FILOZOFIRAONICA - Filozofija i ostale discipline s preprekama
- Začetnik teme Papa Romeo
- Datum pokretanja
Sjedimo moja draga i ja kod jednog našega iznimno inteligentnog prijatelja.
Ego mi ne dopušta da drugoga držim pametnijim od sebe, ali on je jedan od rijetkih slučajeva, gdje se i ego brzo složio. Tip je enciklopedija znanja ama baš svega i ama baš svačega.
Rekao bih da je moj prijatelj tipičan predstavnik vremena, koje će doći kad vrijeme u kojemu živimo dovoljno uznapreduje. Sofisticirana baza znanja koja ima odgovor na sve, a prekidač od svjetla sam sebi promijeniti ne zna. Ono, doslovno. Intelekt ga gura da pronikne u sve i u svemu traži logiku. Onda sebi zajebe život, jer nije osjetio što treba napraviti.
Gdje je pamet, tu je obično i knjiga, a kod njega je cijela gradska biblioteka. Random nabacana na sve strane. I na stolu toga dana, mala knjižica o sv. Augustinu. Za moju temu je od sv. Augustina važno to, kako se za njega tvrdi da je izrekao sljedeće.
- Ne spoznajem da bih vjerovao, nego vjerujem da bih spoznao.
E sad, kako sam ga ja shvatio, sv. Augustin nam time želi reći sljedeće.
Sve spoznaje koje je on dobio (a pretpostavljam da pritom misli prvenstveno na duhovne), je dobio na način da je prvo vjerovao u to, a potom spoznao, kako je to u što vjeruje, duboka istina.
I sad, kad čovjek malo razmisli o tome, valjda je to isto ono što kažu popovi, kad kažu "Blago onima koji vjerovaše, a ne vidješe".
To nam dalje znači, od poštena vjernika se očekuje da u nešto vjeruje, pa će zauzvrat biti blagoslovljen spoznajom, da je to u što vjeruje, duboka istina.
I to vam je ono što je mene, braćo moja mila, cijeloga života "bolo u oči" po pitanju vjere.
Naime, ja sam inteligentno biće koje shvaća i razumije. Meni je taj način prihvaćanja bilo čega bez iznimke, pa tako i Vjere, jednostavno - duboko naopak. Ja uopće nisam u mogućnosti povjerovati u nešto, ako to prethodno ne shvatim. I kako ću onda povjerovati u priče o Adamu i Evi, kad ikakvog napora vidim ogromne šupljine u svim pričama koje mi se nude. A nikoga da pravilno objasni.
Istovremeno, trebao bih povjerovati, da bih posljedično bio blagoslovljen spoznajom.
To za mene nije bilo moguće.
____________________
Blagoslov kojega sam ja iskusio, krenuo je iz sasvim suprotnoga smjera. Ja sam uspio Krista prvo shvatiti, a tek naknadno sam Ga prihvatio. O prihvaćanju ne mogu, jer bi to bila čista Vjera. Ali o shvaćanju mogu, jer je to onda moje osobno logičko prosuđivanje, koje se može možda smatrati šizofrenijom ili filozofijom, ali nikako Vjerom.
Elem, kao što vidjeste, Krist je za mene višeslojan lik, a na ovome Forumu ću koristiti isključivo jedan dio Njegove veličine, a to je Krist kao filozof.
Vjera je Katoličanstvo. Ili Kršćanstvo, kakogod. O tome neću. Govorim isključivo o filozofiji, koja se krije iza riječi Krista čovjeka.
To onda podrazumijeva i da se Njegova misao tretira sa istim poštovanjem, uvažavanjem i respektom, kao što će se uvažiti riječi (ako ih se spomene) Immanuela Kanta, Platona ili Zaratustre. Nek pobijedi bolji.
A to onda znači da su Pravila zadovoljena.
Jerbo, ako pokušaj povezivanja filozofske misli čovječanstva, usporedba i analiza, uključivši pritom i samoga Krista filozofa nije čista filozofija, onda - a što to jest?
Ego mi ne dopušta da drugoga držim pametnijim od sebe, ali on je jedan od rijetkih slučajeva, gdje se i ego brzo složio. Tip je enciklopedija znanja ama baš svega i ama baš svačega.
Rekao bih da je moj prijatelj tipičan predstavnik vremena, koje će doći kad vrijeme u kojemu živimo dovoljno uznapreduje. Sofisticirana baza znanja koja ima odgovor na sve, a prekidač od svjetla sam sebi promijeniti ne zna. Ono, doslovno. Intelekt ga gura da pronikne u sve i u svemu traži logiku. Onda sebi zajebe život, jer nije osjetio što treba napraviti.
Gdje je pamet, tu je obično i knjiga, a kod njega je cijela gradska biblioteka. Random nabacana na sve strane. I na stolu toga dana, mala knjižica o sv. Augustinu. Za moju temu je od sv. Augustina važno to, kako se za njega tvrdi da je izrekao sljedeće.
- Ne spoznajem da bih vjerovao, nego vjerujem da bih spoznao.
E sad, kako sam ga ja shvatio, sv. Augustin nam time želi reći sljedeće.
Sve spoznaje koje je on dobio (a pretpostavljam da pritom misli prvenstveno na duhovne), je dobio na način da je prvo vjerovao u to, a potom spoznao, kako je to u što vjeruje, duboka istina.
I sad, kad čovjek malo razmisli o tome, valjda je to isto ono što kažu popovi, kad kažu "Blago onima koji vjerovaše, a ne vidješe".
To nam dalje znači, od poštena vjernika se očekuje da u nešto vjeruje, pa će zauzvrat biti blagoslovljen spoznajom, da je to u što vjeruje, duboka istina.
I to vam je ono što je mene, braćo moja mila, cijeloga života "bolo u oči" po pitanju vjere.
Naime, ja sam inteligentno biće koje shvaća i razumije. Meni je taj način prihvaćanja bilo čega bez iznimke, pa tako i Vjere, jednostavno - duboko naopak. Ja uopće nisam u mogućnosti povjerovati u nešto, ako to prethodno ne shvatim. I kako ću onda povjerovati u priče o Adamu i Evi, kad ikakvog napora vidim ogromne šupljine u svim pričama koje mi se nude. A nikoga da pravilno objasni.
Istovremeno, trebao bih povjerovati, da bih posljedično bio blagoslovljen spoznajom.
To za mene nije bilo moguće.
____________________
Blagoslov kojega sam ja iskusio, krenuo je iz sasvim suprotnoga smjera. Ja sam uspio Krista prvo shvatiti, a tek naknadno sam Ga prihvatio. O prihvaćanju ne mogu, jer bi to bila čista Vjera. Ali o shvaćanju mogu, jer je to onda moje osobno logičko prosuđivanje, koje se može možda smatrati šizofrenijom ili filozofijom, ali nikako Vjerom.
Elem, kao što vidjeste, Krist je za mene višeslojan lik, a na ovome Forumu ću koristiti isključivo jedan dio Njegove veličine, a to je Krist kao filozof.
Vjera je Katoličanstvo. Ili Kršćanstvo, kakogod. O tome neću. Govorim isključivo o filozofiji, koja se krije iza riječi Krista čovjeka.
To onda podrazumijeva i da se Njegova misao tretira sa istim poštovanjem, uvažavanjem i respektom, kao što će se uvažiti riječi (ako ih se spomene) Immanuela Kanta, Platona ili Zaratustre. Nek pobijedi bolji.
A to onda znači da su Pravila zadovoljena.
Jerbo, ako pokušaj povezivanja filozofske misli čovječanstva, usporedba i analiza, uključivši pritom i samoga Krista filozofa nije čista filozofija, onda - a što to jest?
Moderator - osoba koja, u vecini slucajeva, dobrovoljno, pri cistoj svijesti i zdravoj pameti, preuzima na sebe obavezu, da svojim trudom i zalaganjem uredjuje i doprinosi kvalitetu objekta.
U zavisnosti od stepena obrazovanja, moderatore nekog internet foruma, dijelimo na obrazovane i neobrazovane.
Obrazovani su inteligentniji i svjesni odgovornosti koju su sami sebi nametnuli, a samim tim uzivaju u toj obavezi.
Neobrazovani su manje inteligentni i smatraju da clanovi foruma moraju ciniti sve, da sam moderator nema potrebe, bilo sta, ciniti. Takvim moderatorima je bitno samo zvanje "moderator" utisnuto bijelim slovima na zelenoj pravougaonoj podlozi ispod profilne slicice.
Moderatore mozemo definisati i psihoanalizom, pa se za iste moze reci da su "zdravi" a ima i onih sa "sifrom"..,
Po ulozenom trudu, pasivne i aktivne.
Po vremenu, sam pojam "moderator" je trajne kategorije, za razliku od prolaznosti osobe koja se krije pod tim pojmom. Ispracali stare, docekivali nove
Imam filing da bih mogao napisati studiju na temu "moderator"
Imam filing da bih mogao napisati studiju na temu "moderator"
Imas problem sa moderatorima ????
Nema potrebe pisati studiju ,osim ako nisi moderator haha
Nevjerovatno je koliko ustvari mogu osjetiti mrznju prema moderima od pojedinih clanova.
Znaci ne losu vibru ...nego fucking mrznju.Strasan osjecaj.
Pa daj se javite Genji mozda vas primi u modere majku mu.
Nisam imao pojma da je to toliko omrazena titula...fuck a opet ste ljubomorni koji krc.
ne ra zu mi jem
Nadam se da si shvatio da je sala u pitanju, malo neslana jest, al morao sam malko 
Ti si jako fini gospodin. Pisem studiju na temu opa cupa.
Ustvari dvije. "Opa" moze da se izfilozofira do jaja, a "Cupa" isto tako.
Salu nastranu. Bilo je prepotentnih moderatora, otkako sam clan ovog divnog foruma, a sada su uglavnom cool likovi.
Ti si jako fini gospodin. Pisem studiju na temu opa cupa.
Ustvari dvije. "Opa" moze da se izfilozofira do jaja, a "Cupa" isto tako.
Salu nastranu. Bilo je prepotentnih moderatora, otkako sam clan ovog divnog foruma, a sada su uglavnom cool likovi.
Drugar, izvrsni ste. Nema vas Balkan. Ozbiljno.
Vezano uz pojam pozitivne diskriminacije, dodao bih još nešto svojih misli. Krenuo sam od izvrsnoga odgovora meni osobno, od strane @ opacupa, pa sam se prebacio na diskusiju između @ romea i @ jesam.
I onda sam zaključio ovako.
Prvo, pozitivna diskriminacija je tekovina civiliziranog društva i trebala bi postojati. U stvari, dublje to ide, od civilizacije. Dok je duša stanovala u ljudima, to su oni znali sami od sebe. Danas su pomalo zaboravili, a i ja, skupa snjima.
Dakle, najbolji primjer svrsishodnosti tog pojma je odnos prema - djeci.
Djeca su skupina unutar zajednice ljudskih bića koja je posebno ranjiva u odnosu na druge, pa im stoga svi drugi obraćaju više pažnje.
Pozitivna diskriminacija na neki uvrnuti način je i kad muž, iako je przica, znade da šamarom ne može sa ženom istjerivati pravdu. Pa se u kavani možda ponekad i potuče, da bi istjerao pravdu. Ali se sa ženom uvijek dogovara. Čovjek zna da je ona inferiorna na šake, pa je pozitivno diskriminira u tom smislu.
Isto tako u suprotnom smjeru žena, ako je lajavica, može pozitivno diskriminirati svojega supruga pa ušutjeti, ako shvati da ovaj više odavno nije u stanju pratiti, što mu žena govori.
Tako da ja mislim da ne moramo razmišljati o smislu postojanja pozitivne diskriminacije, kad nam je ionako od Prirode dana.
Onda bi valjda i ove moderne, novonastale pozitivne diskriminacije, također trebale biti svrsishodne?
E sad, problem je u tome, što opet ništa nije onako, kako nam predstavljaju.
Pratite trag novca, rekli bi detektivi.
Tko je tu profitirao, a tko je tu izgubio.
_________________
I pogledate li malo na taj način na pozitivnu diskriminaciju, vidjet ćete da uvijek isti ljudi plaćaju ceh. Oni obični. Kako ja na paradi u Splitu, tako i Romeo.
S druge strane, svi učesnici takvih događanja, u pravilu dobivaju. I pokretači i oponenti i oni koji su se okupili da izvuku svoju korist od njih.
Zamislite čovjeka, malog obrtnika a moga prijatelja npr., koji u zadnjem očajničkom pokušaju da se izvuče iz teškog sranja, potrefi, pogodi, pa uspije zakupiti prostor koji mu garantira uspjeh, na 100 m od idealne lokacije, pa onda uloži sve to što mu je preostalo da taj prostor sredi i nabavi strojeve i materijal. I zakupi za pola godine.
I onda, 15 dana prije nego otvori, sazna da je upravo u samome centru centra, jedna pozitivno diskriminirana gospođica dobila poticaj od strane države, besplatan prostor i strojeve.
A posao je takav, da nema mjesta za dvoje, npr.
Koga će tu biti briga i tko će odgovarati za činjenicu, što je pozitivno diskriminirana mlada gospođica, pozitivno diskriminiravši mojega prijatelja, vrlo konkretno i vrlo negativno diskriminirala i njegovu djecu? I to, žensku?
Kog vraga ja moram plaćati ceh za gay paradu, kad su im oponenti Crkva i Torcida?
Crkva dobila, Torcida dobila, gejevi dobili, a ja ispaštam?
_______________
Opet je razlika u duhu.
Čovjek vidi dijete i podsvjesno znade (usađeno mu k`o psetu), da na dijete ne može.
Ovo s gejevima čovjek treba shvatiti i prihvatiti. Što ne može, ako duha nema.
Dakle, spojile su mi se dvije stvari o kojima sam govorio, u jednu cjelinu.
Pokušat ću pokazati, na jezičnom čistunstvu u Hrvata, koliko smo degradirali kao ljudi.
Jer, jezik bi svakome narodu trebao biti svetinja. Tako je upravo je odnos prema jeziku lijep primjer koliko smo površniji, nezainteresniji, besmisleniji i jaloviji u svojemu djelovanju.
_________________
Dakle, ne bijaše to u povijesnim mjerilima davno, kad je Hrvatska bila dio AU monarhije.
Bilo to doba umnogome drugačije nego sada, ali je jedna stvar bila ista. Postojali su i književnici i jezikoslovci, koji su se baviili pitanjima jezika, njegove standardizacije, itd.
Tako su ovi stari hrvatski jezikoslovci, iz AU, jednom lupnuli da treba težiti izbjegavanju tuđica. Znači, za svaki pojam pokušati koristiti hrvatski izraz. Ako tog izraza u hrvatskom jeziku nema, onda su tražili da se uradi nešto od sljedećeg:
a) izmisliti novi izraz,
b) posuditi isti taj izraz iz češkoga, a ako ni češki ne pomaže
c) nasloniti se na ruski.
Slična pravila su imali i Česi i Rusi.
Ovo sam napisao po nekom dalekom sjećanju sa sata hrvatskog jezika u srednjoj školi. Postoji ozbiljna mogućnost da lupam neke činjenične gluposti, ali to u cjelini neće smetati smislu, kojega želim izreći.
Posljedice takve odluke su bile ogromne. One su preočite i dan-danas. Zbog tog razloga danas Hrvat govori zrakoplov (zrakom plovi, češki: letalo, ruski: samolet) ali i i nogomet (za razliku od Čeha i Rusa), a ne avion i fudbal. Zbog tog razloga, Hrvati su uspjeli u dobroj mjeri spriječiti (u tome momentu vrlo prijeteću) germanizaciju jezika, a bogme je dobro poslužilo i da se očisti od turskog. U hrvatskome jeziku ne postoje tarabe, ćuskije, ni komšije. Mi imamo ograde, jer njima nešto ograđujemo. Imamo susjede, jer skupa sjedimo jedan do drugoga. I imamo sjekire, kojima siječemo. Branivši se od germanizama, branili smo se i od turcizama.
Dakle, posljedica umovanja nekih pametnih ljudi od prije 100+ godina je to, da ja danas govorim najčistijom verzijom slavenskoga jezika u okruženju. Sjajno i svaka im čast.
A kako sam tim ljudima zahvalan ja, trebao bi im biti zahvalan i svaki Slaven na Balkanu.
_______________________
Hrvatska i danas ima jezikoslovce. Oni su učili povijest, pa su mogli naučiti na koji su način njihovi sjajni prethodnici napravili junačko djelo spašavanja jezika. Pa su i oni nastavili sa jezičnim čistunstvom. Nisam baš pratio promjene u gramatici, pa ne mogu natenane o tome, kako se izmijenila gramatika.
Mogu o implikacijama tih izmjena na običnog čovjeka.
Dakle, kad je moja neznatnost otvorila svoj prvi butik, potrudila se da sve bude po pravilima službe. Uključivši lijepo naznačeno radno vrijeme na ulazu, slovima koja su bila običnome oku čisto vidljiva iz metar udaljenosti.
Onda je došla inspekcija i udarila kaznu. Hrvatski se ne kaže "Radno vrijeme", nego "Djelatno vrijeme".
Bilo je to vrijeme domoljubnog zanosa i nikakva žrtva, uključivši polaganje života, nije bila prevelika za položiti je na Oltar Domovine. Munjevito sam shvatio svu dubinu moje neupućenosti i ispričao se u sebi Domovini. Također sam se ispričao i starim mudrim jezikoslovcima koji su nam sačuvali jezik, te ovim novima, koji se o jeziku brinu.
Platio, skinuo radno i nalijepio "Djelatno vrijeme".
Godinu-dvije poslije, domoljubni zanos je i dalje plamtio. Usto, bila su lijepa vremena i moglo se zaraditi. Iz tog razloga, nije se puno mudrovalo kad su mi inspektori odrapili novu kaznu, jer gramatički nije ispravno djelatno, nego "Urednovno vrijeme". Platio, skinuo djelatno i zalijepio "Uredovno vrijeme".
Još nekoliko godina poslije, povraćalo mi se na sve, što dolazi iz Zagreba a da nisu sami građani.
Isto tako je uslijedila propast biblijskih proporcija u svim segmentima mojega privatnog života. I nisam imao ni kinte.
Nisu me uhvatili tog puta. Skinuo sam uredovno, i nalijepio "Radno vrijeme".
_______________________
Nekad - zvanje.
Potom - zanimanje.
Danas - internet kurs i članska knjižica.
Pokušat ću pokazati, na jezičnom čistunstvu u Hrvata, koliko smo degradirali kao ljudi.
Jer, jezik bi svakome narodu trebao biti svetinja. Tako je upravo je odnos prema jeziku lijep primjer koliko smo površniji, nezainteresniji, besmisleniji i jaloviji u svojemu djelovanju.
_________________
Dakle, ne bijaše to u povijesnim mjerilima davno, kad je Hrvatska bila dio AU monarhije.
Bilo to doba umnogome drugačije nego sada, ali je jedna stvar bila ista. Postojali su i književnici i jezikoslovci, koji su se baviili pitanjima jezika, njegove standardizacije, itd.
Tako su ovi stari hrvatski jezikoslovci, iz AU, jednom lupnuli da treba težiti izbjegavanju tuđica. Znači, za svaki pojam pokušati koristiti hrvatski izraz. Ako tog izraza u hrvatskom jeziku nema, onda su tražili da se uradi nešto od sljedećeg:
a) izmisliti novi izraz,
b) posuditi isti taj izraz iz češkoga, a ako ni češki ne pomaže
c) nasloniti se na ruski.
Slična pravila su imali i Česi i Rusi.
Ovo sam napisao po nekom dalekom sjećanju sa sata hrvatskog jezika u srednjoj školi. Postoji ozbiljna mogućnost da lupam neke činjenične gluposti, ali to u cjelini neće smetati smislu, kojega želim izreći.
Posljedice takve odluke su bile ogromne. One su preočite i dan-danas. Zbog tog razloga danas Hrvat govori zrakoplov (zrakom plovi, češki: letalo, ruski: samolet) ali i i nogomet (za razliku od Čeha i Rusa), a ne avion i fudbal. Zbog tog razloga, Hrvati su uspjeli u dobroj mjeri spriječiti (u tome momentu vrlo prijeteću) germanizaciju jezika, a bogme je dobro poslužilo i da se očisti od turskog. U hrvatskome jeziku ne postoje tarabe, ćuskije, ni komšije. Mi imamo ograde, jer njima nešto ograđujemo. Imamo susjede, jer skupa sjedimo jedan do drugoga. I imamo sjekire, kojima siječemo. Branivši se od germanizama, branili smo se i od turcizama.
Dakle, posljedica umovanja nekih pametnih ljudi od prije 100+ godina je to, da ja danas govorim najčistijom verzijom slavenskoga jezika u okruženju. Sjajno i svaka im čast.
A kako sam tim ljudima zahvalan ja, trebao bi im biti zahvalan i svaki Slaven na Balkanu.
_______________________
Hrvatska i danas ima jezikoslovce. Oni su učili povijest, pa su mogli naučiti na koji su način njihovi sjajni prethodnici napravili junačko djelo spašavanja jezika. Pa su i oni nastavili sa jezičnim čistunstvom. Nisam baš pratio promjene u gramatici, pa ne mogu natenane o tome, kako se izmijenila gramatika.
Mogu o implikacijama tih izmjena na običnog čovjeka.
Dakle, kad je moja neznatnost otvorila svoj prvi butik, potrudila se da sve bude po pravilima službe. Uključivši lijepo naznačeno radno vrijeme na ulazu, slovima koja su bila običnome oku čisto vidljiva iz metar udaljenosti.
Onda je došla inspekcija i udarila kaznu. Hrvatski se ne kaže "Radno vrijeme", nego "Djelatno vrijeme".
Bilo je to vrijeme domoljubnog zanosa i nikakva žrtva, uključivši polaganje života, nije bila prevelika za položiti je na Oltar Domovine. Munjevito sam shvatio svu dubinu moje neupućenosti i ispričao se u sebi Domovini. Također sam se ispričao i starim mudrim jezikoslovcima koji su nam sačuvali jezik, te ovim novima, koji se o jeziku brinu.
Platio, skinuo radno i nalijepio "Djelatno vrijeme".
Godinu-dvije poslije, domoljubni zanos je i dalje plamtio. Usto, bila su lijepa vremena i moglo se zaraditi. Iz tog razloga, nije se puno mudrovalo kad su mi inspektori odrapili novu kaznu, jer gramatički nije ispravno djelatno, nego "Urednovno vrijeme". Platio, skinuo djelatno i zalijepio "Uredovno vrijeme".
Još nekoliko godina poslije, povraćalo mi se na sve, što dolazi iz Zagreba a da nisu sami građani.
Isto tako je uslijedila propast biblijskih proporcija u svim segmentima mojega privatnog života. I nisam imao ni kinte.
Nisu me uhvatili tog puta. Skinuo sam uredovno, i nalijepio "Radno vrijeme".
_______________________
Nekad - zvanje.
Potom - zanimanje.
Danas - internet kurs i članska knjižica.
Poslednja izmena:
Svi mi trebamo biti svjesni da smo različiti.
Te različitosti nam nose potencijal, koji možemo iskoristiti da nam svima skupa život bude ispunjeniji, raznovrsniji i bogatiji.
A isto tako nose potencijal, kojima se može rascijepiti, podijeliti, unazaditi.
Naročito je bijedno, kad čovjek izmisli razliku pa inzistira na njoj, u svrhu podjele i razdora.
_________________
Da sam ja moderator hrvatskoga jezika, potrudio bih se da dijete u petome razredu znade, kako je ćirilica neizostavni dio hrvatske kulturne baštine.
Ne bi postojala logička pretpostavka za mogućnost razdora.
Ostaje spajanje.
Profitiraju Ante, Jovo i Omar.
Ko gubi, neću o tome.
edit:
Veliku razliku u drugim klanovima ne vidim, ali onoliko koliko mogu, držat ću se primjera iz klanova kojima ja pripadam. Osjećam da na taj način dajem veću vjerodostojnost onome, o čemu pišem.
Te različitosti nam nose potencijal, koji možemo iskoristiti da nam svima skupa život bude ispunjeniji, raznovrsniji i bogatiji.
A isto tako nose potencijal, kojima se može rascijepiti, podijeliti, unazaditi.
Naročito je bijedno, kad čovjek izmisli razliku pa inzistira na njoj, u svrhu podjele i razdora.
_________________
Da sam ja moderator hrvatskoga jezika, potrudio bih se da dijete u petome razredu znade, kako je ćirilica neizostavni dio hrvatske kulturne baštine.
Ne bi postojala logička pretpostavka za mogućnost razdora.
Ostaje spajanje.
Profitiraju Ante, Jovo i Omar.
Ko gubi, neću o tome.
edit:
Veliku razliku u drugim klanovima ne vidim, ali onoliko koliko mogu, držat ću se primjera iz klanova kojima ja pripadam. Osjećam da na taj način dajem veću vjerodostojnost onome, o čemu pišem.
Zavođenje je pojam kojega se mnogi još sjećaju, ali je, generalno gledano, u sve manjoj uporabi.
Zavođenju svaka vrsta pristupa na svoj način, a kod ljudske vrste se to (dok nismo postali zombiji) uglavnom iskazivalo na način da bi zainteresirani mužjak pokazivao što ritualne, a što konkretne znakove pažnje prema ciljanoj ženki, dok bi mu ženka svojim reakcijama davala do znanja što joj godi a što ne, te koliko posljedično raste ili pada njezina zaiteresiranost prema dotičnome mužjaku.
Kako su ljudi relativno pametniji od drugih postojećih stvorenja, onda su u taj ritual dodali još puno podrituala, ovisno o stupnju razvoja, te civilizacijskoj, socijalnoj, religijskoj ili trećoj pripadnosti.
Za vrijeme trajanja tog rituala, vrlo često bi se desilo to, da se mužjak i ženka stignu čak i upoznati. Mogućnost takvog nesretnog spleta okolnosti smo današnjim načinom upoznavanja ipak uspjeli u dobroj mjeri suzbiti.
______________________
U vrijeme dok sam bio aktivan po tom pitanju, neki grubi tragovi tih rituala su bili još uvijek vidljivi.
Da bih to bolje dočarao ću prijeći na malo manje znanstveni, a malo razumljiviji način izražavanja.
Dakle, u moje vrijeme, za muškarca se očekivalo da bude u ofanzivi, dok je ženino mjesto bilo na golu. Ritual bi se sastojao u tome da bi on napadao, ona bi se branila, sve do momenta kad obrana ne bi popustila, pa on zabio gol.
Tada bi muškarac trijumfirao, jer bi postigao ono, što je naumio.
Tada bi uglavnom trijumfirala i žena, jer je navela muškarca da uradi točno ono što ona želi, i to na točno onakav način, kakav je htjela. A da pritom on ne razumije ništa od toga.
E sad, tokom tog rituala, često se čuju zvučne riječi. Pomognu one, kod mekane ženske duše. Tako da je mušarac bio primoran na velike ljubavne izjave, kako bi što prije ostvario svoj cilj.
Jednom kad ljudi završe u braku, više nema potrebe za ritualima. Ostaju On i Ona.
I neka za priču bude, neka se još doista vole. Nek su u krevetu, prije spavanja.
- Voliš li me još?
Nije njemu više do ničega naročito. S godinama izblijedilo sve. Ni usta se čovjeku ne da otvarati. Uostalom, rekao joj je to sto puta dok ju je zavodio, a nije ju volio. Sad je voli, ali mu se ne govori.
- Mhm.
- Znala sam (tužno).
- Šta je ???
- Ništa.
Onda se okrenu od jedno od drugog i utonu svako u svoja razmišljanja.
- Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Sad se pitam, voli li me uopće ovaj moj mamlaz. Zadnji put kad je rekao da me voli, bila sam 22 kg lakša.
- Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Pitam se, gdje nestade sva energija. A i ona je opet naporna. Kao da joj već nisam rekao stotinu puta, da je volim.
Dakle, dragi moji, iznimno je velika razlika u tome jeste li o drugome nešto mislili, od onoga jeste li to drugome učinili. To za sada nije velika pamet, to već ionako svi znaju. Međutim, naše djelovanje u odnosu na drugo ljudsko biće ima bar trostruki učinak (koliko ja zasad mogu prihvatiti). To je materijalni, duševni i duhovni učinak.
Materijalni učinak je svima jasan, jer nije isto jesi li nekoga pomislio ubiti, ili si ga ubio.
Za duševni učinak je dobar primjer ovaj zamišljeni dijalog između muža i žene (obojan predrasudama, ako vam ga je tako lakše provariti). On doista zorno pokazuje da za dušu osobe koja ti je u mislima, nije isto jesi li nešto lijepo pomislio o njemu, ili si to podijelio s njim. Muž bi razgalio ženinu dušu, da je rekao ono, što ionako misli. Samo se trebao potruditi.
Duhovni učinak je nešto još treće i još dublje. Sam ga nisam dovoljno dobro pojmio, pa se ni ne usuđujem ulaziti dublje. Recimo da se razlika između duševne i duhovne reakcije žene dobro vidi u tome, što je duševna reakcija bila spontana i bez razmišljanja. Duša se razgalila sama od sebe i bez razmišljanja, onda kad je čula da je on još uvijek voli. Ona druga reakcija bi uključivala i ženino aktivno razmišljanje.
Dakle, ovo bi bio uvod.
Ako se nastavak ikad bude napisao, ja bih pokušao dublje ući u tu razliku, pa eventualno povezao sa nekom konkretnom filozofskom mišlju.
Npr, meni se čini da ovaj gore uvod može dobro doći za bolje razumijevanje Descartesovoga „Cogito, ergo sum“. A onda, i kritiku istoga. I, što bi na to rekao Krist filozof, npr.
@moderatorski puk
Ljudi, pokušavam što konciznije izreći što više toga u što manje prostora. Treba mi prostora, ali mislim da ga ne bacam. Kad čitam svoje postove unazad, sam ih ne razumijem. Unakazilo ih je ovo sljepljivanje. Za onoga koji prvi put čita, praktički je nemoguće da razumije, što želim reći.
To vam je zato što je površan prosječan forumaš, kao što smo i u svemu drugome postali površni. Nitko živ na ovom svijetu više ne postoji, koji bi bez razloga koji donose materijalnu korist, svoju fokusiranost mogao usmjeriti na tekst koji je duži od malo većega članka.
Zavođenju svaka vrsta pristupa na svoj način, a kod ljudske vrste se to (dok nismo postali zombiji) uglavnom iskazivalo na način da bi zainteresirani mužjak pokazivao što ritualne, a što konkretne znakove pažnje prema ciljanoj ženki, dok bi mu ženka svojim reakcijama davala do znanja što joj godi a što ne, te koliko posljedično raste ili pada njezina zaiteresiranost prema dotičnome mužjaku.
Kako su ljudi relativno pametniji od drugih postojećih stvorenja, onda su u taj ritual dodali još puno podrituala, ovisno o stupnju razvoja, te civilizacijskoj, socijalnoj, religijskoj ili trećoj pripadnosti.
Za vrijeme trajanja tog rituala, vrlo često bi se desilo to, da se mužjak i ženka stignu čak i upoznati. Mogućnost takvog nesretnog spleta okolnosti smo današnjim načinom upoznavanja ipak uspjeli u dobroj mjeri suzbiti.
______________________
U vrijeme dok sam bio aktivan po tom pitanju, neki grubi tragovi tih rituala su bili još uvijek vidljivi.
Da bih to bolje dočarao ću prijeći na malo manje znanstveni, a malo razumljiviji način izražavanja.
Dakle, u moje vrijeme, za muškarca se očekivalo da bude u ofanzivi, dok je ženino mjesto bilo na golu. Ritual bi se sastojao u tome da bi on napadao, ona bi se branila, sve do momenta kad obrana ne bi popustila, pa on zabio gol.
Tada bi muškarac trijumfirao, jer bi postigao ono, što je naumio.
Tada bi uglavnom trijumfirala i žena, jer je navela muškarca da uradi točno ono što ona želi, i to na točno onakav način, kakav je htjela. A da pritom on ne razumije ništa od toga.
E sad, tokom tog rituala, često se čuju zvučne riječi. Pomognu one, kod mekane ženske duše. Tako da je mušarac bio primoran na velike ljubavne izjave, kako bi što prije ostvario svoj cilj.
Jednom kad ljudi završe u braku, više nema potrebe za ritualima. Ostaju On i Ona.
I neka za priču bude, neka se još doista vole. Nek su u krevetu, prije spavanja.
- Voliš li me još?
Nije njemu više do ničega naročito. S godinama izblijedilo sve. Ni usta se čovjeku ne da otvarati. Uostalom, rekao joj je to sto puta dok ju je zavodio, a nije ju volio. Sad je voli, ali mu se ne govori.
- Mhm.
- Znala sam (tužno).
- Šta je ???
- Ništa.
Onda se okrenu od jedno od drugog i utonu svako u svoja razmišljanja.
- Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Sad se pitam, voli li me uopće ovaj moj mamlaz. Zadnji put kad je rekao da me voli, bila sam 22 kg lakša.
- Ajoj, lijepa mladosti. Kako je nekada bilo lijepo… Pitam se, gdje nestade sva energija. A i ona je opet naporna. Kao da joj već nisam rekao stotinu puta, da je volim.
Dakle, dragi moji, iznimno je velika razlika u tome jeste li o drugome nešto mislili, od onoga jeste li to drugome učinili. To za sada nije velika pamet, to već ionako svi znaju. Međutim, naše djelovanje u odnosu na drugo ljudsko biće ima bar trostruki učinak (koliko ja zasad mogu prihvatiti). To je materijalni, duševni i duhovni učinak.
Materijalni učinak je svima jasan, jer nije isto jesi li nekoga pomislio ubiti, ili si ga ubio.
Za duševni učinak je dobar primjer ovaj zamišljeni dijalog između muža i žene (obojan predrasudama, ako vam ga je tako lakše provariti). On doista zorno pokazuje da za dušu osobe koja ti je u mislima, nije isto jesi li nešto lijepo pomislio o njemu, ili si to podijelio s njim. Muž bi razgalio ženinu dušu, da je rekao ono, što ionako misli. Samo se trebao potruditi.
Duhovni učinak je nešto još treće i još dublje. Sam ga nisam dovoljno dobro pojmio, pa se ni ne usuđujem ulaziti dublje. Recimo da se razlika između duševne i duhovne reakcije žene dobro vidi u tome, što je duševna reakcija bila spontana i bez razmišljanja. Duša se razgalila sama od sebe i bez razmišljanja, onda kad je čula da je on još uvijek voli. Ona druga reakcija bi uključivala i ženino aktivno razmišljanje.
Dakle, ovo bi bio uvod.
Ako se nastavak ikad bude napisao, ja bih pokušao dublje ući u tu razliku, pa eventualno povezao sa nekom konkretnom filozofskom mišlju.
Npr, meni se čini da ovaj gore uvod može dobro doći za bolje razumijevanje Descartesovoga „Cogito, ergo sum“. A onda, i kritiku istoga. I, što bi na to rekao Krist filozof, npr.
@moderatorski puk
Ljudi, pokušavam što konciznije izreći što više toga u što manje prostora. Treba mi prostora, ali mislim da ga ne bacam. Kad čitam svoje postove unazad, sam ih ne razumijem. Unakazilo ih je ovo sljepljivanje. Za onoga koji prvi put čita, praktički je nemoguće da razumije, što želim reći.
To vam je zato što je površan prosječan forumaš, kao što smo i u svemu drugome postali površni. Nitko živ na ovom svijetu više ne postoji, koji bi bez razloga koji donose materijalnu korist, svoju fokusiranost mogao usmjeriti na tekst koji je duži od malo većega članka.
Dakle, za Descartesa kažu da je utemeljitelj moderne filozofije i analitičke geometrije. I izvrstan fizičar. Bio je tip univerzalnog znanstvenika, kakvi više danas ne postoje. A u mlađim danima je bio i zavodnik, sportaš, bonvivan i vojnik. Reklo bi se da je Rene Descartes bio iznimna osoba i duhom, i tijelom.
Doista je puno toga čime nas je čovjek zadužio, a ja bih se sad osvrnuo na, citiram:
___________
U svom djelu Raprava o metodi iznosi kritiku dotadašnje filozofske i znanstvene misli, te ukazuje na potrebu revizije pojmova i metoda kojima su se gradile znanstvene teorije. Osnova spoznaje treba biti mogućnost čovjeka da svojim umom donosi red u proučavanje stvari te onda pravilno zaključuje. Njegova metoda pravilnog spoznavanja zasniva se na sljedećim pravilima:
__________
Ne mogu ulaziti duboko u Descartesov opus, niti izbliza imam kapaciteta za nešto tako. Jerbo je njegov opus doista veći od sviju nas skupa, pa na kvadrat. Koga zanima, neka traži sam sebi. Mislim da će svatko koji je imalo objektivan zaključiti kako je riječ o vrlo, vrlo iznimnom duhu.
Ono što bi valjalo naglasiti je to, da je taj izniman duh, k tome i filozof, vrlo dobro znao razliku između materijalnog, duševnog i duhovnoga. A svojim „Cogito, ergo sum“ (Mislim, dakle postojim) je rekao konkretno o tome, što misli da je najvažnije. On materijalno i duševno praktički zanemaruje, a razum stavlja na prvo mjesto. Spoznaja je razlog, zašto se Descartes osjeća čovjekom.
I, jebiga sad.
Ja, filozof početnik koji do jučer nije znao tko je uopće Descartes, mislim da čovjek nije potpuno u pravu, što bi ga u filozofiji uglavnom značilo da je - u krivu.
Također vjerujem, da ću uspjeti to mišljenje nekako i obrazložiti. Još ne znam kako.
I rekao bih da je to što je Descartes malo „ciljao u stranu“ razlog što danas imamo ljude poput Stevena Hawkinga.
Božemiprosti, Hawking je i doslovno prototip čovjeka budućnosti. Osoba koja sve zna, sve shvaća i u svemu sudjeluje, a sam sebi nije kadar čašu vode uliti.
Ako ćete primijetiti, nije postojao čovjek na kugli zemaljskoj, za kojega više vrijedi Descartesova "Mislim, dakle postojim", nego li to vrijedi za Hawkinga. Hawking je čisti "pogodak u sridu" Descartesove misli.
Nema više univerzalnih znanstvenika. Nema više fizičara i filozofa, istovremeno. Descartes je to mogao biti. Hawking je dobar fizičar, dok ne pokuša filozofirati. U stvari, pretpostavljam da je dobar, a priznajem da sam daleko od toga da ga uopće razumijem u fizici. Ali kad pokuša filozofirati, kad počne trteljati o umjetnoj inteligenciji i svemircima, jako dobro razumijem da čovjek govori gluposti.
Evolucija na djelu. Znade sve, a ne zna ništa.
Uostalom, gotovo da smo ga dostigli. Još malo pa ćemo se i hraniti i oblačiti i kupovati i zaljubljivati i raditi i fukati i svađati i drugovati – ne mičući iz sobe, prikopčani za net. Već nam se ta realnost i ostvaruje.
Znači, da se vratim na temu:
Descartes je utemeljitelj spoznajne teorije, znači da je na neki način i utemeljitelj moderne znanosti.
Ono što ja tvrdim je to, da njegova misao nije bila dovoljno čista. Ili to, ili je naknadno krivo interpretirana. I iz tog razloga je došlo takvoga razvitka znanosti, u kojemu sad, par stotina godina nakon Descartesa, vidimo koliko je smjer kojeg je zacrtao bio loš. A to vidimo po današnjih znanstvenicima, od kojih se svaki zabio u svoju zonu, slijep pritom za sve ostalo, što ga okružuje.
Nastavak u sljedećem broju, a za početak ću objasniti zašto mislim da je Hawkingu pametnije šutjeti, nego filozofirati.
Doista je puno toga čime nas je čovjek zadužio, a ja bih se sad osvrnuo na, citiram:
___________
U svom djelu Raprava o metodi iznosi kritiku dotadašnje filozofske i znanstvene misli, te ukazuje na potrebu revizije pojmova i metoda kojima su se gradile znanstvene teorije. Osnova spoznaje treba biti mogućnost čovjeka da svojim umom donosi red u proučavanje stvari te onda pravilno zaključuje. Njegova metoda pravilnog spoznavanja zasniva se na sljedećim pravilima:
- Sve primati kritički i kao istinu uzeti samo ono što se uočuje jasno i razgovjetno (clare et distincte).
- Svaki problem podijeliti u više dijelova, da bi se lakše došlo do rješenja.
- Zaključivati polazeći od jednostavnijega prema složenom i tako, kao po stepenicama, doći do spoznaje.
- Provjeriti, čineći opće preglede, da nešto nije ispušteno.
__________
Ne mogu ulaziti duboko u Descartesov opus, niti izbliza imam kapaciteta za nešto tako. Jerbo je njegov opus doista veći od sviju nas skupa, pa na kvadrat. Koga zanima, neka traži sam sebi. Mislim da će svatko koji je imalo objektivan zaključiti kako je riječ o vrlo, vrlo iznimnom duhu.
Ono što bi valjalo naglasiti je to, da je taj izniman duh, k tome i filozof, vrlo dobro znao razliku između materijalnog, duševnog i duhovnoga. A svojim „Cogito, ergo sum“ (Mislim, dakle postojim) je rekao konkretno o tome, što misli da je najvažnije. On materijalno i duševno praktički zanemaruje, a razum stavlja na prvo mjesto. Spoznaja je razlog, zašto se Descartes osjeća čovjekom.
I, jebiga sad.
Ja, filozof početnik koji do jučer nije znao tko je uopće Descartes, mislim da čovjek nije potpuno u pravu, što bi ga u filozofiji uglavnom značilo da je - u krivu.
Također vjerujem, da ću uspjeti to mišljenje nekako i obrazložiti. Još ne znam kako.
I rekao bih da je to što je Descartes malo „ciljao u stranu“ razlog što danas imamo ljude poput Stevena Hawkinga.
Božemiprosti, Hawking je i doslovno prototip čovjeka budućnosti. Osoba koja sve zna, sve shvaća i u svemu sudjeluje, a sam sebi nije kadar čašu vode uliti.
Ako ćete primijetiti, nije postojao čovjek na kugli zemaljskoj, za kojega više vrijedi Descartesova "Mislim, dakle postojim", nego li to vrijedi za Hawkinga. Hawking je čisti "pogodak u sridu" Descartesove misli.
Nema više univerzalnih znanstvenika. Nema više fizičara i filozofa, istovremeno. Descartes je to mogao biti. Hawking je dobar fizičar, dok ne pokuša filozofirati. U stvari, pretpostavljam da je dobar, a priznajem da sam daleko od toga da ga uopće razumijem u fizici. Ali kad pokuša filozofirati, kad počne trteljati o umjetnoj inteligenciji i svemircima, jako dobro razumijem da čovjek govori gluposti.
Evolucija na djelu. Znade sve, a ne zna ništa.
Uostalom, gotovo da smo ga dostigli. Još malo pa ćemo se i hraniti i oblačiti i kupovati i zaljubljivati i raditi i fukati i svađati i drugovati – ne mičući iz sobe, prikopčani za net. Već nam se ta realnost i ostvaruje.
Znači, da se vratim na temu:
Descartes je utemeljitelj spoznajne teorije, znači da je na neki način i utemeljitelj moderne znanosti.
Ono što ja tvrdim je to, da njegova misao nije bila dovoljno čista. Ili to, ili je naknadno krivo interpretirana. I iz tog razloga je došlo takvoga razvitka znanosti, u kojemu sad, par stotina godina nakon Descartesa, vidimo koliko je smjer kojeg je zacrtao bio loš. A to vidimo po današnjih znanstvenicima, od kojih se svaki zabio u svoju zonu, slijep pritom za sve ostalo, što ga okružuje.
Nastavak u sljedećem broju, a za početak ću objasniti zašto mislim da je Hawkingu pametnije šutjeti, nego filozofirati.
Diskriminacija je diskriminacija i onaj koji joj je stavio pozitivan predznak, po bilo kom osnovu, nije svjestan koliko je sve to besmisleno.
Davanje privilegija nekoj manjinskoj grupi, u odnosu na vecinsku, ne znaci da je po srijedi nesto pozitivno, jer je podlozno zloupotrebama, a pojedinca koji pripada nekoj, navodnoj, vecini diskriminise, za razliku od pojedinca neke, navodne, manjine koji je privilegovan.
Ne znam koliko puta mi se desilo da cekam u redu, a dobri "samaricanin" prvi u redu, ustupi svoje mjesto komsiji, koji je tek stigao, a kojem se zeli uvuci u dupe, ali ne prelazi na kraj reda, gdje je komsija pristigao, vec smatra da je sledeci. Aj' ti sad njemu objasni u cemu je njegova greska.
Covjecnost, humanost, covjekoljublje je prirodno stanje, koje samo po sebi raspoznaje prioritetnost nekoga u odnosu na druge i iskljucivo je primjenjivo u slucaju humaniste.
Znaci, tako vaspitanom covjeku ne treba pisati, a ni crtati kako se treba ponasati.
Necovjecnom, podlom, zlom.., mozes na celu istetovirati spisak nedjela koje ne bi trebao raditi i to ga svakako nece sprijeciti da ih cini. Ubistvo je zakonom strogo zabranjeno, pa ipak ne sputava ubicu da ubije.
Zakon je sasvim dovoljan da se zastite sva moguce ljudska prava!
Zakonom se uredjuje i stiti sve sto je dobro?
Ako se zakon ne primjenjuje, posebno onaj kazneni dio, onda je samo mrtvo slovo na papiru, isto kao i neke pisane privilegije.
Zakon je logican i zbog toga je potrebno da ga tumace i sprovode logicni ljudi. (o podobnima nema potrebe diskutovati) jer je logicno zakljuciti, da se neko ko je ubio nekog, a taj neko je imao namjeru da ubije desetine nevinih ljudi, ne moze osuditi zbog izvrsenog djela "ubistvo" ako je to bila krajnja mjera, naravno, ali kroz sudski proces mora da prodje.
Ako neko kroz pisanje o vjeri izrazava covjekoljublje u cjelini, ako kroz pisanje izrazava pozitivan stav o covjecanstvu, onda nema potreba da se kaznjava, bez obzira na pravila forumu, jer se u tom slucaju ne krse.
Samo iznosim misljenje, mozda pogresno ubjedjenje, jer smatram da pisanje o vjeri moze izazvati mrznju u osobi koja, vec uveliko, mrzi. U humanisti sigurno nece.
Svjestan sam da je diskusija po tom pitanju skakljiva i treba biti pod kontrolom, ali, na nacin da se kaznjava upravo onaj ko svjesno vrijedja i omalovazava druge.
Nemojte da zabranujemo i kaznjavamo clanove zbog sirenja ljubavi putem vjere, jer nema razlike imedju te ljubavi od one koju sirimo kada nesto dobro smotamo, pa nam to neko pokusava da brani i jos nas pri tome drasticno kaznjava. Nije to lijepo.
Razumijem sve clanove foruma, koji nemaju osjecaj vjere u dusi kakav mnogi drugi i ja imamo.
Mozete smatrati da postoji mnostvo foruma, koji se bave vjerskom tematikom, u kojima mozemo "palamuditi" o vjeri do besvijesti, ali znajte i to, da bilo koji takav forum nije nas forum.
Ovde se osjecam prijatno. Sedam godina sam s vama, sedam godina iskustva, prijatnog druzenja i slobode da napisem "evo motam" a da me neko ne yebe, jer smatra da sam narkoman, potom i zao, a ja porodican, pomalo poslom opterecen covjek pun ljubavi prema svima.
Braniti nekom da pise o dobru, ljubavi i sreci, kroz bilo koju temu je grijeh. Komotno se moze tumaciti kao diskriminacija, al' ona negativna
@joe123
Ispravi me, ako grijesim. Tvoja trenutna zelja je da te svi razumiju.
Nemoguca misija, starac. Svejtan si toga, al je zelja mnogo veca
Ponekad u rijecima za koje smatras da ce biti tesko shvatljive ima vise razumijevanja, od onih za koje smatras da su razumljivije, a to nije do tebe, vec do onih koji te citaju.
Nismo svi isti.
Vjerujem da te u potpunosti shvatam
Kaze jedan pravilnik kako ja kao moder nebi smio upadati u rasprave.
Pa necuiako sam izazvan u vise navrata.Ne kao covjek ,vec kao moderator !
Da razjasnimo jednu stvar..vijernik sam i kao takav imam sto za reci,ali jednom drugom prilikom na nekom drugom mjestu.
Htjeo sam ustvari napisati nesto o moderima i clanovima foruma.
Ja poznam vise pravilnika na ovom forumu i prije nego sam pristao biti moder...dobro sam pravilnik proucio.
U principu je jednostavan.
Moderator mora biti objektivan!
Dovoljno sam napisao i o clanovima tom recenicom
Ova tema je danas bila kratko pod kljucem >Ja sam ju zakljucao,ali ju nisam bacio na groblje.
Sto nesta znaci vec u samom startu.
A sto znaci??
Znaci da je ipak netko objektivan.Netko je temu morao citati sa razumjevanjem..i vise puta jer kreator nekih postova i sam sebe ne razumije.
Ok.tema je za sada pod nekakvom kontrolom i dok je tako nece biti zakljucana.
U principu dobar moderator ne mora biti obrazovan.Ne mora biti obrazovan niti bilo koji clan foruma,a mogu svi biti doktori.
Ok sa "obrazovanima "je lakse
Kratko o tome.Covjek samMogu biti i astronaut ako to zelim Tko ce znati.
Ja sam jerdan obican covjek i clan foruma sa titulom Moderatora.Njie to sam znacka ispod avtar!!
Meni je to priznanje za nekakav moj doprinos forumu.
Ovo je forum koji se bavi uzgojem marihuane.Iskreno ja bi volio da tako i ostane,ali sva sreca pa nije samo na meni .
Uglavnom citat cu i dalje sa razumjevanjem.
Pa necu
iako sam izazvan u vise navrata.Ne kao covjek ,vec kao moderator !Da razjasnimo jednu stvar..vijernik sam i kao takav imam sto za reci,ali jednom drugom prilikom na nekom drugom mjestu.
Htjeo sam ustvari napisati nesto o moderima i clanovima foruma.
Ja poznam vise pravilnika na ovom forumu i prije nego sam pristao biti moder...dobro sam pravilnik proucio.
U principu je jednostavan.
Moderator mora biti objektivan!
Dovoljno sam napisao i o clanovima tom recenicom
Ova tema je danas bila kratko pod kljucem >Ja sam ju zakljucao,ali ju nisam bacio na groblje.
Sto nesta znaci vec u samom startu.
A sto znaci??
Znaci da je ipak netko objektivan.Netko je temu morao citati sa razumjevanjem..i vise puta jer kreator nekih postova i sam sebe ne razumije.
Ok.tema je za sada pod nekakvom kontrolom i dok je tako nece biti zakljucana.
U principu dobar moderator ne mora biti obrazovan.Ne mora biti obrazovan niti bilo koji clan foruma,a mogu svi biti doktori.
Ok sa "obrazovanima "je lakse
Kratko o tome.Covjek sam
Mogu biti i astronaut ako to zelim Tko ce znati.Ja sam jerdan obican covjek i clan foruma sa titulom Moderatora.Njie to sam znacka ispod avtar!!
Meni je to priznanje za nekakav moj doprinos forumu.
Ovo je forum koji se bavi uzgojem marihuane.Iskreno ja bi volio da tako i ostane,ali sva sreca pa nije samo na meni .
Uglavnom citat cu i dalje sa razumjevanjem.
Poslednja izmena:
http://www.hia.com.hr/2017/06/27/hawking-za-200-godina-ljudi-ce-morati-napustiti-zemlju/
Ovaj članak o Hawkingu mi djeluje ozbiljno.
Ako je i lažan nekim slučajem, nije važno. Pun je internet njegove filozofije. Možemo krenuti od svega što Hawking kaže, uvijek ćemo doći do istoga zaključka.
Dakle u gornjemu članku Hawking govori o razlozima zašto hitno moramo emigrirati sa Zemlje, pa navodi tri osnovna razloga:
- jer smo, pošto smo idioti, samu Zemlju već spičkali, a naročito klimatski. A kako je i dalje sve više uništavamo sa svih strana, logično je za pretpostaviti da sve skupa može vrlo lako i vrlo brzo u krasnu materinu
- jer nas može strefit kakva svemirska kataklizma i bez naše krivnje, a pošten insan je ionako stvoren da istražuje, stoga neka istražuje svemir, možda tako spoji ugodno s korisnim pa se uspije spasiti,
- a treći mu je razlog onaj uvod iz Zvjezdanih staza, samo šta je njegov motiv plići. U serijalu je motiv istraživanje radi samog istraživanja, a Hawkingu je motiv istraživanje radi vrlo sebičnog razloga - trajanja.
______________
Dakle, kad muha odredi proletjeti kroz prozor, ona poleti. To što udari glavom u staklo, ne sprječava je da pokuša opet. Onda opet glavom u staklo. Pa opet. Pa opet. I tako u beskraj, jer muha jednostavno ne može pojmiti da tamo gdje je odredila ne može i doći, pošto će udariti glavom u nešto.
Tako i Hawking.
Hawkingu je ljudska dijagnoza, ujedno i recept za izlječenje.
Pa čovječe, ljudska nas je priroda dovela tu gdje jesmo. Ravno u propast. Propast koju ti bolje od sviju drugih vidiš, o kojoj nam predaješ i na koju nas upozoravaš.
Zašto se onda baviš idejom kako tu propast rasijati po Svemiru ?????
Ljudi moji, ako i kad bismo se mi uspjeli razmiliti Svemirom, to ne bi značilo da je ljudska vrsta sigurnija, nego da je Svemir nesigurniji.
Ono što čovjek permanentno kroz svoj intelektualni razvoj postiže, je potencijal za samouništenje.
Onog momenta kad budemo imali mogućnost za preseliti na Alfa Centauri, počet ćemo raditi na oružju, koje će uništiti tu Alfa Centauri.
Nećemo se mi spasiti ako se iselimo na Alfu Centauri, nego ako se za početak, dobro uZemljimo.
To je preduvjet spasenja, slijepče.
_________________
Kad bi Hawking sad pročitao što sam mu napisao, vjerojatno bi mogao razumjeti ovo, što sam rekao. Ovisno o tome, koliko jak ego ima. Ovo što ću dalje napisati, on ne može nikako razumjeti. Tu je još veći slijepac.
Umjetna inteligencija neće i ne može postojati.
Ako ikad čovjek bude u stanju proizvesti nešto što ima doista vlastitu inteligenciju, onda će to biti novo biće. Neće tu biti ničega umjetnoga.
_______________
Ali, ne treba se bojati toga. Inteligencija dolazi iz nekih drugih sfera i u svojemu je korijenu neuhvatljiva znanosti isto onoliko, koliko joj je neuhvatljiv pojam prostora, vremena, itd.
Računati o prostoru možemo. Možemo ga i savladati pomoću automobila ili rakete ili crvotočine. Ali, ne možemo ga stvoriti. Prostor je DATOST. Tako i vrijeme DATOST. Možemo ga računati, možda (vrlo vjerojatno) ga jednom naučimo i zakriviti, ili na drugi način prevariti, ali - nećemo ga nikad znati stvoriti, niti ukinuti. To je nezamislivo.
Maksimum do kojeg čovjek može dogurati u umjetnoj inteligenciji je čovjekov um, spojen sa strojem. Um upravlja, stroj omogućava postojanje.
Ali, stari moj, to smo već postigli. To si ti, osobno.
U budućnosti će samo slijediti sofisticiranije verzije tebe.
Nismo kadri u nešto drugo usaditi razum, jer nemamo blage veze ni kako ga sami dobivamo. Sve ćemo mi što se razumjeti dade i razumjeti, ali nećemo imati odgovora na to odakle i kako nastaje razum. Razum je također DATOST, ali je Hawkingu izgleda ego jači nego ultrasima Milwalla.
________________________
Meni se stvarno ne da čovjeka dalje masakrirati.
U idućem postu direktno sučeljavanje genija, Descartes vs Hawking
Ovaj članak o Hawkingu mi djeluje ozbiljno.
Ako je i lažan nekim slučajem, nije važno. Pun je internet njegove filozofije. Možemo krenuti od svega što Hawking kaže, uvijek ćemo doći do istoga zaključka.
Dakle u gornjemu članku Hawking govori o razlozima zašto hitno moramo emigrirati sa Zemlje, pa navodi tri osnovna razloga:
- jer smo, pošto smo idioti, samu Zemlju već spičkali, a naročito klimatski. A kako je i dalje sve više uništavamo sa svih strana, logično je za pretpostaviti da sve skupa može vrlo lako i vrlo brzo u krasnu materinu
- jer nas može strefit kakva svemirska kataklizma i bez naše krivnje, a pošten insan je ionako stvoren da istražuje, stoga neka istražuje svemir, možda tako spoji ugodno s korisnim pa se uspije spasiti,
- a treći mu je razlog onaj uvod iz Zvjezdanih staza, samo šta je njegov motiv plići. U serijalu je motiv istraživanje radi samog istraživanja, a Hawkingu je motiv istraživanje radi vrlo sebičnog razloga - trajanja.
______________
Dakle, kad muha odredi proletjeti kroz prozor, ona poleti. To što udari glavom u staklo, ne sprječava je da pokuša opet. Onda opet glavom u staklo. Pa opet. Pa opet. I tako u beskraj, jer muha jednostavno ne može pojmiti da tamo gdje je odredila ne može i doći, pošto će udariti glavom u nešto.
Tako i Hawking.
Hawkingu je ljudska dijagnoza, ujedno i recept za izlječenje.
Pa čovječe, ljudska nas je priroda dovela tu gdje jesmo. Ravno u propast. Propast koju ti bolje od sviju drugih vidiš, o kojoj nam predaješ i na koju nas upozoravaš.
Zašto se onda baviš idejom kako tu propast rasijati po Svemiru ?????
Ljudi moji, ako i kad bismo se mi uspjeli razmiliti Svemirom, to ne bi značilo da je ljudska vrsta sigurnija, nego da je Svemir nesigurniji.
Ono što čovjek permanentno kroz svoj intelektualni razvoj postiže, je potencijal za samouništenje.
Onog momenta kad budemo imali mogućnost za preseliti na Alfa Centauri, počet ćemo raditi na oružju, koje će uništiti tu Alfa Centauri.
Nećemo se mi spasiti ako se iselimo na Alfu Centauri, nego ako se za početak, dobro uZemljimo.
To je preduvjet spasenja, slijepče.
_________________
Kad bi Hawking sad pročitao što sam mu napisao, vjerojatno bi mogao razumjeti ovo, što sam rekao. Ovisno o tome, koliko jak ego ima. Ovo što ću dalje napisati, on ne može nikako razumjeti. Tu je još veći slijepac.
Umjetna inteligencija neće i ne može postojati.
Ako ikad čovjek bude u stanju proizvesti nešto što ima doista vlastitu inteligenciju, onda će to biti novo biće. Neće tu biti ničega umjetnoga.
_______________
Ali, ne treba se bojati toga. Inteligencija dolazi iz nekih drugih sfera i u svojemu je korijenu neuhvatljiva znanosti isto onoliko, koliko joj je neuhvatljiv pojam prostora, vremena, itd.
Računati o prostoru možemo. Možemo ga i savladati pomoću automobila ili rakete ili crvotočine. Ali, ne možemo ga stvoriti. Prostor je DATOST. Tako i vrijeme DATOST. Možemo ga računati, možda (vrlo vjerojatno) ga jednom naučimo i zakriviti, ili na drugi način prevariti, ali - nećemo ga nikad znati stvoriti, niti ukinuti. To je nezamislivo.
Maksimum do kojeg čovjek može dogurati u umjetnoj inteligenciji je čovjekov um, spojen sa strojem. Um upravlja, stroj omogućava postojanje.
Ali, stari moj, to smo već postigli. To si ti, osobno.
U budućnosti će samo slijediti sofisticiranije verzije tebe.
Nismo kadri u nešto drugo usaditi razum, jer nemamo blage veze ni kako ga sami dobivamo. Sve ćemo mi što se razumjeti dade i razumjeti, ali nećemo imati odgovora na to odakle i kako nastaje razum. Razum je također DATOST, ali je Hawkingu izgleda ego jači nego ultrasima Milwalla.
________________________
Meni se stvarno ne da čovjeka dalje masakrirati.
U idućem postu direktno sučeljavanje genija, Descartes vs Hawking
Poslednja izmena:
Um nije nikakav problem imitirati, ako ga posmatramo kao skladiste informacija.
Razum je vec problematicniji, dodje poput procesora kojem je zadatak tumaciti informaciju i naci njenu primjenjivu svrhu.
Postoje osobe, koje posjeduju ogromnu sposobnost prikupljanja i pamcenja informacija, ali veoma nisku ili gotovu nikakvu sposobnost njihovog sustinskog razumijevanja.
Sagledanjem istine, kao fundamenta postojanja, dolazimo do sposobnosti razumijevanja zbrke, nastale ljudskom sebicnoscu.
Najljepsi primjer je "etar" i Teslina etarska tehnologija, koja se odnosi na osamostaljivanje dijelova iz fizicki beskonacne cjeline etra - fizickog continuuma, pa danas, umjesto etar, imamo pojmove pod nazivom antimaterija, crna materija, energija vakuuma i sl., cijem toboznjem dokazivanju mnogi naucnici teze da ovekovece svoje ime.
Covjeku je, po svoj prilici, jako tesko prihvatiti cinjenicu da "nije prvi" cak i po pitanju sexualnog odnosa.
Mogo se truda trosi oko razdjevicavanja osobe, a jos vise se truda trosi oko razdjevicavanja neke tajne univerzuma, koja je vec poprilicno puta razdjevicavana.
Razum je vec problematicniji, dodje poput procesora kojem je zadatak tumaciti informaciju i naci njenu primjenjivu svrhu.
Postoje osobe, koje posjeduju ogromnu sposobnost prikupljanja i pamcenja informacija, ali veoma nisku ili gotovu nikakvu sposobnost njihovog sustinskog razumijevanja.
Sagledanjem istine, kao fundamenta postojanja, dolazimo do sposobnosti razumijevanja zbrke, nastale ljudskom sebicnoscu.
Najljepsi primjer je "etar" i Teslina etarska tehnologija, koja se odnosi na osamostaljivanje dijelova iz fizicki beskonacne cjeline etra - fizickog continuuma, pa danas, umjesto etar, imamo pojmove pod nazivom antimaterija, crna materija, energija vakuuma i sl., cijem toboznjem dokazivanju mnogi naucnici teze da ovekovece svoje ime.
Covjeku je, po svoj prilici, jako tesko prihvatiti cinjenicu da "nije prvi" cak i po pitanju sexualnog odnosa.
Mogo se truda trosi oko razdjevicavanja osobe, a jos vise se truda trosi oko razdjevicavanja neke tajne univerzuma, koja je vec poprilicno puta razdjevicavana.
Znam da shvaćaš, dragi moj.Vjerujem da te u potpunosti shvatam
Jerbo, prvo sam ja tebe morao shvatiti, da bih uopće mogao doći u mogućnost pisati ovo što ti sada shvaćaš.
Rekao bih da nas dvojica jako utječemo jedan na drugoga.
Ja se nisam našao uvrijeđenim djelovanjem moderatora.
Što se mene tiče, nema nikakve potrebe za objašnjavanjima.
E, tako.
Vezano uz Teslu, prvi mi je impuls bio strpati ga u isti koš, s Hawkingom.
Onda se nisam osjećao fino kad sam ih promatrao tako, zajedno.
Tesla svakako jest proizvod svoga vremena, ali sad bih za njega rekao da je on također i posljednji od doista velikih, koji su imali neki potencijal ući i u širinu, a ne samo u dubinu.
Mislim da je on bio neusporedivo prodorniji od Hawkinga u traženju prave suštine onoga, što promatra.
Poslednja izmena:
Dakle, Descartes je bio baklja, koja je osvijetlila Sunčev sustav onda, kad se jednom upalila.
A svijetli i dan danas.
Nesagledivo je koliko je taj čovjek utjecao u svim sferama, na naš život danas.
Njegovo djelo ostaje neizostavno jednako u matematici, kao u fizici ili filozofiji. A ono što je izfilozofirao, dovelo je do toga da se taj njegov trag vidi u svakom modernome znanstveniku, iz svih znanstvenih polja.
Hawkins je snažni laserski snop svjetlosti usmjeren ravno u centar Mliječnoga puta.
Prvi je kojeg će kontaktirati ET, to je zasigurno. Ali, ako mu slučajno Mjesec dok se rotira prekrije tu lasersku zraku, nisam baš siguran da bi on prepoznao da se radi o Mjesecu. Prvi će možda detektirati trag inteligencije u signalu iz svemira, pa po logici, onda i inteligentne vanzemaljce. Ali, ima ih i neinteligentnih. Iako su možda već na Zemlji. A možda će i ...
Kako bilo da bilo, ako od Hawkinga oduzmeš fiziku, ne preostaje puno toga što iole inteligentan čovjek ne može relativno jednostavno pobiti. Preostaje ti trteljati o svemircima, itd.
Najveći živući genij.
Nekad zvanje.
Potom zanimanje.
Danas ... katedra na Oxfordu, jbg.
_______________
Razliku u veličini onoga što će ostati iza Hawkinga i onoga što je ostalo iza Descartesa, nema veze sa kvocijentom inteligencije. Ja bih se kladio da je Hawking čak i inteligentniji. Po današnjim standardima mjerenja IQ, naravno.
Mislim da smo svi mi u prosjeku inteligentniji od naših pradjedova, ako ćemo inteligenciju mjeriti na taj način. Također mislim i da nam je pamet više šuplja.
Ono što je učinilo razliku, to je predivna uravnoteženost Descartesovog MŽ uma. Čovjek je uravnotežio širinu i dubinu. Njegov um je također imao probitačnost, kao što ga ima Hawking. Ali, nije bio tko špicast i bez širine. Zahvaćao je naširoko, pa je ono što radi imalo i temelja.
Nije samo Hawking takav manjkav. Danas vjerojatno nema živućeg ni matematičara ni fizičara, koji bi bio kadar izmisliti infinitezimalni račun, da kojim slučajem već nije izmišljen. Jer, kod infinitezimalnog računa, postoji pojam "beskrajno male jedinice". Ona se podrazumijeva i nitko je ne dira. Ona je prirodno ograničenje, ona je - datost. A, moderni fizičar ne priznaje datosti. Sve rastavlja dalje na faktore. Čisto onako, muški.
_______________
Danas je vrijeme takvo, da ono široko, prihvaćajuće, tolerirajuće, osjećajuće, ono iskonski žensko što svi imamo u sebi, u potpunosti izgubilo bitku pred probitačnim, razračunavajućim, odrješnim, pod svaku cijenu unaprjeđujuće muškim.
Danas živimo u instant-uspjesima, instant-karijerama, u svijetu gdje snaga klade valja i gdje se samo neutjecajni boje sudova. Živimo u džungli, a džungla je muška teritorija.
I onda tako radimo novu grešku.
S jedne strane, prestali smo zakonski gledati na muškarca, kao na vrijednijega. Ali je vani i dalje ostao grubi muški svijet, pa su muškarci doista efikasniji. Zakon države više nije na strani muškarca, ali zakon džungle jest. Onda se pojavi pojam pozitivne diskriminacije, kojega odmah uspješno iskoristimo za stvaranje još većih dubioza.
Ali, što preostaje onda u takvom svijetu normalnom žensku?
Zašto se onda čuditi ako za 50 godina mlade majke budu birale mijenjati ulje na bageru, samo kako bi mogle pobjeći od bebe?
Doista, žene su duboko diskriminirane činjenicom što je duh vremena takav, da su muške sposobnosti primjerenije izazovima iz materijalnog svijeta koji se nameću, oko nas.
Ali, onaj koji ih najviše diskriminira su same, jer i one u to vjeruju. Kao one Indijke, koje su pohrlile na arhitekturu. Jednako su žene krive za duh vremena u kojemu živimo, kao i muškarci.
Nužan preduvjet da muškarac povjeruje kako mu je žena ravnopravna je taj, da žena već u to vjeruje. Ako žena ne vjeruje da vrijedi isto, to nema razloga vjerovati ni muškarac.
Tako da bi iz raznih razloga za mir u svijetu bilo jako lijepo kad bi se žene počele baviti onime što vole, a ne onime što radi muškarac.
______________
Sad bi se valjda valjalo vratiti na Descartesa, dok je na vrijeme
A svijetli i dan danas.
Nesagledivo je koliko je taj čovjek utjecao u svim sferama, na naš život danas.
Njegovo djelo ostaje neizostavno jednako u matematici, kao u fizici ili filozofiji. A ono što je izfilozofirao, dovelo je do toga da se taj njegov trag vidi u svakom modernome znanstveniku, iz svih znanstvenih polja.
Hawkins je snažni laserski snop svjetlosti usmjeren ravno u centar Mliječnoga puta.
Prvi je kojeg će kontaktirati ET, to je zasigurno. Ali, ako mu slučajno Mjesec dok se rotira prekrije tu lasersku zraku, nisam baš siguran da bi on prepoznao da se radi o Mjesecu. Prvi će možda detektirati trag inteligencije u signalu iz svemira, pa po logici, onda i inteligentne vanzemaljce. Ali, ima ih i neinteligentnih. Iako su možda već na Zemlji. A možda će i ...
Kako bilo da bilo, ako od Hawkinga oduzmeš fiziku, ne preostaje puno toga što iole inteligentan čovjek ne može relativno jednostavno pobiti. Preostaje ti trteljati o svemircima, itd.
Najveći živući genij.
Nekad zvanje.
Potom zanimanje.
Danas ... katedra na Oxfordu, jbg.
_______________
Razliku u veličini onoga što će ostati iza Hawkinga i onoga što je ostalo iza Descartesa, nema veze sa kvocijentom inteligencije. Ja bih se kladio da je Hawking čak i inteligentniji. Po današnjim standardima mjerenja IQ, naravno.
Mislim da smo svi mi u prosjeku inteligentniji od naših pradjedova, ako ćemo inteligenciju mjeriti na taj način. Također mislim i da nam je pamet više šuplja.
Ono što je učinilo razliku, to je predivna uravnoteženost Descartesovog MŽ uma. Čovjek je uravnotežio širinu i dubinu. Njegov um je također imao probitačnost, kao što ga ima Hawking. Ali, nije bio tko špicast i bez širine. Zahvaćao je naširoko, pa je ono što radi imalo i temelja.
Nije samo Hawking takav manjkav. Danas vjerojatno nema živućeg ni matematičara ni fizičara, koji bi bio kadar izmisliti infinitezimalni račun, da kojim slučajem već nije izmišljen. Jer, kod infinitezimalnog računa, postoji pojam "beskrajno male jedinice". Ona se podrazumijeva i nitko je ne dira. Ona je prirodno ograničenje, ona je - datost. A, moderni fizičar ne priznaje datosti. Sve rastavlja dalje na faktore. Čisto onako, muški.
_______________
Danas je vrijeme takvo, da ono široko, prihvaćajuće, tolerirajuće, osjećajuće, ono iskonski žensko što svi imamo u sebi, u potpunosti izgubilo bitku pred probitačnim, razračunavajućim, odrješnim, pod svaku cijenu unaprjeđujuće muškim.
Danas živimo u instant-uspjesima, instant-karijerama, u svijetu gdje snaga klade valja i gdje se samo neutjecajni boje sudova. Živimo u džungli, a džungla je muška teritorija.
I onda tako radimo novu grešku.
S jedne strane, prestali smo zakonski gledati na muškarca, kao na vrijednijega. Ali je vani i dalje ostao grubi muški svijet, pa su muškarci doista efikasniji. Zakon države više nije na strani muškarca, ali zakon džungle jest. Onda se pojavi pojam pozitivne diskriminacije, kojega odmah uspješno iskoristimo za stvaranje još većih dubioza.
Ali, što preostaje onda u takvom svijetu normalnom žensku?
Zašto se onda čuditi ako za 50 godina mlade majke budu birale mijenjati ulje na bageru, samo kako bi mogle pobjeći od bebe?
Doista, žene su duboko diskriminirane činjenicom što je duh vremena takav, da su muške sposobnosti primjerenije izazovima iz materijalnog svijeta koji se nameću, oko nas.
Ali, onaj koji ih najviše diskriminira su same, jer i one u to vjeruju. Kao one Indijke, koje su pohrlile na arhitekturu. Jednako su žene krive za duh vremena u kojemu živimo, kao i muškarci.
Nužan preduvjet da muškarac povjeruje kako mu je žena ravnopravna je taj, da žena već u to vjeruje. Ako žena ne vjeruje da vrijedi isto, to nema razloga vjerovati ni muškarac.
Tako da bi iz raznih razloga za mir u svijetu bilo jako lijepo kad bi se žene počele baviti onime što vole, a ne onime što radi muškarac.
______________
Sad bi se valjda valjalo vratiti na Descartesa, dok je na vrijeme
Puno je razloga zbog kojih vam pišem sve ovo.
Da, doista bih bio presretan, kad biste razumjeli ono, o čemu pišem. U tom smislu, može se reći kako pišem za – Papa Romea i ostale. Romea ističem iz razloga što sam siguran da je njegovo pisanje na Vutri, potpuno pritom nebitno kome je bilo upućeno, duboko povezano sa procesom shvaćanja, koji se u meni odigrao. Također osjećam da postoji neki razlog, zbog kojega je to ispalo baš tako. Međutim, nemam ja uopće namjere silovati ikome na bilo koji način mozak. Tko će što uraditi sa ovime što pišem – na volju njemu samome.
Istovremeno shvaćam i pišem. Apsolutno ništa od ovoga o čemu sad govorim, ja nisam znao prije 2 ili 4 mjeseca.
Onda mi pisanje dobro dođe da si posložim ono što sam shvatio i malo porazmislim o tome.
I pokušavam se pritom ispraviti, koliko mogu. Svjestan sam apsolutno svojega statusa samozvanog Internet-filozofa sa dvomjesečnim kursom čitanja knjiga - po vlastitome izboru. Pa kakve veze ima što ću pritom vjerojatno izvaliti antologijsku količinu gluposti? Nije li bolje koristiti mozak nekako, nego nikako? A moj ego, da prostite, neće se naći ugroženim.
Crkva također nije cilj mojega pisanja. Nisam ja opterećen time, koliko će se vas obratiti u kršćane kad me pročitaju.Ali, doista mislim koristiti Kristove riječi. Valjda će s vremenom postati jasno da ih doista koristim u filozofskom smislu.
Nije mi na meti ni bilo koja druga grupa zaštićena bilo kakvim Pravilima, ovo ili ono - zemaljskim.
Na meti mi je čovjek, kojega pokušavam suočiti sa samim sobom.
Joe123 u zrcalu.
________________
Pišući, ja shvaćam.
Jutros sam napokon shvatio zašto je volim.
Draga moja, ako postoji objašnjivi razlog zašto te volim, onda on sasvim nedvojbeno kreće od predivne MŽ uravnoteženosti tvoga mozga. Jer, upravo ta ti uravnoteženost omogućava da s takvom gracioznošću i elegancijom budeš to što jesi – tijelom, dušom i duhom.
I zato što si takva, zato si oduvijek znala pokazati se iskreno i na pravi način.
_________
Ma da, i ja sam čisti MŽ, samo mi je trebalo da sve posložim u glavi. Ali, duša je znala. Ovo jutrošnje shvaćanje mi dođe kao lijep poklon za dobar dan.
Znate što se desi kad se MŽ namjeri na MŽ?
Pa, pitanje spolne ravnopravnosti uopće ne postoji, nema ga. Osim na nekoj razini intelektualnih prepucavanja. A kad se namjeri pamet na pamet i MŽ na MŽ, onda veza traje vječno. I nikome ne bude dosadno.
Da, doista bih bio presretan, kad biste razumjeli ono, o čemu pišem. U tom smislu, može se reći kako pišem za – Papa Romea i ostale. Romea ističem iz razloga što sam siguran da je njegovo pisanje na Vutri, potpuno pritom nebitno kome je bilo upućeno, duboko povezano sa procesom shvaćanja, koji se u meni odigrao. Također osjećam da postoji neki razlog, zbog kojega je to ispalo baš tako. Međutim, nemam ja uopće namjere silovati ikome na bilo koji način mozak. Tko će što uraditi sa ovime što pišem – na volju njemu samome.
Istovremeno shvaćam i pišem. Apsolutno ništa od ovoga o čemu sad govorim, ja nisam znao prije 2 ili 4 mjeseca.
Onda mi pisanje dobro dođe da si posložim ono što sam shvatio i malo porazmislim o tome.
I pokušavam se pritom ispraviti, koliko mogu. Svjestan sam apsolutno svojega statusa samozvanog Internet-filozofa sa dvomjesečnim kursom čitanja knjiga - po vlastitome izboru. Pa kakve veze ima što ću pritom vjerojatno izvaliti antologijsku količinu gluposti? Nije li bolje koristiti mozak nekako, nego nikako? A moj ego, da prostite, neće se naći ugroženim.
Crkva također nije cilj mojega pisanja. Nisam ja opterećen time, koliko će se vas obratiti u kršćane kad me pročitaju.Ali, doista mislim koristiti Kristove riječi. Valjda će s vremenom postati jasno da ih doista koristim u filozofskom smislu.
Nije mi na meti ni bilo koja druga grupa zaštićena bilo kakvim Pravilima, ovo ili ono - zemaljskim.
Na meti mi je čovjek, kojega pokušavam suočiti sa samim sobom.
Joe123 u zrcalu.
________________
Pišući, ja shvaćam.
Jutros sam napokon shvatio zašto je volim.
Draga moja, ako postoji objašnjivi razlog zašto te volim, onda on sasvim nedvojbeno kreće od predivne MŽ uravnoteženosti tvoga mozga. Jer, upravo ta ti uravnoteženost omogućava da s takvom gracioznošću i elegancijom budeš to što jesi – tijelom, dušom i duhom.
I zato što si takva, zato si oduvijek znala pokazati se iskreno i na pravi način.
_________
Ma da, i ja sam čisti MŽ, samo mi je trebalo da sve posložim u glavi. Ali, duša je znala. Ovo jutrošnje shvaćanje mi dođe kao lijep poklon za dobar dan.
Znate što se desi kad se MŽ namjeri na MŽ?
Pa, pitanje spolne ravnopravnosti uopće ne postoji, nema ga. Osim na nekoj razini intelektualnih prepucavanja. A kad se namjeri pamet na pamet i MŽ na MŽ, onda veza traje vječno. I nikome ne bude dosadno.
Slične teme
