Noćas sam imao najjači lucidni u životu.
Hodam jednom ulicom u svom gradu, tu se našao jedan štand s vočem. Pitao sam prodavačicu da li mi može reči koji je danas dan, ona je mislila da ju zajebavam ali svejedno mi je rekla da je četvrtak, uzeo sam novine na tom istom štandu i ne sjećam se da sam mogao čitati ali dobio sam utisak kao da isto piše da je četvrtak. Zatim sam se našao u nekom podzemnom restoranu ili tako nešto, idem hodnikom i pitam lika koji je danas dan, lik se samo nasmije i produži. Imao sam cjelo vrijeme dojam da se nalazim oko tri dana unazad - u prošlosti, i potpuno sam znao da sanjam to sve, i mislio sam da to sanjam u ponedjeljak, znači tri dana u budućnosti. Išao je još jedan lik i pitao sam ga koji je dan, on je rekao 22. četvrtak (sad je 13.12 subota :|). Zatim sam ušao kroz vrata gdje je bila tabla exit, i tu je samo jedan mali prostor sa ljestvama koje vode prema površini, uspinjao sam se njom kao neki lik s igrice, nisam vidio ruke i noge, samo sam klizio prema gore, a ljestve su jako brzo prolazile (kao u igrici far cry), i nađem se gore i otvorim poklopac pa izađem, nađem se u nekoj nepoznatoj ulici, s desne strane nalazila se neka cvječara i uđem u nju, tu ugledam neke kolute sa žicom i počinjem navlačiti to, tad mi prodavačica nešto izmulja i reče da se to dobro prodaje u zadnje vrijeme, pitao sam ju koji je dan, onda je rekla četvrtak, nasmije se i pitame ono u stilu "šta zbunjen si malo?" - ja kažem da, pogubio sam se
, zatim potražim neki papir i olovku da zapišem da je četvrtak, nađem mali komadić papira i zelenu bojicu, tad više nikoga nije bilo u cvječari osim mene, i prislonim papirić na zid i počnem pisati četvrtak, napišem Č, zatim prvo tri horizontalne crtice od E pa onda vertikalnu, malo sam se mučio, i nekako napisao i spremio u čep papirić. Izađem van, hodam lijevom stranom ceste, pogledam kroz izlog, tu je neki brijač/šišać radio, i razmišljam cjelo vrijeme kako je sve realno i fascinantno, čak i bolje nego reala. Produžim dalje, svijestan da cijelo vrijeme sanjam ali i misleći da se nalazim u svojoj prošlosti, želio sam ići spavati s namjerom da se probudim u svom normalnom vremenu. Nisam se usudio ići k sebi doma da ne susretnem sebe koji sanja i nekog drugog od mojih. I neznam kud sam otišao, uđem u neku građevinu, prozujim pokraj portira da me ne stigne ništa pitati i uđem u lift, stisnem tipku i lift se zatvori i krene prema gore, prođe mirno 2 kata zatim su se pojavile neke anomalije u radu, počeo se tresti i jako brzo ići prema gore, ja sam se našao na podu kako ležim, s desne strane su mi bila vrata od lifta, a s lijeve nakošeni prozor sa spuštenim žaluzinama, i gledam ja taj prozor (ne razmišljajuči baš šta radi prozor u liftu, i još to nakošen na kosom zidu) i počinje mi se spavati i zaspim / probudim se u ovom svijetu (a lift je baš došao do cilja i vrata su se počela otvarati), onda kad sam se probudio shvatio sam da je taj prozor u liftu bio isti ovaj tavanski prozor ispod kojeg spavam, i nalazio se na istoj udaljenosti i kosini od mene dok sam ležao na podu od lifta i dok sam se probudio u krevetu. I shvatim da nije ponedjeljak nego subota - dan između četvrtka i ponedjeljka oko kojih je bila dvojba, makar mi je onaj lik rekao da je 22. četvrtak (u to nisam siguran baš šta je rekao, a i dok sam zapisivao na papirić koji je dan odbio sam zapisati 22. (jer trebao je biti 11. četvrtak, a možda je i rekao 11).