Vutrasi moji, da vam javim da sam imao prometnu nesrecu u kojoj sam pukom srecom izvukao zivu glavu. Dozivio sam veci šok nego tjelesne ozljede...trebat ce mi vremena da se oporavim od svega i trenutno mi nije do nicega...necu u detalje jer nije ni vrijeme ni mjesto, vratit cu se na ono zbog cega smo ovdje - zbog growanja.
Koji ste pratili znate da je ovaj dnevnik poceo u veselom tonu, a zavrsit ce tek tolko da zavrsi. Biljke su jos uvijek zive, zadnjih dana su prepustene same sebi na milost i nemilost.
Fali im svega i svacega,lisce je zuto, flekavo, svakakvo... przile su se ispod prenisko spustene lampe, itd itd. Zadnji put kad sam ih vidio vec sam primjetio nedostatak necega, sad je to puno vise napredovalo.
Mjesaju mi se emocije, sretan sam jer sam ziv, tuzan jer mi se to uopce dogodilo, tuzan jer necu ovaj dnevnik zavrsiti onako kako sam ja to zamislio i tuzan jer je 20.04. a ja ga necu proslaviti ko prijasnjih godina.
Sutra cu staviti slike bez HPS-a da vidite sami kakva je situacija pa da zajednickim snagama pokusamo to dovesti do kraja, jer ja nemam volje istrazivati sta je sad najbolje za njih i koji je postupak najbolji do kraja- a bilo bi mi drago dovesti to do kraja jer nema jos puno pa da ne ispadne da je onaj trud sa pocetka bio uzaludan...