Da ne pretjeramo sa spikom, kako se ne moze pretjerati
Da se ne lazemo, svi mi to volimo, sve je to bajno i krasno. Naduvas se i stvaras sebi svoj sopstveni svemir, spoznajes, shvatas, dolazis do ideja, i koliko god imao godina, snjom mozes uvijek da dogradis svoju licnost, naravno u pozitivnom smislu. Divno. Medjutim postoji i onaj drugi svijet. Nazovimo ga " stvarnost ", mada je i stvarnost individualan pojam i za svakog pojedinca je stvarnost ono sto on zeli da vidi kao stvarnost ali ipak je bitno drzati balans izmedju ta dva svijeta.
Ljudi smo i snosimo odgovornosti za nas i ljude oko nas. Moramo ici na posao, zaradjivati za zivot, djecu, porodicu, za nas same uostalom i za taj luksuz koji nam omogucava da stvaramo sopstveni svemir. Suprug i ja pusimo uglavnom svaki dan. Stim da nikada ili jako rijetko zapalimo preko dana. Uglavnom obavimo sve sto nas slijeduje kao odgovorne ljude, zaposlenike, roditelje, prijatelje. Posao, djeca, skola, vrtic, spremanje rucka, spremanje stana, kupovina i sl. pa tek onda relaksiranje i ulazak u nas svijet. Sve to jesu pravila koja su nam nametnuta kroz drustvo, ali bitno je takodje pokazati odgovornost i obavezu prema zivotu koji zivimo. Makar ja tako mislim. Ta dva svijeta su dvije krajnosti izmedju koji se prosto mora naci balans u suprotnom ce jedan svijet trpjeti
Kastaneda to dobro prenosi u svojim knjigama, posebno u knjizi " odvojena stvarnost " , Gdje Don Juan zivi iskljucivo svoj " imaginarni " svijet, ne preuzima odgovornost i obaveze prema drustvu i okolini a Kastaneda je tada jos uvijek taj koji zeli da drzi balans.
Zelim da kazem, nije bitno koliko duvamo i da li cemo postati imuni na vutru, bitno je prihvatiti da nas duvanje ipak pomalo koci da budemo potpuno prisutni u stvarnosti i bitno je znati da li to zelimo ili ne. Sve je licni izbor svakog pojedinca, ja licno sam za Balansiranje.
Toliko&Peace