Evo par dana traje pauza,a već sinoć je pao prvi ludački san
Kao nalazim se na nekoj plaži,grad me podsjeća na Majami
a ekipa broji barem 20 ak članova. Ne poznajem nikoga,ali savršeno komuniciramo i sjajno se provodimo....svi skaču,igraju,pjevaju...nad žarom se okreće prasence,a ja uz njega klečim na koljenima
I odjednom,ispod praseta a tik uz žar,na pijesku nagomilana hrpa perfektno usitnjene trave.... I odjednom,u rukama mi se nadje ogromna rizla
"Xajde bre da smotam jedan,svima će prijati po dim uz prasence" - pomislih ja!
Počeh da ga motam,napunih jednu topčinu ala Kohiba,i dugačak i debeo....i taman kad sam htio da oližem rizlu da bih ga spojio,kad ono....neki lik,jedan iz one gomile,dodje do mene,kleknu na koljena i upita me:
- Šta ti je to ???
- Pa vidiš da je vutra- odgovorih mu...
- A vidim vidim,ali ti je taj džoint mnogo loš!!!
- Šta loš junače,vidi ga kakav je,perfektan....tompus mu nije ravan
- Ma ne svidja se to meni,ja ću da napravim bolji....
I zgrabi mi džoint,i stade da mi ga otima!!! ohno
- Šta raaaaaadiš to ludače jedaaaaaannn- urlam ja ko lud,a otimamo se za džoint kao za kobasicu......samo čekam kada će da pukne,al ovaj ne puca....
Tamo ovamo,tamo ovamo,otimamo se mi kao blesavi,muzika trešti,svi skaču.....i odjednom ono pečenje poče da prska saftom i opeče me...skočih ja ko jarac iiiiii PROBUDIH SE
Xaxaxax,legendarno.... ima li na forumu kakav Frojd da mi rastumači ovo....za čim više patim,pečenjem ili džoksom ????