posao da mu se pridruži. Uvijek smo davali manje sretnima od nas čemu nas je učio katoličko-kršćanski odgoj ali i osjećaj solidarnosti. U Crkvu smo išli redovito gledajući kako se i ona mijenja s vremenom koje je prolazilo (čast izuzecima).
Srednju školu sam završio sa savršenim ocjenama i odgojem, u stranke nisam išao kao ni obitelj. Tata je kratko bio branitelj (par mjeseci). Ukratko reklo bi se “savršena obitelj Hrvata”.
Moglo bi se reći da su moji s velikom srećom dočekali 90-te. Obiteljski prijatelji bili su brojnih vjera i nacija i nismo diskriminirali. Gledali smo kako ih drugi diskriminiraju i kako se moraju više dokazivati od nas samih. U srednjoj školi sam saznao da ima djece koja po imenu i prezimenu i nekim drugim obilježjima znaju tko je iz koje od tih manjina. Mene nije nikada osobno to pogađalo ali ni dan danas to ne razumijem. Zašto je lakše mrziti druge nego uvažavati sve?
Fakultet sam teže upisao usprkos svim ocjenama. Kasnije sam saznao da su se neki upisivali bez problema s lošim ocjenama. Plaćali smo studij, nije to bilo puno mojima ali taj okus te nepravde je bolio. Faks sam završio na vrijeme. S jako visokim prosjekom, rektorovom nagradom i dva napisana rada objavljena u eminentnim časopisima. Mjesta za karijeru na Sveučilištu ipak nije bilo za mene. Bilo ga je za neke “savršenije od mene”, uglavnom “pravije Hrvate”.
Počeo sam s poduzetništvom u Hrvatskoj. Spoznaja da odmah od početka treba imati računovođu, početni kapital i papirologiju (prostor s ugovorom…) za koju sve skupa treba raditi je bila bolna. Želim privređivati za sebe i državu ali me i u tome tjeraju da se mučim. Zašto? Nije me to zaustavilo, radio sam po čitave dane i pokrenuo proizvodnju. U roku godine zapošljavao sam četiri osobe. Radilo se puno a dragi ljudi s kojima sam radio su sa mnom stvarali. Meni su oni bili zahvalni jer sam ih zaposlio kada nitko drugi nije htio. Radilo se o sjajno sposobnim osobama i ja sam čak bio zahvalan drugima što ih nisu zaposlili. Problemi su počeli s prvom inspekcijom koja nam je stigla. Znate onu kada netko traži “dlaku u jajetu”? To su meni tražili i našli. Inspekcija je bila kao streljački vod, prema meni su se ponašali kao na suđenju a zamislite tražili i ručak i kave. Nebitno o čemu se radi. Prva kazna. Druga inspekcija. Druga kazna. Potom greska računovođe za koju opet ide meni kazna.
Prokuhalo je u meni. Htio sam firmu držati radi radnika koje sam zavolio kao obitelj ali nisam više mogao. Nisam spavao dobro. Znao sam da tako više ne mogu. Kako sam izvozio često sam sa svojim kupcima pričao i oni su mi se čudili da želim tako raditi. Tada sam donio odluku. Zatvoriti firmu, otvoriti vani i preseliti se.
U roku od pola godine vani život mi se preporodio. Država ti pomaže, cijenjen si, posluješ bez problema. Prvu inspekciju koju sam imao najavili su mi mjesec dana ranije. Pronađene sitnice koje nisu bile usklađene su mi ukazali i pomogli da ih ne radim. Nije bilo kazne! Računovodstva gotovo i nema dok ne pređete određenu zaradu i sve je toliko jednostavno da mi to gotovo nije bilo jasno. Radim isti posao a zarađujem deset puta više. To je realnost. U zadnje vrijeme upoznao sam liječnika iz Zagreba koji je tu došao i koji govori gotovo iste stvari samo iz svoje branše. Prema nama kao strancima nema diskriminacije, živimo u društvu koje cijeni rad a uopće ne znam tko je kakve političke afiliacije niti koga to ovdje uopće zanima. Družim se i s Hrvatima i Srbima i Bosancima i domaćima. Nema neke solidarnosti među nama. Znate zašto? Ne treba je. Ako ste uspješni, uspješni ste a ako niste država pomaže. Jedini koji kopaju po smeću su narkomani tj. oni koji biraju takav život. Nesretni su i ti ljudi ali je teško pomoći onome koji ne želi pomoć.
Zato se vratiti nikad neću. Ovdje se budim i zaspem sretan. Obitelj mi fali, fale mi zagrebačke ulice ali sve manje. Ne idem više niti na Jadran jer sam vidio brojne druge prekrasne lokacije i zemlje u kojima sada uživam. Ljepote koje nisu ništa manje od onih kojima obiluje moja Domovina. Roditelji dolaze k meni a sa zaručnicom, uskoro suprugom, čekam i dijete. Zaručnica nije iz Hrvatske, dijete neće biti Hrvat a i ja ću uskoro dobiti novo državljanstvo.
Što to ovdje imam a u Hrvatskoj nemam. Ljudsko dostojanstvo, priliku da se dokažem i slobodu. Zašto vam onda pišem? Jedino što mi je žao jesu drugi koji ostaju u Hrvatskoj. Nije ovo poziv svima da napuste zemlju nego želja da kažem što je Hrvatskoj potrebno. Nisu to velike investicije izvana, velika INA ili Podravka. Hrvatskoj treba liberalizacija poslovanja za one male poduzetnike jer što god mislili Hrvatska obiluje mladima koji znaju i mogu ali nemaju priliku. Ovdje je takvih na desetke i upravo iz Hrvatske dolaze najsposobniji. Upoznajem ljude iz velikog broja europskih zemalja koji su ovdje došli ali najviše je onih iz Hrvatske koji rade najplaćenije poslove i vode svoje firme.
Hrvatska ako želi opstati treba sljedeće. Ne treba poduzetnicima ni smanjenje poreza, i to se može podnijeti jer su mladi u Hrvatskoj sposobni. Treba ukinuti birokraciju i olakšati poslovanje. Treba donijeti zakon po kojem će se firma osnovati u roku jedan dan a da za izostanak toga odgovaraju suci trgovačkog suda i ostali u birokraciji. Treba ukinuti sva davanja do 150,000 kuna godišnje. Zašto toliko? Zato što se s time može osigurati jedna dobra plaća i jedna prosječna, unajmiti prostor i kupovati osnovnu opremu. Taj iznos može biti i veći ako se radi o proizvodnji. Treba osigurati da se putem internetskog bankarstva sve može platiti, uključujući i državi s upisivanjem osnovnog bruto iznosa. Da se izbace računovođe ne zato što su loši nego zato što se treba pružiti prilika da zarađujete više a tek onda da ste dužni birokraciji.
Želim reći još nešto. U birokratskom aparatu sam sretao brojne ljude koji su mi pomagali i naporno radili. Nisu u državi svi neradnici ali su i oni koji rade frustrirani jednako kao mi koji smo poduzetnici. Zašto? I tamo se sposobni šikaniraju.
Znate što sam kod računovođa u Hrvatskoj vidio. Oni kažu, izvući ćemo vam novce tu i tu jer je tu zakonska rupa. Dovraga. Kakva je to država koja birokratizira sve pa morate uzimati ljude koji će opet tražiti rupe da vam pomognu. Ne zamjeram im, oni (računovođe) rade svoj posao najbolje što mogu ali to je sve skupa apsurdno.
Gledam vijesti iz Hrvatske i ne razumijem. Čuva se obitelj od “povampirenih homoseksualaca” a mladi nemaju s čim zasnovati obitelj. Priča se o ćirilici a ne o birokraciji i porezima. Nitko ne predlaže poreznu reformu za male. Među političarima nema očito nikoga tko je sam zarađivao za svoj kruh.
Vidim da vaš medij ganjaju zbog Student servisa a nitko se nikad nije zapitao da li su davanja koja morate inače dati jednostavno prevelika za vaš biznis. Zatvoriti, uništiti, kazniti kao da je moto nerazumnih i za Hrvatsku autodestruktivnih političara.
Za mene je kasno. Kao što sam rekao, neću se vratiti. Pišem zbog onih koji ustraju u ostanku. Njih treba spasiti.
Molim da ukoliko imate želju ovo pismo objaviti isto ne potpišete jer ne želim tati i mami priuštiti inspekcije. Oni ne žele napustiti Hrvatsku.
Puno pozdrava iz normalne Europe”.
“Pišem vam iz jedne velike europske zemlje u koju sam se sklonio od neučinkovite i tragično loše Domovine Hrvatske. Želio sam nekome prikazati stvarne probleme zbog kojih mladi bježe iz Hrvatske i koji su doista problemi zašto oni koji mogu biti uspješni biraju alternativu.
Rođen sam u Zagrebu u tom “prokletom komunizmu,” u tridesetim sam godinama i danas uspješan poduzetnik koji s Hrvatskom dijeli jedino sjećanja i obitelj (roditelje) koje sam ostavio. Vratiti se vjerojatno nikad neću o čemu nešto kasnije.
Živio sam u obiteljskom okruženju s visokim radnim navikama, otac obrtnik bio je uspješan u poslu pa je i majka ostavila državni posao da mu se pridruži. Uvijek smo davali manje sretnima od nas čemu nas je učio katoličko-kršćanski odgoj ali i osjećaj solidarnosti. U Crkvu smo išli redovito gledajući kako se i ona mijenja s vremenom koje je prolazilo (čast izuzecima).
Srednju školu sam završio sa savršenim ocjenama i odgojem, u stranke nisam išao kao ni obitelj. Tata je kratko bio branitelj (par mjeseci). Ukratko reklo bi se “savršena obitelj Hrvata”.
Moglo bi se reći da su moji s velikom srećom dočekali 90-te. Obiteljski prijatelji bili su brojnih vjera i nacija i nismo diskriminirali. Gledali smo kako ih drugi diskriminiraju i kako se moraju više dokazivati od nas samih. U srednjoj školi sam saznao da ima djece koja po imenu i prezimenu i nekim drugim obilježjima znaju tko je iz koje od tih manjina. Mene nije nikada osobno to pogađalo ali ni dan danas to ne razumijem. Zašto je lakše mrziti druge nego uvažavati sve?
Fakultet sam teže upisao usprkos svim ocjenama. Kasnije sam saznao da su se neki upisivali bez problema s lošim ocjenama. Plaćali smo studij, nije to bilo puno mojima ali taj okus te nepravde je bolio. Faks sam završio na vrijeme. S jako visokim prosjekom, rektorovom nagradom i dva napisana rada objavljena u eminentnim časopisima. Mjesta za karijeru na Sveučilištu ipak nije bilo za mene. Bilo ga je za neke “savršenije od mene”, uglavnom “pravije Hrvate”.
Počeo sam s poduzetništvom u Hrvatskoj. Spoznaja da odmah od početka treba imati računovođu, početni kapital i papirologiju (prostor s ugovorom…) za koju sve skupa treba raditi je bila bolna. Želim privređivati za sebe i državu ali me i u tome tjeraju da se mučim. Zašto? Nije me to zaustavilo, radio sam po čitave dane i pokrenuo proizvodnju. U roku godine zapošljavao sam četiri osobe. Radilo se puno a dragi ljudi s kojima sam radio su sa mnom stvarali. Meni su oni bili zahvalni jer sam ih zaposlio kada nitko drugi nije htio. Radilo se o sjajno sposobnim osobama i ja sam čak bio zahvalan drugima što ih nisu zaposlili. Problemi su počeli s prvom inspekcijom koja nam je stigla. Znate onu kada netko traži “dlaku u jajetu”? To su meni tražili i našli. Inspekcija je bila kao streljački vod, prema meni su se ponašali kao na suđenju a zamislite tražili i ručak i kave. Nebitno o čemu se radi. Prva kazna. Druga inspekcija. Druga kazna. Potom greska računovođe za koju opet ide meni kazna.
Prokuhalo je u meni. Htio sam firmu držati radi radnika koje sam zavolio kao obitelj ali nisam više mogao. Nisam spavao dobro. Znao sam da tako više ne mogu. Kako sam izvozio često sam sa svojim kupcima pričao i oni su mi se čudili da želim tako raditi. Tada sam donio odluku. Zatvoriti firmu, otvoriti vani i preseliti se.
U roku od pola godine vani život mi se preporodio. Država ti pomaže, cijenjen si, posluješ bez problema. Prvu inspekciju koju sam imao najavili su mi mjesec dana ranije. Pronađene sitnice koje nisu bile usklađene su mi ukazali i pomogli da ih ne radim. Nije bilo kazne! Računovodstva gotovo i nema dok ne pređete određenu zaradu i sve je toliko jednostavno da mi to gotovo nije bilo jasno. Radim isti posao a zarađujem deset puta više. To je realnost. U zadnje vrijeme upoznao sam liječnika iz Zagreba koji je tu došao i koji govori gotovo iste stvari samo iz svoje branše. Prema nama kao strancima nema diskriminacije, živimo u društvu koje cijeni rad a uopće ne znam tko je kakve političke afiliacije niti koga to ovdje uopće zanima. Družim se i s Hrvatima i Srbima i Bosancima i domaćima. Nema neke solidarnosti među nama. Znate zašto? Ne treba je. Ako ste uspješni, uspješni ste a ako niste država pomaže. Jedini koji kopaju po smeću su narkomani tj. oni koji biraju takav život. Nesretni su i ti ljudi ali je teško pomoći onome koji ne želi pomoć.
Zato se vratiti nikad neću. Ovdje se budim i zaspem sretan. Obitelj mi fali, fale mi zagrebačke ulice ali sve manje. Ne idem više niti na Jadran jer sam vidio brojne druge prekrasne lokacije i zemlje u kojima sada uživam. Ljepote koje nisu ništa manje od onih kojima obiluje moja Domovina. Roditelji dolaze k meni a sa zaručnicom, uskoro suprugom, čekam i dijete. Zaručnica nije iz Hrvatske, dijete neće biti Hrvat a i ja ću uskoro dobiti novo državljanstvo.
Što to ovdje imam a u Hrvatskoj nemam. Ljudsko dostojanstvo, priliku da se dokažem i slobodu. Zašto vam onda pišem? Jedino što mi je žao jesu drugi koji ostaju u Hrvatskoj. Nije ovo poziv svima da napuste zemlju nego želja da kažem što je Hrvatskoj potrebno. Nisu to velike investicije izvana, velika INA ili Podravka. Hrvatskoj treba liberalizacija poslovanja za one male poduzetnike jer što god mislili Hrvatska obiluje mladima koji znaju i mogu ali nemaju priliku. Ovdje je takvih na desetke i upravo iz Hrvatske dolaze najsposobniji. Upoznajem ljude iz velikog broja europskih zemalja koji su ovdje došli ali najviše je onih iz Hrvatske koji rade najplaćenije poslove i vode svoje firme.
Hrvatska ako želi opstati treba sljedeće. Ne treba poduzetnicima ni smanjenje poreza, i to se može podnijeti jer su mladi u Hrvatskoj sposobni. Treba ukinuti birokraciju i olakšati poslovanje. Treba donijeti zakon po kojem će se firma osnovati u roku jedan dan a da za izostanak toga odgovaraju suci trgovačkog suda i ostali u birokraciji. Treba ukinuti sva davanja do 150,000 kuna godišnje. Zašto toliko? Zato što se s time može osigurati jedna dobra plaća i jedna prosječna, unajmiti prostor i kupovati osnovnu opremu. Taj iznos može biti i veći ako se radi o proizvodnji. Treba osigurati da se putem internetskog bankarstva sve može platiti, uključujući i državi s upisivanjem osnovnog bruto iznosa. Da se izbace računovođe ne zato što su loši nego zato što se treba pružiti prilika da zarađujete više a tek onda da ste dužni birokraciji.
Želim reći još nešto. U birokratskom aparatu sam sretao brojne ljude koji su mi pomagali i naporno radili. Nisu u državi svi neradnici ali su i oni koji rade frustrirani jednako kao mi koji smo poduzetnici. Zašto? I tamo se sposobni šikaniraju.
Znate što sam kod računovođa u Hrvatskoj vidio. Oni kažu, izvući ćemo vam novce tu i tu jer je tu zakonska rupa. Dovraga. Kakva je to država koja birokratizira sve pa morate uzimati ljude koji će opet tražiti rupe da vam pomognu. Ne zamjeram im, oni (računovođe) rade svoj posao najbolje što mogu ali to je sve skupa apsurdno.
Gledam vijesti iz Hrvatske i ne razumijem. Čuva se obitelj od “povampirenih homoseksualaca” a mladi nemaju s čim zasnovati obitelj. Priča se o ćirilici a ne o birokraciji i porezima. Nitko ne predlaže poreznu reformu za male. Među političarima nema očito nikoga tko je sam zarađivao za svoj kruh.
Vidim da vaš medij ganjaju zbog Student servisa a nitko se nikad nije zapitao da li su davanja koja morate inače dati jednostavno prevelika za vaš biznis. Zatvoriti, uništiti, kazniti kao da je moto nerazumnih i za Hrvatsku autodestruktivnih političara.
Za mene je kasno. Kao što sam rekao, neću se vratiti. Pišem zbog onih koji ustraju u ostanku. Njih treba spasiti.
Molim da ukoliko imate želju ovo pismo objaviti isto ne potpišete jer ne želim tati i mami priuštiti inspekcije. Oni ne žele napustiti Hrvatsku.
Puno pozdrava iz normalne Europe”.
napisao sam komentar na pismo koje je objavio Jack Sparrow,ali mu se nije svidjelo što sam napisao,pa sam sve izbrisao....
edit na edit
edit na edit
Razumijem ja tebe mičurin i sta si prošao.
Samo poanta pisma nije to sta si ti shvatio.
Samo poanta pisma nije to sta si ti shvatio.
Slične teme
