@Cvele11
Ne znam gdje si ti i gdje je ovo slikano (niti me zanima), ali to mjesto je prometno k'o autobusni kolodvor! Bježi od tamo dok možeš!
Slika je mala i slabo se vidi, ali po onome što se vidi tu zna biti dosta prometno. Nebitno je da li su ljudi ili životinje, u oba slučaja će nasad nastradati, a ovisno o ljudima možda i ti skupa sa nasadom.
Kažeš da ti je prvi put?
Ja sam odrastao uz Dunav, moje društvo i ja smo prošli hektare i hektare šuma uz Dunav tokom djetinjstva. Nigdje, ali baš nigdje nisi mogao otići a da te netko nije vidio. Bilo lugar, lovac, ribič ili netko drugi iz sela. Čak i na lokacijama 10-15km udaljenim od najbližeg naselja naletit ćeš na nekoga. A ljudi koji se kreću prirodom imaju oko za takve stvari, iz daleka vide ono što ti ne vidiš dok stojiš pored toga, a kamoli da neće primijetiti kultivirani komad zemlje nasred livade. Neki će ti uništiti nasad za tvoje dobro, drugi će pričekati dok dozri, a treći će obavijestiti drugove iz stanice. Vjerovatno te do sad vidjelo dvoje-troje ljudi koje ti nisi
Ne smiješ zaboraviti ni životinje. Jeleni obožavaju vutru a svinje će ti pomoći u okopavanju. Jesi li možda vidio njihove tragove? Znaš li ih prepoznati?
Nije da te plašim, ali prihvati savjete koje si dobio prije mog posta i seli se od tamo što prije.
Jedna zanimljiva pričica za kraj:
Prije par godina mi je bilo dosta svih oko sebe pa sam odlučio maknuti se na nekoliko dana. Uzeo sam šator, vreću i par sitnica i krenuo... Na kraju šumskog puta parkirao sam auto, dva ili tri sata sam se probijao dalje kroz šumu, što dalje od civilizacije (i prema karti je stvarno samo divljina) i cesta. Konačno sam našao mjesto, vrlo slično ovom tvom, postavio šator, zapalio vatru pa poslije i pljugu... Uživao sam u prirodi, svježem zraku i zvukovima okoline. Spavao sam kao nikad dosad...
Ujutro me probudila vika i cika izletnika koji su postavljali kamp u blizini. Eto toliko o mjestu gdje nitko ne dolazi...
Čuvaj glavu!