E ovako ljudi, ne znam kako ćete gledat na ovo al tako je kako je, imam 18 godina i prije par dana sam shvatio par stvari i uradio neke, NADAM SE, dobre stvari.
Znači, živio sam nekim životom gdje je sve bilo rutina, škola, kuća, izlazci i pušenje trave svaki drugi dan. Imao sam 2 jarana s kojim furam još od osnovne škole i stvarno smo prošli puno stvari zajedno i do neki dan bi primio metak za jednog od njih ( vjerujem i oni za mene ) , al' u ponedjeljak sam psihološki popustio i to mi je sve došlo glave ( posebno mislim na travu ), nije se desilo ništa loše, al' jednostavno nisam mog'o više da držim taj tempo i taj način gdje se sve svodi na travu i priču o tome. Oni su počeli prije mene, još u osmom razredu a ja prije nekih pola godine.
Ti momci nisu loši, dobra su škola, ocjene u redu. Ja sam to društvo odbacio u ponedjeljak, nisam se posvadj'o, jednostavno sam reko da ne mogu više i da nije u redu.
Znam sad kako vi mislite, ovako onako, al' način na koji mi se život okrenuo od početka pušenja trave je nevjerovatan, na loše. To apsolutno nije dobro, taj način života MI nije uopšte primamljiv..
Kako koji dan od ponedjeljka prolazi ja sve dublje padam u depresiju.. ne znam zbog čega, trava mi se ne puši al' mi je svakim danom sve lošije, nešto zbog saznanja da više nema izlazaka, motora i furanja po bazenima i tih stvari, a opet sa druge strane znam da sam uradio dobru stvar, jer vjerujem da iz te priče nema izlaza osim ako ne odbaciš društvo.
Pokušavao sam prestati sa travom barem na kratko vrijeme al nisam uspio samim tim što sam u društvu gdje se puši.
Ne znam šta da radim, osjećam se lošije nego kad sam je uzimao..
I da, svjestan sam da moja priča nije društveno, forumski, prihvatljiva al' molio bih koji pametan komentar na ovo sve..
Znači, živio sam nekim životom gdje je sve bilo rutina, škola, kuća, izlazci i pušenje trave svaki drugi dan. Imao sam 2 jarana s kojim furam još od osnovne škole i stvarno smo prošli puno stvari zajedno i do neki dan bi primio metak za jednog od njih ( vjerujem i oni za mene ) , al' u ponedjeljak sam psihološki popustio i to mi je sve došlo glave ( posebno mislim na travu ), nije se desilo ništa loše, al' jednostavno nisam mog'o više da držim taj tempo i taj način gdje se sve svodi na travu i priču o tome. Oni su počeli prije mene, još u osmom razredu a ja prije nekih pola godine.
Ti momci nisu loši, dobra su škola, ocjene u redu. Ja sam to društvo odbacio u ponedjeljak, nisam se posvadj'o, jednostavno sam reko da ne mogu više i da nije u redu.
Znam sad kako vi mislite, ovako onako, al' način na koji mi se život okrenuo od početka pušenja trave je nevjerovatan, na loše. To apsolutno nije dobro, taj način života MI nije uopšte primamljiv..
Kako koji dan od ponedjeljka prolazi ja sve dublje padam u depresiju.. ne znam zbog čega, trava mi se ne puši al' mi je svakim danom sve lošije, nešto zbog saznanja da više nema izlazaka, motora i furanja po bazenima i tih stvari, a opet sa druge strane znam da sam uradio dobru stvar, jer vjerujem da iz te priče nema izlaza osim ako ne odbaciš društvo.
Pokušavao sam prestati sa travom barem na kratko vrijeme al nisam uspio samim tim što sam u društvu gdje se puši.
Ne znam šta da radim, osjećam se lošije nego kad sam je uzimao..
I da, svjestan sam da moja priča nije društveno, forumski, prihvatljiva al' molio bih koji pametan komentar na ovo sve..